Religija: sociološki pristup
Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika I diplomiranih ekonomista za
rukovodeće kadrove
Novi Sad
SEMINARSKI RAD
Predmet:
SOCIOLOGIJA
Tema:
Religija
Profesor: Student:
Mehmed Avdagić
Nemanja Ilić I233-13
SADRŽAJ
1.UVOD ……………………………………………………1. str
2.BLIŽE ODREDJENJE RELIGIJE................................2. str
3.NASTANAK RELIGIJE………………………………..3,4. str
4.PODELA RELIGIJE……………………………………4,5,6,7. str
5.SVETSKE RELIGIJE…………………………………..8,9. str
6. TEORIJE RELIGIJE U DRUŠTVU…………………..9,10. str
7. ZAKLJUČAK…………………………………………..10,11. str
8. LITERATURA…………………………………………..12. str

2.BLIŽE ODREDJENJE RELIGIJE
Raznolikost religioznih uverenja i organizacija toliko je velika da teoretičari nailaze na
znatne teškoće u postiznju jedne prihvatljive defiinicije. Na zapadu većina ljudi izjednačava
religiju sa hrišćanstvom. To jeste verovanje u jedno vrhunsko biće koje nam zapoveda da se
ponašamo na ovoj Zemlji na moralan način i obećava zagrobni život. Celokupna religija se ipak
na ovakav način ne može objasniti odnosno definisati.
2.1 Šta uopšteno nije religija
Da izbegnemo zamke kulturno pristrasnog razmišljanja o religiji, možda je najbolje da
ustanovimo šta, u generalnim crtama, ona nije. Prvo, religiju ne treba poistovećivati sa
monoteizmom, verovanjem u jednog boga. U većini religija postoji više božanstava, čak u nekim
verzijama hrišćanstva postoji nekoliko figura istih kvaliteta: Bog, Isus, Marija, Sveti duh, andjeli
i sveci. U nekim religijama, pak, nekoliko bogova.
Drugo, religija ne treba indentifikovati ni sa moralnim regulama
kojima se kontroliše ponašanje
verujućih, kao što su, na primer: Deset zapovesti, za koje se pretpostavlja da ih je Mojsije primio
od Boga. Kod antičkih Grka, recimo, bogovi su uglavnom bili ravnodušni na aktivnosti čoveka.
Treće, religija ne mora uvek da se bavi objašnjavanjem nastanka sveta onakvog kakav jeste. U
hrišćanstvu se mit o Adamu i Evi uzima kao objašnjenje čovekovog postanka, a i mnoge druge
religije imaju slične mitove o postanku, a isto toliko njih ih uopšte i nema. Četvrto, religija se ne
može izjednačiti sa natprirodnim, to jest „izvan oblasti čula“.
2.2 Šta je uopšteno religija
Karakteristike koje su zajedničke svim religijama odnose se na sledeće elemente: religije
uvek podrazumevaju postojanje jednog niza simbola kojima se izazivaju osećanja, poštovanja i
strahopoštovanja, zatim za religije su osobeni obredi ili ceremonije u kojima učestvuje zajednica
vernika. Ovi elementi, medjutim, zahtevaju daljnu razradu. U nekim religijama, na primer, ljudi
veruju u „ božansku silu „ pre nego u personalizirane bogove. U drugim postoje figure koje nisu
bogovi, ali se ipak poštuju (Konfučije i Buda).
Obredi vezani za religiju su veoma raznovrsni. Obredni činovi mogu se sastojati iz molitvi,
odgovaranjem na jektenija, pevanja, konzumiranja obredne hrane, uzdržavanja od jela (posta) u
odredjenim danima, itd. Redovne ceremonije ili obredi obično se obavljaju na posebnim mestima
– u crkvama, hramovima, džamijama i slično.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti