UNIVERZITET U TRAVNIKU
FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE
Seminarski rad iz Fizike
Tema:RENGENSKO ZRAČENJE
Kandidat: .................. Mentor:Hrustem Smailhodžić
Travnik,januar 2014
2
SADRŽAJ
Uvod............................................................................................................... 3
Rengen uređaj i nastanak rengenskih zraka................................................... 4
Zakočno rendgensko zračenje........................................................................ 9
Gušenje rendgenskog zračenja u tvarima...................................................... 10
Primjena......................................................................................................... 12
Zaključak......................................................................................................... 13
Literatura........................................................................................................ 14
4
RENDGEN UREĐAJ I NASTANAK RENDGENSKIH ZRAKA
Rendgen zrake (X-zrake) nisu proizvedene,one su otkrivene gotovo slučajno.Tijekom 1870-ih
i 1880-ih godina u mnogim sveučilišnim fizikalnim laboratorijima ispitivana je vodljivost
katodnih zraka, ili elektrona, kroz velike djelomično zrakoprazne staklene cijevi poznate u to
vrijeme kao Crookes-ove cijevi. 8. studenoga 1895. Wilhelm Roentgen je u svom laboratoriju
na Wurzburg sveučilištu u Njemačkoj obavljao ispitivanja. U zamračenoj prostoriji on je
Crookesovu cijev potpuno omotao u fotografski crni papir tako da bolje vizualizira učinak
katodnih zraka na cijevi. Slučajno je ploča s slojem barijeva platinocijanida, tvari koja
fluorescira, bila odložena na stolu nedaleko od Crookesove cijevi. Zbog tamnog omotača iz
cijevi nije mogla izači vidljiva svjetlost, ali je tijekom pokusa Roentgen opazio da ploča
fluorescira bez obzira na udaljenost od Crookesove cijevi. Intenzitet fluoresciranja se
pojačavao s približavanjem ploče bliže cijevi te je bilo nesumnjivo podrijetlo uzroka
fluoresciranja. Tako su otkrivene rendgen zrake.
Gotovo odmah prepoznata je mogučnost uporabe rendgenskog zračenja u medicinske svrhe
za dijagnostiku, a poslije i za terapiju. Dvije su vrste dijagnostičkih postupaka uz uporabu
rendgen zračenja: radiografija ili snimanje i dijaskopija ili prosvjetljavanje. Radiografski
pregled pacijenta uključuje uporabu filmova kojima se slika dobivena prolazom zračenja kroz
tijelo pacijenta može zabilježiti kao trajna slika. Dijaskopski pregled služi za pregled pacijenta
u realnom vremenu, za ispitivanje dinamičkih i funkcionalnih značajki koje se vide na zaslonu
nakon što se selektivno apsorbirane rendgenske zrake poslije prolaza kroz tijelo pacijenta
zaustave na istom. Brojne su varijacije ova dva tipa ispitivanja, ali za oba se načelno rabi
oprema istih sastavnica. Iako su današnji rendgen uređaji prilično sofisticirani od vremena
Wilhelma Roentgena nije u osnovnim bitnim sastavnicama rendgenskog postrojenja bilo
puno temeljnih promjena.
Nastanak rendgenskih zraka
Rendgenske zrake u osnovi nastaju naglim zaustavljanjem (kočenjem) elektrona koji
su ubrzani u jakom električnom polju na meti koja je načinjena od metala. Dakle za
proizvodnju rendgenskih zraka potrebna je rendgenska (zrakoprazna) cijev na koju je
doveden visoki napon i izvor elektrona u njoj. Napon iznosi stotine kV, a struja izražena u
miliamperima (mA) ovisi o tehnici pregleda: od 1-5 mA tijekom dijaskopije do 1000 mA pri
radiografiji. Tipično svaki se rendgen uređaj sastoji od tri bitna dijela: upravljački uređaj,
generator visokog napona i rendgenske cijevi.Primarna zadaća električnih krugova je
proizvodnja što večeg broja elektrona koji se usmjeravaju na malu površinu u anodi (žarište)
na takav način da u trenutku udara u žarište elektroni su dobili visoku količinu energije
(kinetičke energije) zbog ubrzanja u električnom polju koje je uspostavljeno u rendgenskoj
