UNIVERZITET EDUCONS
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
SREMSKA KAMENICA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA
EKONOMIKA OSIGURANJA
TEMA: REOSIGURANJE
Profesor:
Student:
Dr Jova Miloradić
Sremska Kamenica, 2021.
SADRŽAJ
UVOD …………………………………………………………………………………… 3
I POJAM I PODELA REOSIGURANJA……………………………………………….. 4
1. Pojam reosiguranja …………………………………………………………………. 4
2. Podela reosiguranja ………………………………………………………………… 4
II MEHANIZMI REOSIGURANJA …………………………………………………… 6
1. Osnovni pojmovi u reosiguranju …………………………………………………… 6
1.1. Samopridržaj …………………………………………………………………. 6
1.2. Maksimalno moguća šteta ……………………………………………………. 7
III UGOVOR O REOSIGURANJU …………………………………………………….. 8
1. Vrste ugovora o reosiguranju ……………………………………………………… 10
1.1. Vrste ugovora sa stanovišta masovnosti …………………………………….. 10
1.2. Ugovori sa stanovišta obaveznosti …………………………………………… 11
1.3. Ugovori sa stanovišta preuzetih obaveza reosiguravača …………………….. 11
IV PRINCIPI RADA U REOSIGURANJU ……………………………………………… 13
1. Prikupljanje ponuda …………………………………………………………………. 13
2. Razmatranje ponuda ………………………………………………………………… 13
3. Plasman ……………………………………………………………………………… 14
4. Obračun premije …………………………………………………………………….. 14
5. Obračun šteta ………………………………………………………………………... 14
6. Statistika …………………………………………………………………………….. 15
ZAKLJUČAK ……………………………………………………………………………… 16
LITERATURA …………………………………………………………………………….. 17
2
I POJAM I PODELA REOSIGURANJA
1. Pojam reosiguranja
Reosiguranje je ponovno osiguranje preuzetih rizika od direktnog osiguravatelja pa kažemo
da je reosiguranje u stvari, osiguranje osiguranja. Reosiguranje je osiguranje rizika koji je preuzeo
osiguravač.
Reosiguranik je društvo za osiguranje čiji su rizici osiguranja reosigurani u celini ili jednim
delom.
Reosiguravač je društvo koje vrši delatnost reosiguranja.
Reosiguranje je od nezamenljive važnosti za sigurnost poslovanja osiguravača jer on putem
reosiguranja povećava kapacitet preuzimanja rizika u osiguranju, štiti sopstvenu sigurnost i
sigurnost svojih osiguranika. Reosiguranju nije cilj zaštita osiguravača u slučaju niže ostvarenog
prihoda iz ulaganja sredstava od planiranog ili od nečekivanog povećanja troškova, nego pokriće
rizika iz sklopljenog ugovora. Međutim, ne postoji reosiguranje koje bi osiguravača zaštitilo od
svih mogućih odstupanja u veličini šteta u njegovom portfoliju, jer svaki oblik reosiguranja daje
optimalnu zaštitu samo kod pojedinih vrsta rizika.
Reosiguranje predstavlja vertikalnu podelu rizika, gde se ne menja odnos osiguranik –
osiguravač. Reosiguranjem, osiguravač (cedent) prenosi višak rizika iznad svog pridržaja na
reosiguravača (cesionara), a osiguranik niti zna niti mora znati da postoji reosiguranje, jer svoja
prava direktno ostvaruje od svog osiguravača
Međusobni odnos između osiguravača i reosiguravača, reguliše se ugovorom po kome:
“...jedna strana, reosiguravač, preuzima obavezu da drugoj strani, osiguravaču, plati deo iznosa, ili
čak čitav iznos, koji je platio, ili treba da plati osiguraniku ili osiguranicima, a osiguravač prima
obavezu da reosiguravaču plati određenu premiju.”
Dakle, osnovni preduslov za postojanje funkcije reosiguranja jeste zaključeni ugovor o
osiguranju. Osiguravač preuzima rizik i u onim slučajevima kada oceni da bi eventualna velika,
delimična, ili totalna šteta ugrozila njegovu solventnost, zadržava za sebe onoliki deo tog rizika
koji u slučaju štete može isplatiti, a da istovremeno ne dovede u opasnost sopstvene fondove. Taj
deo koji osiguravač zadržava za sebe, naziva se
samopridržaj
.
Preostali deo rizika osiguravač
predaje reosiguranju. Ovako preuzeti deo rizika reosiguravač, ili u potpunosti zadržava za sebe kao
sopstveni samopridržaj, ili što je najčešći slučaj u praksi, on sam zadržava onoliki deo koliki može
pokrivati sopstvenim sredstvima, ako do štete dođe, a ostalo predaje drugom reosiguravaču. Ove
relacije imaju sopstvenu terminologiju, nastalu iz sledećih pojmova : osiguravač ustupa deo
obaveze reosiguravaču i on za reosiguravača time postaje cedent. Reosiguravač preuzima deo
obaveze i naziva se cesionar. U slučajevima kada reosiguravač preonosi deo obaveze na druge
reosiguravače, on vrši retrocesiju, a ti reosiguravači se nazivaju retrocedenti. Na ovaj način se
najpre distribuira premija, a u slučaju nastanka štete i sam iznos štete.
4
2. Podela reosiguranja
Mogućnosti zaštite putem reosiguranja su izuzetno široke i gotovo svakodnevno se
pojavljuju novi oblici reosiguravajućeg pokrića, lepeza vrsta reosiguranja je veoma široka.
Najčešće podele kreću se sa stanovišta sadržaja, pojedinosti, načina pokrića, obaveze davanja
rizika u reosiguranju, načina prestanka obaveze iz osnova reosiguranja, pa zatim načina tehnike
predaje rizika u reosiguranje, odnosno načela u sistemu pokrića iz ugovora o reosiguranju, itd.
Sa stanovištva prostorne distribucije, reosiguranje se deli na :
reosiguranje u zemlji
reosiguranje u inostranstvu
Reosiguranje u zemlji je veoma značajno sa stanovištva odliva sredstava, namenjenih za
reosiguravajuće pokriće rizika na nivou nacionalne ekonomije. Bez obzira na društveno-
ekonomski i politički sistem, težnja svake zemlje je da joj odliv u inostranstvo, po bilo kom
osnovu, bude optimalno dimenzioniran i omeđen. Dakle, prva disperzija rizika u prostoru vrši se
na nivou zemlje. Reosiguravajuće organizacije na nivou nacionalne privrede, u tom smislu, vrše
međusobnu razmenu, po mogućnosti srodnih rizika, pa se tek nakon toga pristupa “izvozu”
preostalog dela rizika u inostranstvo.
Mogućnost zadržavanja rizika u okviru nacionalnih granica, kod nas je veoma skraćena i
omeđena nizom faktora, što za posledicu ima zaštitu velikog dela portfelja u inostranstvu.
U zavisnosti od toga da li je jedna reosiguravajuća organizacija primila i predala rizik u
reosiguranje, razlikujemo :
aktivno reosiguranje – preuzimanje rizika od reosiguravača. Mogu biti preuzeti od
osiguravajućih kompanija, i mogu biti u zemlji i inostranstvu. Osnovni interes svakog
reosiguravača je što širi obim poslova aktivnog reosiguranja.
pasivno reosiguranje – slučajevi kada reosiguravač predaje deo rizika drugim
reosiguravačima. Mogu biti zaključena na nivou zemlje i inostranstva.
Ove nazive ne treba prihvatiti doslovno kao aktivnost i pasivnost u obavljanju poslova
reosiguranja, već je u pitanju smisao aktivnog pokrića reosiguravača i pasivna strana osiguravača,
koji predajom dela obaveze iz osiguranja oslobađa obaveze aktivnog pokrića tog rizika.
5
