Pregledni naučni rad
REVIZIJSKE PROCEDURE PREDVIĐANJA BANKROTA I STEČAJNI POSTUPAK
SAŽETAK
Adekvatna uloga obavezne revizije finansijskih izvještaja svih privrednih subjekata i
obavezno revizorovo mišljenje u izvještaju koji mjerodavno ukazuje na činjenicu u pogledu
ocjene ne/sposobnosti stalnosti poslovanja privrednog subjekta doprinijelo bi skraćenju
vremena vođenja stečajnih postupaka, smanjenju zloupotreba i nanošenju šteta imovini
stečajnog dužnika, a time i povjeriocima. Zbog navedenog, u ovom radu su obrađene
procesne odredbe pokretanja i otvaranja stečajnog postupka, objedinjeni su najznačajniji
zbirni finansijski pokazatelji (najpoznatiji autori modela za predviđanje bankrota), te shodno
njihovim kritičnim vrijednostima sa pripadajućim ocjenama finansijske stabilnosti definisane
su: zona bankrota, zona ugrožene finansijske stabilnosti sa potencijalom ozdravljenja i zona
finansijske stabilnosti privrednog subjekta.
Ključne riječi:
revizijske procedure, stalnost (vremenska neograničenost) poslovanja,
efektivnost i efikasnost revizije, analitički postupci, zbirni finansijski pokazatelji, model
predviđanja bankrota – mreža zbirnih finansijskih pokazatelja.
AUDIT PROCEDURES
PREDICTIONS OF BANKRUPTCY AND BANKRUPTCY
PROCESS
ABSTRACT
Adequate role of the mandatory audit of financial statements for all business entities,
and required the auditor's opinion in a report that indicates the relevant fact in terms of
ratings is not / business continuity capabilities of the economic entity, would contribute to
reduction of time keeping the bankruptcy proceedings, reduce misuse and damage of property
of the bankruptcy of the debtor, and thus creditors. Because of the above, procedural
provisions and start the bankruptcy process are dealt with in this paper, as well as the most
consolidated summary financial indicators (the most famous authors of the models for
predicting bankruptcy. According to their critical values associated with the financial
stability, ratings are defined: zone of bankruptcy, the zone
threatened financial stability with
the potential recovery and financial stability of the economic zone of the subject.
Keywords:
audit procedures, constant (going concern) operations, effectiveness and
efficiency of the audit, analytical procedures, the summary financial indicators, the model
predictions of bankruptcy - net aggregate financial indicators.
UVOD
Revizija kao profesija usko je povezana sa razvojem tržišnog privređivanja. Kako se
ono razvija i dobiva sve složenije oblike, to su i zahtjevi za reviziju sve veći. Od revizora se
zahtijeva visoki profesionalizam što je naglašeno u općeprihvaćenim revizijskim standardima.
Njih se revizori obavezno pridržavaju, a nadzor treba da obavljaju nacionalni instituti za
reviziju. Najvažniji standardizirani zahtjevi su:
1. revizija se može povjeriti samo revizorskoj kući - osobi koja je za to stručno
osposobljena te ako posjeduje određeno praktično iskustvo;
2. revizor prilikom izricanja svog mišljenja mora biti potpuno nezavisan;
3. revizorski se postupak planira;
4. revizor se redovno prethodno upoznaje s poslovanjem klijenta;
5. revizor posebno proučava sistem internih kontrola kako bi postigao što veću
pouzdanost rezultata dobivenih određenim provjerama;
6. revizorsko mišljenje obavezno se zasniva na vjerodostojnim dokazima;
7. revizorskim mišljenjem daje se ocjena objektivnosti i korektnosti finansijskih
izvještaja, navode se i obrazlažu sve primjedbe koje se revidovanim izvještajima mogu
uputiti.
S obzirom da se i naša zemlja orijentisala na tržišno privređivanje, to istovremeno
podrazumijeva i jednu posve drugačiju poslovnu filozofiju. Mnoge institucije i zanimanja
morale su se uvesti i osposobiti. Među njih spada i revizija kao institucija tržišnog
privređivanja te revizija kao profesija.
Međunarodni revizijski standardi (ISA) koje sastavlja Međunarodna federacija računovođa
(IFAC), nalažu obavezu revizorskim kućama da moraju provoditi odgovarajući postupak –
proceduru kojom ocjenjuju
pretpostavku sposobnosti stalnosti poslovanja
privrednog društva
te da izvještavaju o istoj na način primjeren konkretnoj situaciji u kojoj se privredni subjekt,
čiji su finansijski izvještaji revidovani, nalazi. Budući da revizijske procedure predstavljaju
međusobno povezani skup metoda i postupaka korištenih u procesu revizije koji omogućavaju
da se korektno provede revizija u kontekstu međuzavisnosti općih metoda karakterističnih za
reviziju i analitičkih postupaka koji se primjenjuju u postupku revizije, za ocjenu pretpostavke
sposobnosti stalnosti poslovanja privrednog društva finansijski pokazatelji, kao analitički
postupci, se nameću kao jedan od najefikasnijih revizijskih postupaka. Empirijskim
istraživanjem utvrđeno je da revizorske kuće u BiH pri ocjeni navedene pretpostavke najčešće
koriste jednostavnije tehnike analize finansijskih izvještaja u okviru kojih dominiraju
komparativna analiza finansijskih izvještaja (horizontalna i vertikalna analiza) te klasični
pokazatelji zaduženosti, likvidnosti i aktivnosti pri čemu su zanemareni pokazatelji na osnovu
novčanog toka i zbirni finansijski pokazatelji. Obzirom da zbirni finansijski pokazatelji
predstavljaju ponderisani zbir više pojedinačnih pokazatelja kojima je moguće utvrditi
finansijsku stabilnost poslovnog subjekta, odnosno njegovu sposobnost da nastavi sa
vremenski neograničenim poslovanjem poznati su i kao modeli za predviđanje bankrota, a
imajući u vidu da Zakon o stečajnom postupku nameće obavezu stečajnom sudiji da, na
osnovu dopuštenog prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, u prethodnom stečajnom
postupku (1) utvrdi postojanje razloga i (2) osnovanost prijedloga za otvaranje stečajnog
postupka u koju svrhu imenuje privremenog stečajnog upravnika ili odgovarajućeg vještaka, a
što je prema mišljenju autra ovog rada bespotrebno.Adekvatna uloga obavezne
revizije
finansijskih izvještaja svih privrednih subjekata
i obavezno revizorovo mišljenje u izvještaju
koje mjerodavno ukazuje na činjenicu u pogledu ocjene ne/sposobnosti stalnosti poslovanja
privrednog subjekta doprinijelo bi skraćenju vremena vođenja stečajnih postupaka, smanjenju
zloupotreba i nanošenju šteta imovini stečajnog dužnika, a time i povjeriocima.
Zbog navedenog u ovom članku su obrađene procesne odredbe pokretanja i otvaranja
stečajnog postupka, objedinjeni su najznačajniji zbirni finansijski pokazatelji (najpoznatiji
autori modela za predviđanje bankrota), te shodno njihovim kritičnim vrijednostima sa
pripadajućim ocjenama finansijske stabilnosti definisane su: zona bankrota, zona ugrožene
finansijske stabilnosti sa potencijalom ozdravljenja i zona finansijske stabilnosti privrednog
subjekta.
Iako
postoje
modeli primjenom kojih se
, uz korištenje raspoloživih finansijskih
informacija,
može predvidjeti finansijska budućnost i nastavak poslovanja preduzeća
,
revizijski standardi za sada ne obavezuju njihovu primjenu. Mišljenja smo da će se to u
budućnosti tražiti, jer način na koji se danas ocjenjuje nastavak poslovanja preduzeća neće
Stečajni se postupak odvija u dvije osnovne faze ili dva međusobno odvojena ali zavisna
stadija stečajnog postupka. Prvi je stadij tzv. prethodni postupak, u okviru kojeg se utvrđuje
postojanje stečajnog razloga; drugi je stadij glavni postupak koji započinje donošenjem
rješenja o otvaranju stečajnog postupka; u okviru tog stadija prikuplja se i evidentira imovina
dužnika, utvrđuju potraživanja povjerilaca (aktualizacija potraživanja), unovčava imovina
dužnika (provodi se aderacija imovine), i namiruju povjerioci, odnosno eventualno provodi
preustroj – reorganizacija dužnika. Stečajni postupak se okončava njegovim zaključenjem
odnosno obustavom. Pored tih dvaju osnovnih stadija stečajnoga postupka mogući su i neki
specifični incidentalni odnosno adhezijski postupci.
Navedena struktura stečajnoga postupka upućuje na zaključak o njegovoj složenoj
procesno – pravnoj prirodi. U tom se postupku funkcionalno povezuje i nadopunjuje
specifična kognicijska procedura, u okviru koje se utvrđuje postojanje pretpostavki i za
otvaranje stečajnog postupka te na nesporan način utvrđuju potraživanja povjerilaca, sa
procedurom specifične generalne egzekucije, u okviru koje se imovina dužnika prikuplja,
evidentira, unovčava i povjerioci namiruju.
U stečajnom postupku supsidijarno se primjenjuju pravila o parničnom postupku (čl.
8. Zakona o stečajnom postupku
1
). Stečajni postupak se pokreće samo pisanim prijedlogom
ovlaštenog pravnog i/ili fizičkog lica koje ima pravni interes (čl. 4. ZSP). Stečajni sud po
službenoj dužnosti utvrđuje sve činjenice koje su važne za stečajni postupak i radi toga može
izvoditi sve potrebne dokaze. Sud može odluke donositi i bez usmene rasprave.
Radi hitnosti u provođenju postupka te iz drugih važnih razloga sud može odustati od
saslušanja dužnika odnosno njegovih zastupnika, ali mu u tim slučajevima može imenovati
privremenog zastupnika. Prijedlozi, izjave i prigovori u pravilu se ne mogu davati odnosno
podnositi ako se propusti rok,
odnosno ako se izostane sa ročišta na kojem ih je trebalo dati ili
podnijeti.
U stečajnom postupku nema povrata u pređašnje stanje, ne može se podnositi prijedlog
za ponavljanje postupka niti izjaviti revizija postupka (čl. 11. ZSP).
Sudska pismena koja su upućena širem krugu osoba dostavljaju se u pravilu
stavljenjem pismena na posebnu oglasnu tablu suda. Dostava dužniku ili nekoj drugoj osobi
koja ima sjedište upisano u odgovarajućem registru obavlja se na adresu sjedišta te osobe u
registru, a ako se ne može obaviti na toj adresi, obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu
tablu suda. Sudska pismena koja treba javno objaviti objavljuju se u službenim glasilima i na
oglasnoj tabli suda, a po odluci suda i u nekom drugom glasilu. Javno se oglašavanje smatra
valjanim dokazom da je dostava izvršena svim učesnicima i to istekom dva radna dana od
dana oglašavanja, čak i onda kad zakon propisuje posebnu dostavu (čl. 12. ZSP).
Stečajni postupak je hitan. Odluke se u stečajnom postupku donose u obliku rješenja i
naredbe – zaključka. Naredbom se u pravilu izdaje nalog službenoj osobi ili tijelu stečajnog
postupka za obavljanje pojedinih radnji (čl. 9. i 10. ZSP).
Protiv rješenja dopuštena je žalba, ako ZSP-ku nije drugačije određeno (čl. 11.ZSP).
Rok za žalbu po pravilu je osam dana. Žalba u pravilu nije suspenzivna.
U stečajnom postupku drugostepeni sud odlučuje o žalbi u vijeću sastavljenom od
trojice sudija (čl. 11. st. 4. ZSP).
Protiv naredbe može se podnijeti nesuspenzivni prigovor u roku od tri dana od dana
objave, a ako nije objavljena - od dana dostave otpravka. O prigovoru protiv naredbe odlučuje
stečajno vijeće rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba. U stečajnom se postupku ne
1
USAID FILE :
Zakon o stečajnom postupku FBiH i RS
, objavljen 31.12.2005. godine u okviru projekta
„Unapređenje poslovnog okruženja pogodnog za investicije i kreditore“ koji je inače predstavljao nastavak
investiranja USAID-a u modernizaciju ekonomije Bosne i Hercegovine. U daljnjem tekstu ovog članka koristit
će se skraćenica ZSP- Zakon o stečajnom postupku.
