Rezidualni rastvarači
Seminarski rad iz Toksikološke hemije; Tema: Rezidualni rastvarači
Studenti:
Mentor:
1
Sadržaj
UVOD
..................................................................................................................................................... 2
GENERALN PRINCIPI
.......................................................................................................................... 2
Klasifikacija rezidualnih rastvarača procenom rizika
......................................................................... 2
Načini za opisivanje ograničenja Klase 2
............................................................................................ 2
Analitičke procedure
........................................................................................................................... 3
OGRANIČENJA REZIDUALNIH RASTAVARAČA
.......................................................................... 3
Rastvarači koje treba izbegavati
.......................................................................................................... 3
Rastvarači koji treba da budu ograničeni
............................................................................................ 4
Rastvarači sa niskim toksičnim potencijalom
.................................................................................... 4
Rastvarači za koje ne postoje adekvatni toksikološki podaci
.............................................................. 4
BITNI POJMOVI
.................................................................................................................................... 5
EKOLOŠKA REGULACIJA ORGANSKIH ISPARLJIVIH RASTVARAČA
.................................... 6
REZIDUALNI RASTVARAČI U FARMACEUTSKIM OBLICIMA
.................................................. 6
PDE ZA METIL IZOBUTIL KETON
.................................................................................................... 7
LITERATURA
...................................................................................................................................... 10
Seminarski rad iz Toksikološke hemije; Tema: Rezidualni rastvarači
Studenti:
Mentor:
2
UVOD
Rezidualni rastvarači u farmaceutskim oblicima definišu se kao organske isparljive hemikalije koje se
koriste u proizvodnji lekovitih supstanci i ekscipijenasa, ili u pripremi lekovitih proizvoda. Ovi
rastvarači se ne uklanjaju u potpunosti praktičnim tehnikama tokom proizvodnje. Odgovarajući izbor
rastvarača može da poboljša prinos proizvoda ili da odredi karakteristike kao što su kristalni oblik,
čistoća i rastvorljivost, stoga rezidualni rastvarač može biti kritičan parametar u procesu sinteze.
Budući da ne postoje terapijski benefiti od rezidualnih rastvarača, neophodno je da oni budu uklonjeni
do mere da zadovoljavaju specifikacije proizvoda, dobru proizvoĎačku praksu ili druge zahteve koji
su zasnovani na kvalitetu. Lekoviti oblici ne smeju da sadrže veće količine rezidualnih rastvarača od
onih što su dozvoljene po bezbednosnim podacima.
Neki rastvarači za koje se zna da izazivaju toksične efekte treba da se izbegavaju u proizvodnji
lekovitih supstanci, ekscipijenasa ili lekova, osim ukoliko njihova upotreba nije strogo opravdana
procenom uticaja na rizik (benzen - kancerogen, ugljen-tetrahlorid – toksičan i štetan za okolinu, 1,2-
dihloretan i 1,1-dihloretan – toksični). Upotrebu nekih rastvarača koji izazivaju manje toksična
neželjena dejstva treba ograničiti kako bi se pacijent zaštitio (hloroform, cikloheksan, heksan, metanol,
dihlormetan, etilenglikol, acetonitril,...). Idealni, najmanje toksični rastvarači treba da se koriste u
praksi (aceton, etanol, etil acetat, etil etar, heptan, izobutil acetat, pentan, propil acetat, trietilamin, ...).
Ukoliko je proces proizvodnje ili prečišćavanja rezultirao prisustvom ostataka rezidualnih rastvarača,
neophodno je izvršiti testiranje. Potrebno je testirati samo one rastvarače koji su korišćeni za
proizvodnju lekovite supstance, ekscipijensa ili samog leka.
GENERALN PRINCIPI
Klasifikacija rezidualnih rastvarača procenom rizika
MeĎunarodni standardni program hemijske zaštite za opisivanje granica izloženosti toksičnih
hemikalija koristi termin „
Termički dnevni unos
“ – TDI, a Svetska zdravstvena organizacija – WHO i
druge nacionalne i meĎunarodne organizacije, zdravstvene vlasti i instituti koriste termin „
Prihvatljiv
dnevni unos
“ – ADI. Novi izraz „
Dozvoljena dnevna izloženost
“ – PDE definisan je u sadašnjem
uputstvu kao farmaceutski prihvatljiv unos rezidualnih rastvarača kako bi se izbegla konfuzija
različitih vrednosti ADI – ovih supstanci.
Rezidualni rastvarači su procenjeni po mogućem izazivanju rizika za ljudsko zdravlje i grupisani su u
3 klase:
1.
Rastvarači koje treba izbegavati
2.
Rastvarači koji moraju biti ograničeni
3.
Rastvarači sa niskim toksičnim potencijalom
Načini za opisivanje ograničenja Klase 2
Postoje dva načina za postavljanje ograničenja:
1. Mogu se koristiti koncentraciona ograničenja u ppm navedene u Tabeli 2. One se računaju
korišćenjem jednačine pod pretpostavkom da se daje 10g proizvoda dnevno

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti