1. Uvod
Radio frequency identification – RFID
je sistem daljinskog slanja i prijema podataka
pomoću RFID kartica/odašiljača. RFID kartica je dosta mali objekat koji se može zalijepiti ili
ugraditi u željeni proizvod i uređaj. RFID kartice sadrže u sebi antenu koja im omogućava
prijem i slanje radio-talasa od RFID primopredajnika. Može se reći da je prethodnik RFID
tehnologije jedna vrsta bubice (nastala 1945.god) koja je preko radio talasa slala signale.
Izumitelj je ruski naučnik Leon Termin.
Slična tehnologija korišćena od strane Britanaca u Drugom svetskom ratu jeste IFF
(Identification friend or foe) razvijena 1939. i korišćena od strane saveznika da identifikuje
avione kao savezničke i neprijateljkse korišćenjem kodiranih radarskih signala i
identifikacionih tagova.
Neku veću primenu, kao i primenu u aplikacijama za praćenje, RFID se pojavio
osamdesetih godina i brzo zadobio veliku pažnju zbog svoje sposobnosti da prati pokretne
objekte. Kao prefinjena tehnologija, sa neslućenim mogućnostima primjene, on se stalno
razvija i spektar mogućih upotreba ove tehnologije se stalno širi. Pretpostavlja se da je prvi
istraživački rad koji je objavljen djelo Hari Stokmana koji je taj rad objavio 1948. godine pod
naslovom ”Komunikacija kao odraz moći” i bilo je potrebno skoro 40 godina da bi RFID
kartice zaživjele u praksi.
na neki objekat, proizvod ili na odjeću osoblja neke ustanove, zavisno od primjene.
Čitači su spojeni putem mreže na sistem upravljanja informacijama i omogućavaju
kontrolu u realnom vremenu.
U sistemu za pozicioniranje transponderi se koriste za automatsko lociranje i
navigaciju za vođena vozila. Čitači su smješteni na vozila i povezani s računarom, a
transponderi (opremljeni informacijom o lokaciji) pričvršćeni su duž puta kojim se
vozila moraju kretati.
3. Rad sistema , osnovni elementi i frekvencije
Osim nosilaca informacije, RFID sistem zahtjeva i sredstvo kojim će te informacije
biti pročitane, i zatim prenesene računaru odnosno informacionom sistemu. Naravno,
dio sistema mora biti i način kojim će se unijeti ili programirati transponderi ako to
nije već učinjeno u trenutku njihove proizvodnje.
RFID uređaj (čitač, odnosno terminal za prikupljanje informacija) koristi radio
transmisiju za slanje energije transponderu (RFID Tag) koji onda emituje povratnu
informaciju: jedinstveni identifikacioni kod i/ili niz podataka, ranije smješteni u
samom transponderu. Tako prikupljene podatke, kao i u slučaju bar-koda, moguće je
dalje obrađivati.
Transponder -
Riječ transponder izvedena je od termina transmitter/responder, prema
funkciji tog uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom. Osnovne
komponente transpondera su mikročip i antena, zaliveni u kućište otporno na uticaj
okoline.
Nekoliko karakteristika razvrstavaju RFID transpondere u različite grupe:
Način odnosno sredstvo napajanja,
Sposobnost čuvanja podataka,
Odnosno opcije programiranja,
Radna frekvencija i s time u vezi
Opseg (udaljenost) čitanja,
Fizički oblik,
Cijena.
Fizički, uopštene su kategorije:
Transponder (tag)
“smart” naljepnice
RFID pločica (PCB)
Nosilac informacije u obliku transpondera, naljepnice, ili PCB-a obično se postavlja
na objekt, ambalažu, paletu, kontejner ili čak na sam proizvod, tako da može putovati s
njime i na svakom koraku ga identifikovati. Podaci u transponderu mogu biti
raznovrsni — svakako će identifikovati:
proizvod na traci,
robu u tranzitu,
lokaciju,
vozilo, takođe i
životinju ili osobu, ali mogu predstavljati i instrukcije o daljim postupcima.
RFID transporder – tag
Transponderi se proizvode u različitim oblicima, veličinama, s različitim kapacitetima
memorije i otpornošću. RFID transponder može biti dovoljno mali kako bi se smjestio pod
kožu životinje, može biti kao ekser ili šraf za označavanje drvene građe ili u obliku kreditne
kartice za korišćenje u aplikacijama kontrole pristupa.
Veliki plastični privjesci za sprječavanje krađe prikačeni na garderobu u trgovinama takođe su
RFID transponderi, a slični su i vrlo otporni transponderi u obliku bloka kojima se označavaju
kontejneri u internim procesima proizvodnje, ili radne mašine i kamioni u svrhu praćenja i
održavanja. Gotovo svi su zaštićeni nekom vrstom kućišta od udaraca, hemikalija, vlage i
prašine.
