www.pravokutnik.net

Rimsko obvezno pravo, odgovori na pitanja s kartica,46 str (po Horvatu), pisano: 2006.

117. PRAVNE ČINJENICE

Pravne činjenice

su takve činjenice uz koje je vezan neki pravni učinak, tj. postanak prestanak ili

promjena prava, odnosno pravnih odnosa.

Pravni događaji –

to su prirodni događaji uz koje se vežu neki pravni učinci (npr. porod, smrt,

protek vremena, pojava otoka u rijeci)

Pravna djelanja –

to su ljudska djelanja, dakle, manifestacije ljudske volje uz koje su vezani

pravni učinci. Uz propuštanja, to su a) pravni poslovi, i b) protupravna djelanja ili delikti.

Pravne činjenice dovode, dakle do pravnog učinka, tj. do postanka ili stjecanja, prestanka ili gubitka ili
promjene prava.
O stjecanju prava govorimo ako se neko pravo spoji s nekim subjektom, a gubitkom ako se ono odvoji od
nekog subjekta. Pravo se može izgubiti u korist drugoga (npr. prijenos vlasništva) ili nikoga (npr.
derelikcije.) – tada je s gubitkom spojen i prestanak prava. Pravo se može steći i da ga netko nije prije
izgubio – postanak prava (npr. okupacija)

Stiče li netko pravo od dosadašnjeg subjekta prava, to je

derivativno stjecanje prava.

Ono se temelji,

izvodi se iz prava prethodnika. Tu vrijedi regula :

"NEMO PLUS IURIS AD ALIUM TRANSFERE POTEST, QUAM IPSO HABERET"

Derivativno stjecanje može biti dvojako:

Translativno stjecanje,

tj. stjecanje prijenosom dosadašnjeg prava s

auctor-a

na novi subjekt.

successor-

a u punom dosadašnjem sadržaju.

Konstitutivno stjecanje,

subjekt prava ne prenosi svoje čitavo pravo, nego temeljm svog prava

zasniva za stečnika novo pravo užeg sadržaja.

Originarno

ili neposredno stjecanje vlasništva predleži ako stečnik ne temelji i ne izvodi svoje pravo iz

prava prethodnika. (npr. okupacijom ničije stvari

res nullius

)

118. PRAVNI POSLOVI

Pravni posao se definira kao očitovanje privatne volje s kojim pravni poredak spaja određene pravne učinke
koje stranke baš namjeravaju postići.
Delkt – manifestacija privatne volje s kojom pravni poredak spaja određenepravne posljedice koje
počinitelj delikta ne želi i one nastupaju nezavisno od njegove volje.

Jednostrani pravni poslovi (negotia unilateralia) –

nastaju očitovanjem volje samo jedne

stranke. Npr. oporuka, okupacija, derelikcija, manumisija

Dostrani pravni poslovi (negotia bilateralia) –

nastaju suglasnim očitovanjem volja dviju

stranaka, koje stoje jedna nasuprot drugoj. Dvostrani pravni poslovi zovu se

ugovori.

Najvažniju skupinu ugovora sačinjavaju

obvezni (obligatorni) ugovori.

Njihov je sadržaj, pored sve

raznolikosti takvih ugovora, u tome što se jedna stranka prema drugoj na nešto obvezuje. Njime se dakle,
osnivaju obveze.

Postoje jednostrano obvezni ugovori ( unilateralni) i dvostrano obvezni ugovori (bilateralni).

Unilateralni obvezni ugovori

su oni kod kojih je samo

jedna stranka obvezna

na činidbu,

odnosno na ispunjenje, dakle, samo jedna stranka je dužnik, a druga je samo vjerovnik (npr. kod
stipulacije i zajma)

Bilateralni obvezni ugovori

ili dvostranoobvezujući ugovori su oni kod kojih su na činidbu

(ispunjenje)

obvezane obje stranke,

obje stranke su ujedno i vjerovnik i dužnik, oni se nazivaju i

sinalagmatički

ili potpuno dvostranu obvezni ugovori (

contractus bilaterales

aeguales)

Npr.

kupoprodaja, najam, societas. Nepotpuno dvostrano obvezni ugovori (

contractus bilaterales

inaequales

) su oni gdje je jedna stranka obvezana nužno od početka na ispunjenje činidbe, a druga

može pod određenim uvijetima postati također obvezna na neku protučinidbu, ali to nemora biti u
svakom slučaju. (

depositum, mandatum

)

www.pravokutnik.net

Postoje još:

negotia inter vivos i negotia mortis causa, negotia onerosa i negotia lucrativa (

naplatni i

besplatni

), kauzalni i apstraktni pravni poslovi (

da li je vidljiva causa il nije

), formalni i neformalni.

119. OBLICI PRAVNIH POSLOVA

Pravni poredak može za očitovanje volje kod pravnog posla propisati određeni oblik –

formalni pravni

poslovi.

Ako pravni poredak ne propisuje formu za očitovanje volje –

neformalni pravni poslovi.

Staro civilno pravo poznavao je mali proj pravnih poslova i svi su oni bili redom strogo formalistički

Gesta per aes et libram

kad nije bilo još novca plaćanje se vršilo vaganjem bakra pred svjedocima.

Tu spadaju mancipacija,

nexum

( osnivanje obveze formalističkim davanjem zajma),

solutio per

aes et libram

( formalističko razrješenje obveza). Te vrste poslova služile su za osnivanje muževa

manusa (

coemptio

), kod adopcije i emancipacije, za sačinjenje oporuke (

testamentum per aes et

libram

)

In iure cessio

koja se odvijala u obliku prividne parnice služila je za : prenošenje vlasništva i

služnosti, za ustupanje nasljedstva (

in iure cessio hereditatis

), oslobađanje robova (

manumissio

vindicta

) i stjcanje očinske vlasti (kod adopcije)

Stipulatio

je isključivo pravni posao obveznog prava, i to obvezni ugovor (

contractus

) civilnog

prava koji se sklapao usmenim pitanjem budućeg vjerovnika i sukladnim odgovorom budućeg
dušnika ( Sponsio –

spondesne? spondeo!

)

120. OČITOVANJE VOLJE I TUMAČENJE PRAVNIH POSLOVA

Ukoliko se ne radi o formalističkim pravnim poslovima kod kojih je za očitovanje volje propisana određena
forma , mogla se volja očitovati na različite načine, bilo izrijekom, bilo mučke.
Izrijekom se mogla pisano ili usmeno ili samo znacima (kimanjem glave)
Prešutno očitovanje predleži ako se ono može ustanoviti iz takvog ponašanja osobe, koja se ne očituje
izravno nego nekim ponašanjem, koje se moglo protumačiti kao očitovanje volje. Npr. ako vjerovnik
dužniku vrati zadužnicu (faktički on samo prenosi posjed zadužnice, ali se moglo to moglo tumačiti kao
prešutno očitovanje volje o oprostu duga.
Takvo prešutno i neizravno očitovanje volje danas nazivamo

konkludentnim činima.

Šutnja

na neku ponudu ili pitanje ne može uvijek značiti pristanak. Glosatori i kankonsko pravo postavili

su regulu :

"Qui tacet consentire videtur"

(tko šuti smatra se da pristaje), ali šutnja se ima tumačiti kao i

svaki drugi

konkludentni čin

prema okolnostima slučaja i situaciji. Tako će ona imati pravne učinke i

smatrat će se pristankom ako je u konkretnom slučaju predležala dužnost izjasniti se ili protiviti se.

Zbog raznih razloga može doći do nesklada očitovanja i stvarne volje. POstoje tri teorije o tome treba li dati
prednost očitovanju ili volji.

Teorija volje →

bila je vladajuća u teoriji općeg (pandektnog prava) – ako dođe do nesklada

mjerodavna j volja.

Očitovanje nema učinka ako ne odgovara volji. Ona štiti onoga koji daje

očitovanje.

Teorija očitovanja → mjrodavno je očitovanje.

Zaštita onog kojem je očitovanje dano

Posredovna teorija (teorija povjerenja) –

težište je načelno na volji, ali se zbog sigurnosti

pravnih poslova, pogotovo

inter vivos

, modificira kako bi se zaštitili i oni kojima je volja

očitovana.

Rimsko je pravo u staro doba, gdje su pravladavali formalistički poslovi

iuris civilis,

stajalo na teoriji

očitovanja. Usporedno s nestajanjem formalizma, prelazi rimsko pravo od teorije očitovanja na teoriju
volje, koja već dominira u kasnijem rimskom pravu i u Justinijanovoj kodifikaciji.

121. i 122. SADRŽAJ PRAVNOG POSLA (essentialia, naturalia i accidentalia negotii)

Postoje različit tipovi pravnih poslova sa određenim sadržajem (učinkom) i tehničkim nazivom. Oni mogu
uzrokovati i više pravnih učinaka nego stranke žele ili pak ne dovoljno pa pravni poredak daje u određenoj
mjeri strankama mogućnost da neke sastojke pravnog posla isključe ili da ih nadopune određenim
sastojcima. Prema mjeri u kojoj je to dopučtemo, moderna nauka razlikuje:

Essentialia negotii

tj. bitni sastojci pravnog posla, koji su nužni da uopće mogao nastati određeni

tip pravnog posla. To je onaj osnovni minimalni sadržaj koji mora postojati kod određenog tipa

www.pravokutnik.net

Što se tiče učinka uvjeta treba razlikovati vrijeme prije ispunjenja uvjeta (

condicio pendent

), vrijeme po

ispunjenu uvjeta (

condicio existit

), odnosno po njegovu izjalovljenju (

condicio deficit

)

Kod suspenzivnih uvjeta:

condicione pendente

dakle prije ispunjenja uvjeta, pravni posao ne proizvodi učinke i ne zna se hoće li

ih proizvesti. Tko se obvezao pod uvjetom nije do ispunjenja uvjeta dužnik; ako ipak plati dug može ga
tražiti natrag kondikcijom

indebiti

kao da se radi o plaćanju neduga (

indebitum

). Tko je prenio vlasništvo

ostaje vlasnikom.
Ipak, ne smije djelovati tako da dođe do bude ugrožrno ili osujećeno pravo mogućeg budućeg ovlaštenika.
Pod suspenzivnim uvjetom stečene imovinske koristi su nasljedive i s pasivne i s aktivne strane ako
ovlaštenik umre prije ispunjenja uvjeta.(To nije vrijedilo za legate pod suspenzivnim uvjetom).

Najvažnije – uvjet se smatra ispunjenim iako nije ispunjen ako uvjetno opterećeni onemogući
ispunjenje.

Ako je nekom ostavljen legat pod suspenzivnim potestativnim negativnim uvjetom (npr. legat mužu pod
uvjeto da se poanovo ne oženi) tada se primjenjuje

cautio Muciana:

legataru bi se zapis izručio odmah ukoliko stipulacijom pruži osiguranje da će legat vratiti ako izvrši akt
koji mu je po oporučitelju u uvjetu zabranjen.

Cautio Muciana

je od legata proširena i na postavljanje legata pod tim uvjetom. Na taj se način

suspenzivni potestativni negativni uvjet pretvara u rezolutivni potestativni afirmativni.

b) condicio existit –

tj. ako se uvjet ispuni, nastaju učinci pravnog posla sami od sebe (automatski)

condicio deficit –

tj. ako se uvjet izjalovi, učinci više ne mogu nastati, kao da pravni posao nije ni bio

učinjen

Ako se uvjet ispuni, u klasičnom pravi pravi posao počeo je vrijediti

ex nunc,

tj. od časa ispunjenja uvjeta,

a za Justinijana

ex tunc,

tj. retroaktivno od časa sklapanja posla.

Kod rezolutivnih poslova:

Condicione pendente

učinci pravnog posla nastaju odmah i u potpunosti, ali imaju prestati ako se

uvjet ne ispuni. (Kod

negotia bona fidei –

npr.

lex commissoria, in diem adictio, pactum

displicentiae

)

126. ROK (dies)

ROK (dies) je uzgredna odredba pravnog posla kojom je učinak pravnog posla vremenom ograničen;
učinak ili nastaje tek od određenog vremena – dakle, početni rok,

dius a quo;

ili traje do određenog

vremena – dakle, završni rok,

dies a quem.

Počentni rokovi analogni su suspenzivnim uvjetima, a završni rezolutivnim, ali se razlikuju od uvjeta po
tome što tu nema nikakve ne izvjesnosti, nego se samo posao ili odgađa do točno određenog vremena ili
završava u točno određeno vrijeme.

Svaki je rok

certus an,

a uvjet

incertus an.

Dakle, pravo pod odgodnim rokom postoji već od časa sklapanja posla, a moći će se ostvariti tek po
nastupom roka. Ako dužnik plati dug prije roka ne može tražiti povrat plaćenog kondukcijom

indebiti.

Rok može biti točno određen (

dius certus an, certus quando

). Rok može biti i unaprijed neodređen, ali

mora biti izvjestan (

dies certus an, incertus quando

). To su prosti rokovi.

Padektna nauka je sve hipoteze neizvjsnosti klasificirala u 4 skupine:

dies certus an, certus quando

= prosti rok (npr. do ili od 26. lipnja)

dies certus an, incertus quando

prosti rok (npr. od ili do dana smrti neke osobe)

dies incertus an, incertus quando

uvjet (npr. ako se brod vrati iz Azije)

dies incertus an, certus quando

uvjet (npr. ako Marko navrši 50 godina)

Ni rokovi se nisu mogli dodavati

actus legitimi

pod prijetnjom ništavnosti, niti uz postavljanje nasljednika

– smatra se kao da rok nije ni dodan.

www.pravokutnik.net

Završni rokovi ni rezolutivni rokovi nisu se mogli dodavati pravnim poslovim o osnivanju i prenošenju
apsolutnih prava, koja su se smatrala trajnim (vlasništvo, sloboda, očinska vlast). Justinijan dopušta
postavnjanje završnih rokova kod prenošenja vlasništva kod darovanja, legata i fideikomisa.

127. NALOG ILI NAMET (modus)

Modus

(namet, nalog) je uzgredna odredba, dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stečniku nemeće

neka dužnost.

Modus

se može dodati besplatnim poslovima

inter vivos

(darovanje, manumisija), a naročito poslovima

mortis causa

(nasljedstvo, legat).

Primaocu dara, nasljedstva ili legata može se npr. naložiti da nešto učini (npr. podigne ostavitelju
spomenik) ili da da dio ili svu imovinu nekom trećem ili da je na odeđen način upotrijebi.
Modus se razlikuje od uvjeta (suspenzivnog potestativnog) time što učinak posla nastupa ovdje primanjem
dara, odnosnao, nasljedstva ili legata, a za primaoca nastaje

dužnost da izvrši nalog.

Uvjet odgađa, ali ne sili – nalog sili, ali ne odgađa.

Tek se u kasnije carsko doba sili na izvršenje naloga u

ekstraordinarnoj kogniciji.

U postklasičnom i Justinijanovom pravu daje se interesiranima

actio praescriptis verbis

na izvršenje

naloga,

odnosno, ako je izvršenje nemoguće, može se tražiti povratak darovanja

kondikcijom

causa data

causa non secuta.

128. PRETPOSTAVKE VALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA

Za valjani pravni posao zahtijevaju se stanovite pretpostavke, od kojih se bitne odnose :

a) na spodobnost osoba (naročito djelatnu)
b) na volju i njeno očitovanje
c) na mogućnost i dopustivost sadržaja
d) kod rimskog prava često puta bilo je bitno i održavanje određene forme kod pravnih poslova

Nedostaje li koja od propisanih pretpostavki dolazi do nevaljanosti pravnog posla. No pod tim širim
pojmam nevaljanosti razlikuju se u pandektnoj nauci (u oslonu na rimske izvore)

ništavnost i pobojnost

pravnog posla.

129. RAZLOZI NEVALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA

Ništav je pravni posao, ako stranke nemaju pravne ili djelatne sposobnosti

. Osobe pod vlasti

mogle su sklapati prvne poslove kojima stječu za svog gospodara iako on nije možda imao djelatne
sposobnosti, te iako oni nisu imali prav mora ine sposobnosti

Ako se ne održi oblik koji je propisan za valjanost nekog određenog posla bit će taj posao
ništav

(npr. svečane riječi kojima se po klasičnom pravu mora imenovati nasljednik u oporuci.

c) Ako se pravni posao odnosio na nemoguću činidbu, bilo fizički bilo pravno nemoguću, posao

je bio ništav.

d) Ako je posao bio zakonom zabranjen

nije uvijek bio ništav:



LEGES PERFECTAE – zakoni koji su zabranjen posao proglašavali ništavnim



LEGES MINUS QUAM PERFECTAE – nisu predviđali ništavnost zabranjenog posla,
već samo kazne ili druge štetne posljedice za prekršitelja



LEGES IMPERFECTAE – zakoni koji su pravni posao zabranjivali, ali nisu sadržavale
nikakvih sankcija

Tek Teodozije II. i Valentijan III. odredili su 439. godine da je svaki zakonom zabranjen poso
ništav.

e) Ništavni su bili i pravni poslovi koji se protive moralu.
f)

Važni razlozi ništavnosti ili pobojnosti pravnih poslova sastojali su se i u

manama volje.

130. MANE VOLJE KAO RAZLOG NEVALJANOSTI PRAVNIH POSLOVA

Budući da je svaki pravni posao očitovanje volje, gdje unutarnja volja treba odgovarati očitovanju koje je
prema vani učinjeno, mogu mane volje utjecati na valjanost pravnog posla te uzrokovati njegovu ništavost
ili pobojnost.

www.pravokutnik.net

Bitna bludnja utjecat će na valjanost pravnog posla samo ako je

nesakrivljena (error probabilis)

tj. ako do bludnje nije došlo zbog nemarnosti same stranke. Bila je neispričiva bludnja ako se ona
mogla izbjeći kraj obične pažnje.

Vladajuće je mišljenje da pravni posao zbog

ispričive, bitne i nesakrivljene bludnje

uopće ne nastaje,

dakle, radi se o

ništavosti

, a ne pobojnosti.

DISSENSUS – očitovanja obje stranke odgovaraju njihovoj volji, ali se ona ne podudaraju. (jedan kaže da
nešto košta 10, ovaj čuje 5 i prihvati) – Ako je disenz o bitnim stvarima ugovora, ne nastaje valjani ugovor.
(npr. kod kupoprodaje o predmetu i cijeni)
PRIKRIVENI DISSENZ – oitovanja se podudaraju sa voljama i međusobno, ali im stranke pridaju
drugačija značenja (jedan misli 6 ujutro, drugi 6 naveče)

BLUDNJA U MOTIVU, PRIJEVARA (dolus) i SILA (

vis ac metus

)

U ovim slučajevima se volja slaže s očitovanjem, ali je volja stvorena

na pogrešan način

zbog nekih

utjecaja izvana koji su omeli pravilno stvaranje volje. Volja je stvorena zbog nekih motiva bez kojih inače
ne bi bila stvorena: bludnje u motivu, prijevare (dolus) i sile (vis ac metus).

Bludnja u motivu

Nije, kao kod poslovne bludnje, nesklad volje i očitovanja nego očitovanje vlastite volje, ali zbog krivih
predodžaba, motiva. Npr.Neko kupuje knjigu zato jer je mislio da će u njoj naći neke podatke koje ona
uopće ne sadrži. Motivi po pravilu nemaju uopće utjecaj na valjanost pravnog posla,

ne može u načelu ni

bludnja u motivu biti razlogom nevaljanosti pravnog posla.

Iznimka : u carskom zakonodavstvu u Rimu; Ako neko navede nekog za nasljednika jer misli da su mu svi
ostali bliži rođaci mrtvi, moći će se takva oporuka u korist pogođene stranke poništiti. Iznimke se dopuštaju
ukoliko se dokaže da bez tog motiva, koji je bio zbog bludnje pogrešan, ne bi uopće došlo do pravnog
posla.

Kod

dolus-

a, tj. prijevare i

vis ac metus,

tj. sile i straha

, također ovdje nema nesklada volje i očitovanja,

nego je volja stvorena na pogrešan način, tj. pod utjecajem prijevare ili sile i straha. Dovodi do pobojnosti,
ali tek u pretorskom pravu.

Dolus (dolus malus)

To je himbeno i prijevarno zavođenje u bludnju ili održavanje u bludnji da bi se na taj način oštećenjem
zavedenog izvukla protupravna korist. Prevareni očituje onošto hoće, ali to nebi htio da nije bio zaveden.
Po civilnom pravu su takvi poslovi bili valjani. Potkraj republiko pretorsko pravo daje prevarenom:

Actio doli –

penalna (deliktna) tužba na naknadu onog što je prevareni izgubio na imovini; to je

actio

famosa

, osuđenog stiže infamija. Mogo je izbjeći osudu ako je prije izricanja osude uspostavio priješnje

stanje.

Exeptio doli –

ak je prevareni tužen na izvršenje obveze koju je preuzeo na sebe dobio je prigovor kojim

se mogao obraniti

Restitutio in integrum

povratak u prijašnje stanje

SILA

Sila koja može dovesti do nevaljanosti pravnog posla može biti:

vis absoluta –

fizička sila

via compulsiva –

psihička, moralna sila

Fizička – npr vođenje ruke pri potpisu isprave, volja uopće ne postoji, a ni očitovanje. Takav posao je bio
bez učinka već

iure civili.

Psihička sila

(vis ac metus

) je prinuda koja je izvršena protuprvanom prijetnjom. Pod prijetnjom nekog zla

(vis) i pod utjecajem time opravdanog straha učinjeno je neko očitovanje koje inače ne bi bilo učinjeno.
Ovdje se očitovanje slaže s voljom, ali je volja stvorena zbog pogrešnog motiva, tj. sile i straha, tako
U starom civilnom pravu bili su takvi poslovi valjani.
Tek je pretorsko pravo pružilo zaštitna sredstva:

akciju i ekscepciju

quot metus causa, te restituciju in

integrum,

analogno dolusu.