Rimska porodica
UVOD
Šta je to rimska porodica? Kakva je njezina svraha? Kako se ona razvijala? Prema
rimskom
pravu porodica je skupina osoba koje su po prirodi (ro
đ
enjem) ili po pravu (usvojenjem,
manus brakom) podre
đ
ene vlasti porodi
č
nog starješine (pater familias).
Rimska porodica je patrijahalna. Odlikovao ju je veliki broj djece.Prvobitnu bra
ć
nu
zajednicu
consortijum u Rimu su sa
č
injavali bra
ć
a sa svojim ženama i njihovim potomcima.
No od vremena zakonika XII plo
ć
a pa nadalje porodica se sastojala isklju
č
ivo od jednog
bra
ć
nog para i njihovih potomaka.
Č
lanovi porodice su me
đ
usobno povezani: vjerskim
vezama (kult predaka), emotivno, interesnim vezama, ekonomskim vezama, jer u
zatvorenoj
ku
ć
noj privredi se ne može opstati bez porodice.
Primitivna prava ne oblikuju porodicu ve
ć
se služe porodicom pri regulisanju društvenih
odnosa. Porodica je skup lica i stvari podre
đ
enih jednoj volji: ocu porodice
paterfamiliasu. On je muškarac kome pripada porodica i koji vodi njenu svu vlast i
apsolutnu mo
ć.
Porodica može sa drugim porodicama da uspostavi odnos samo preko
paterfamiliasa. Snaha postaje
č
lan porodice preko muža pod
č
ijom je vlaš
ć
u i
komandom. Kult predaka je zna
č
io da svaki paterfamilias poslije svoje smrti postaje
božanstvo koje poštuju njegovi nasljednici. Ako otac ima nekoliko sinova oni
ć
e poslije
njegove smrti postati starješine (paterfamilias) tri nove porodice, ali
ć
e sve te nove
Mirela, Šarac; Zdravko, Lučić,
Rimsko privatno pravo,
Pravni fakultet Univerziteta, Sarajevo,
2006., str. 67.
2

cenzora. Do opadanja vlasti paterfamiliasa je došlo usljed jaćanja države i institucija
prava koji su (sada) za sebe željeli veću moć upravljanja nad ljudima.
Nešto više o rimskoj porodici i njenom razvoju kroz povijest u narednim stranicama ovog
seminarskog rada.
I Pojam porodičnog prava
Porodi
č
no pravo je skup pravnih normi koje regulišu pravni položaj pojedinih osoba
unutar rimske porodice.
Rimljani porodi
č
no pravo nisu smatrali posebnom granom
prava, ve
ć
su ga svrstavali u dio prava koji se odnosi na lica ( ius quod ad personas
pertinet). U vrijeme republike rimsko pravo nema mnogo propisa kojima odre
đ
uje prava
i obaveze supružnika. Dakle nisu se mnogo miješali u, za njih deliktne, porodi
č
ne odnose,
prepuštaju
ć
i da te probleme rješavaju porodi
č
ni starješina, muž i žena, sami ili uz pomo
ć
srodnika, drže
ć
i se obi
č
aja, religije i morala.
Porastom broja propisa koji regulišu odnose u braku i porodici, usljed razgranavanja
pravnog sistema, vremenom je porodi
č
no pravo postalo posebna grana prava.
Porodi
č
no pravo se bavi pravnim odnosima u porodici, koji obuhvataju dva velika
podru
č
ja: izme
đ
u bra
č
nih drugova, i izme
đ
u ostalih
č
lanova porodice, od kojih su
najvažniji odnosi izme
đ
u roditelja i djece.
Dakle, porodica, brak i srodstvo su osnovni
instituti porodi
č
nog prava.
Ova oblast ljuskih odnosa, u stara vremena, bila je prepuštena religiji i obi
č
ajima. Ali se
rano osjetila potreba da i država regulira brak, kao i vlast porodi
č
nog starješine. Tako
leges regiae
u
č
vrš
ć
uju autoritet porodi
č
nog starješine i muža, ali predvi
đ
aju i obavezu
roditelja da podižu djecu, naro
č
ito mušku.
Tako
đ
e zakon XII tablica govori o emancipaciji, pravu roditelja da prodaju djecu („poslije
tre
ć
e prodaje neka sin bude slobodan"), zatim o pravu muža da otjera ženu,
č
ak je
Ibidem, str. 67.
Obrad, Stanojević,
Rimsko pravo,
Magistrat, Sarajevo, 2000., str. 150.
4
odre
đ
ivao rok u kome može da se rodi djete poslije smrti muža da bi se smatralo bračnim
(najviše deset mjeseci).
U vrijeme republike odnosi izme
đ
u muža i žene se reguliraju nekim zakonima. Cincijev
zakon (lex Cincia) koji se odnosio na poklone muža ženi. Kontraverzni Rimljani, kada su
se ratni plijen i bogatstvo sa veleposjeda po
č
eli slivati u Rim i mnoge vrline patrijahalnog
društva dovedene u pitanje, pokušali su ovakvim zakonskim zabranama zadržati stare
obi
č
aje, što je bio zaludan posao.
Vladavina Augusta je obilježena donošenjem „paketa zakonskih mjera", tzv. kadukarnim
zakonima, koji su imali za cilj oja
č
ati porodicu, pove
ć
ati natalitet. Uvo
đ
enje poreza i
uskra
č
ivanje nasljednog prava za neženje i bra
č
ne parove bez djece bili su dobro
zamišljeni, ali nije dalo neke vidljive rezultate.
Postepeno osamostaljivanje
č
lanova porodice u odnosu na porodi
č
nog starješinu,
stvaranje mogu
ć
nosti sticanja imovine, zaklju
č
enja poslova, proces koji je završen u
klasi
č
no doba, a zapo
č
et je u toku republike, u kome je važnu ulogu odigrao
pretor.
Donesene su i dvije senatske odluke koje su poboljšale nasljednopravni položaj žene i
majke u odnosu na svoju djecu i obrnuto.
5

Konzorcijum
(consortium)
je prevladavalo u vrijeme kad je zemljoradnja bila nerazvijena
i kada su još bili živi tragovi prvobitne zajednice i odgovarao je patrijahalnoj zadruzi.
Kasnije, kada se država u
č
vrstila, ali je privreda još uvijek zasnovana na autorakijskim
na
č
elima, javlja se agnatska porodica
č
ije je osnovno obilježje velika vlast porodi
č
nog
starješine nad uku
č
anima i muža nad ženom.
Ovaj oblik porodice je preovladavao tokom ve
ć
eg dijela republike. Porast društvenog
bogatstva, prodor robnonov
č
anih odnosa i klasi
č
nog ropstva, opadanje uticaja prvobitne
religije, vremenom su razorili stare patrijahalne odnose i krnjili vlast paterfmilijasa. Sada
se uku
č
ani osloba
đ
aju vlasti paterfamilijasa, a i vlast muža slabi, jer stanje u kome je
jedino on imao pravo svojine i zaklju
č
ivnja poslova je bilo neodrživo.
Srodstvo zasnovano na zajednici vlasti i života starješine ustupa mjesto krvnom
srodstvu,za koje se i ranije znalo, ali nije igralo presudnu ulogu u imovinskim odnosima,
naro
č
ito u naslje
đ
ivanju. Sve ovo je uslovilo prelaz na novi oblik porodice, kognatsku
porodicu.
A CONSORTIUM
Najstariji oblik porodice o kome ima podataka u izvorima je konzorcijum (consortium -
zajednica, zadruga).
Prvobitnu bra
č
nu zajednicu
cosortium
u Rimu su sa
č
injavali bra
ć
a
sa svojim ženama i njihovim potomcima.
Č
lanovi porodice su me
đ
usobno povezani:
vjerskim, ekonomskim vezama, jer u zatvorenoj ku
ć
noj privredi se ne može opstati bez
porodice. No u rimskim vrelima ima i nekih, doduše vrlo oskudnih vijesti o porodi
č
noj
zajednici, široj nego što je
agnatska familia,
a užoj od
gensa.
Tako kaže Aulus Gellius, da je u rimu postojala stara zajednica,
anticum consortium,
koju
su Rimljani zvali „ercto non cito" (nepodijeljena imovina).
U novim (antipulskim)
fragmentima Gajevih institucija Gaj kaže, da su bra
č
a, koja su tako po o
č
evoj smrti ostala
u zajednici, imala ravnopravan položaj: svaki je mogao osloba
đ
ati zajedni
č
kog roba ili
mancipacijom otu
đ
iti zajedni
č
ku stvar.
Iz
č
ega se može zaklju
č
iti, da je prije postanka i
nokosne
porodice postojala i u Rimu šira
porodi
č
na zajednica, u kojoj je na zajedni
č
koj porodi
č
noj imovini živjelo zajedno više
Obrad, Stanojević,
Rimsko pravo,
Magistrat, Sarajevo, 2000., str. 154.
Marijan, Horvat,
Rimsko pravo,
Školska knjiga, Zagreb, 1958., str. 99.
Ibidem, str. 99.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti