Logopedija, 2, 1, 2010, 7-11
7
Renata Rade
Poliklinika za rehabilitaciju
slušanja i govora SUVAG
Ritmičke stimulacije i poticanje
ranog govorno-jezičnog razvoja
“Rhythmical stimulations” and early speech
and language intervention
Stručni rad UDK: 376.1-056.264-053.2:372.36
SAŽETAK
Ritmičke stimulacije su terapijski postupak proizašao iz spoja logopedske struke,
verbotonalne metode i Labanove teorije pokreta. U Poliklinici SUVAG ritmičke stimulacije
provodi logoped-ritmičar na Odsjeku za govorne poremećaje. Analizirajući broj,
kronološku dob i logopedske dijagnoze sve djece uključene na ritmičke stimulacije u travnju
2006. godine, izdvojen je uzorak djece mlađe od 4 godine s nedovoljno razvijenim govorom
i jezikom u odnosu na kronološku dob. Djeca su analizirana u odnosu na kronološku dob,
anamnestičke podatke, uključenost djece u ostale oblike terapije, dosadašnje trajanje terapije
i preporuke za daljnje postupke. Navedeni su i organizacijski problemi rada s malom
djecom te posebno istaknuta potreba iznalaženja načina za što ranijom edukacijom roditelja
i odgojitelja i što pristupačnije savjetovanje, praćenje i terapiju djece nedovoljno razvijenog
govora i jezika.
Ključne riječi:
ritmičke
stimulacije ▪ djeca
nedovoljno razvijenog
govora i jezika
ABSTRACT
“Rhythmical stimulations” is a therapeutic procedure where speech and language therapy,
the Verbo-tonal method and the Laban movement theory are used to achieve better verbal
and communication skills. In the Polyclinic SUVAG, the “rhythmical stimulations”
procedure is conducted by a Speech and Language Pathologist who has also a degree in the
“Rhythm and Body Movement”, and works in the Speech and Language Disorders
Department. When examining the number and chronological age of all children engaged in
the “rhythmical stimulations” in April 2006, the author focused on a sample of children
with language impairments under the age of 4 and he analysed their speech and language
diagnosis. While creating the sample, the following data were used: chronological age,
certain anamnesis data, and the engagement in other types of therapy, the duration of
therapy and the recommendations for future therapy. The need for early education of
parents and caregivers in kindergartens is also emphasized and within this program, we
specifically stress the need for early consulting, monitoring and direct therapy of young
children with delayed speech and language development.
Key words:
Rhythmical
stimulations ▪ children with
language impairment
Korespondencija:
Renata Rade, Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, Ljudevita Posavskog
10, 10000 Zagreb, [email protected]
Rade: Ritmičke stimulacije i poticanje ranog govorno-jezičnog razvoja
8
UVOD_________________________________________
Ritmičke stimulacije su terapijski postupak nastao
stapanjem
Labanove
teorije
pokreta,
logopedije
i
verbotonalne metode. Sam naziv “ritmičke stimulacije“ nije
baš najprikladniji; nastao je tijekom godina rada u Poliklinici
SUVAG kao radni naziv u pozadini kojeg se preklapaju
navedena područja. Rudolf Laban (1879. - 1958.) je plesni
umjetnik, pedagog i teoretičar koji je proučavao ljudski
pokret i definirao temeljne principe koji određuju svaki
pokret, bilo umjetnički ili funkcionalni. Suvremeni odgojni
ples i primjena Labanove teorije pokreta podučavaju se u
Školi suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu.
Verbotonalna metoda akademika Petra Guberine je dio
verbotonalnog sustava i podrazumijeva metodičke postupke
koji se koriste u dijagnostici i rehabilitaciji slušanja i govora,
a provode se u Poliklinici SUVAG od 1961. godine.
U Poliklinici SUVAG logoped-ritmičar radi kao dio
terapijskog tima odjela Logopedije i to s malom djecom koja
imaju primarno jezične i/ili govorne teškoće. Promatrajući
djecu očima „verbotonalca“, razmišljajući kao logoped, a
djelujući kao „ritmičar“, tijekom godina je logoped-ritmičar
postupno oblikovao terapijski postupak nazvan „ritmičke
stimulacije“.
Ritmičkim stimulacijama srodni postupci
Postoje terapijski postupci koji su slični ritmičkim
stimulacijama. Na primjer, u Predškolskom i Školskom
odjelu Poliklinike SUVAG provode se
stimulacije
pokretom
. Osim činjenice da se stimulacije pokretom
provode kao grupna aktivnost, prvenstveno oblikovana za
slušno oštećenu djecu, i to uglavnom stariju od četiri godine,
ostaje dosta značajna razlika u ciljevima, područjima rada i
postupcima koji su prioritet i specifičnost
stimulacije pokretom
u odnosu na ciljeve, područja rada i postupke
ritmičkih
stimulacija
.
Rehabilitacija putem pokreta
je „specifičan oblik
rehabilitacije u funkciji motoričkog razvoja koja istovremeno
obuhvaća stimulaciju razvoja perceptivnih i kognitivnih
funkcija, komunikacije i socijalnog ponašanja“ (Levandovski
i Bratković, 1997, str. 7), a provodi se u nekim ustanovama u
Hrvatskoj.
Reedukacija psihomotorike
se provodi u Srbiji, a
predstavlja način „prevježbavanja iskustava koja su nastala
uslijed disharmoničnog razvoja. Koristi pokret kao
senzomotornu i psihomotornu aktivnost.“ (prema Bojanin,
1985).
Dance / Body / Movement Therapy
je vrlo čest izraz
pod kojim se kriju brojni, međusobno vrlo različiti oblici
kretanja, plesanja, djelovanja tijelom i/ili na tijelo; od onih
koji se provode s ciljem kreativnog provođenja slobodnog
vremena, do onih usmjerenih prema razvijanju pojedinih
vještina i sposobnosti važnih za osobe s posebnim
potrebama.
Sve je niža dob djece koja se uključuju u terapiju i/ili
savjetovanje zbog smetnji u govorno-jezičnom razvoju. Sve
veći broj te djece ima komunikacijske teškoće. Značajan
utjecaj na metodologiju ritmičkih stimulacija učinilo je
iščitavanje tekstova američkog autora Greenspana koji se
bavi djecom s komunikacijskim teškoćama. Njegov terapijski
postupak koji on naziva
Floor time
nije oblik terapije
pokretom, ali „spušta“ terapeuta „na pod“ i čini ga
izazivačem i katalizatorom dječjeg djelovanja.
„Klasična“ govorna terapija - ritmičke stimulacije
Roditeljskom promatračkom oku nameće se razlika
između takozvane klasične govorne terapije i ritmičkih
stimulacija temeljem koje ritmičara, u šali, ne naziva
logopedom, nego „logopodom“. I zaista, za razliku od
većine ostalih logopeda, logoped - ritmičar radi u trenirci i
tenisicama i potiče dijete na motoričku, često lokomotornu
aktivnost, u radnoj prostoriji koja je nešto veća od
uobičajenog logopedskog kabineta. Tijekom zajedničke
govorno-motoričke igre s djetetom, terapeut potiče
spontanu interakciju: motoričku, gestovnu, glasovnu,
verbalnu. Najčešće ne koristi slikovnice i igračke, već
eventualno nestrukturirane materijale (strunjače, jastuke,
kutije, plahte…) i razne udaraljke.
Logoped - ritmičar je školovan i zadužen za promatranje
i sustavno poticanje djetetova motoričkog razvoja, tako da
govorno-motoričke igre kod mnoge djece imaju i važan
dodatni cilj: ovladavanje sasvim određenom motoričkom
vještinom (puzanjem, skakutanjem, pljeskanjem, kucanjem,
mrštenjem, plaženjem jezika i slično). Ono što je s
vremenom poprimilo obris principa, a zapravo je posljedica
nemogućnosti da se u zdravstvenim ustanovama sva mala
djeca obuhvate redovitom (dva puta tjedno) terapijom, to je
potreba da roditelj bude prisutan (aktivan) tijekom
terapijskih seansi. Tijekom terapijskog rada ga se obilato
upućuje u strategije poticanja komunikacijskog i govorno-
motoričkog razvoja i u nužnost razrađivanja obrađenih
sadržaja i na one načine koji su bolje primjereni obiteljskom
negoli terapijskom okruženju.
Danas logopedi, (ne nužno „ritmičari“!), prihvaćajući
potrebu savjetovanja i terapijskog bavljenja sve mlađom
djecom, sve češće provode „logopodski“ pristup, odričući se
na taj način inzistiranja na sjedilačkim aktivnostima, koje su
maloj djeci, osobito ako imaju još i dodatne komunikacijske
i/ili motoričke teškoće, neprimjerene, nedovoljne. Za one
bolje upućene, važno je istaknuti da postoji razlika između
ritmičkih stimulacija koje autorica provodi s djecom koja
imaju primarno jezične teškoće, od ritmičkih stimulacija u
sklopu kompleksne terapije poremećaja ritma i tempa
govora.
Formalni okvir provođenja ritmičkih stimulacija
Formalno, ritmičke stimulacije se provode na odjelu
Logopedije, Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora
SUVAG (Zagreb), kao terapijski postupak koji autorica
preporučuje kao prirodan, a djeci blizak način poticanja
ranog govorno-jezičnog razvoja. Potpuno je „neeksluzivan“,
to jest, uz stručno vodstvo, pojedinačne govorno-motoričke
igre mogu s djetetom raditi roditelji, odgojitelji…
Preporuku za uključivanje na ritmičke stimulacije daje
dijagnostički
tim
Poliklinike
SUVAG,
netko
od
dijagnostičara ili logoped – terapeut s odjela Logopedije.
Pravo na preporučenu terapiju ostvaruje se temeljem
uputnice za „govorne vježbe kod logopeda”. Mogućnost
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
