VELEUČILIŠTE U KARLOVCU
SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ
SIGURNOST I ZAŠTITA
Zaštita na radu
Seminarski rad
KOLEGIJ: Civilna zaštita
TEMA:
RKB dekontaminacija
Mentor: prof. dr. sc. Jovan Vučinić
Asistent: Zoran Vučinić, str. spec. oec.
Izradio: Nikola Hren
Karlovac, travanj 2014.
~
1
~
2. UVOD
Primjena radioaktivnih materijala u ratne, diverzantske, terorističke svrhe ili protiv biljnog i
životinjskog svijeta danas su sasvim realna mogućnost. Kako bi se stalo na kraj ovom problemu ili
bar umanjile mogućnosti njegovog nastajanja inzistira se na potpisivanju raznih Konvencija o
zabrani radiološkog, kemijskog i biološkog oružja, te se tako ujedno otežava uporaba štetnih
materijala koji proizlaze iz navedenih tipova oružja ili služe za njihovu izradu koje se najčešće
koriste u nehumane svrhe čije posljedice mogu biti jako opasne, dalekosežne i dugotrajne za sav živi
svijet.
vi ti materijali od radioaktivnih tvari preko raznih kemijskih otrova i nadražljivaca pa sve do
biološko razgradivih tvari mogu poslužiti kao materijal koji može biti uporabljen za kontaminaciju
životne sredine, vitalnih objekata i predmeta raspršivanjem u atmosferu ili podmetanjem u hranu,
vodu, napitke kao i u predmete opće uporabe u cilju trovanja ljudi ili nanošenja ozljeda.
U ovom Seminarskom radu pokušat ćemo pobliže malo sagledati kako gore navedeni
materijali, tvari ili supstance mogu ugroziti životinjski i biljni svijet, uključujući i ljudski život, te
pokušati opisati načine prevencije odnosno samozaštite od djelovanja istih.
~
4
~
3. DEKONTAMINACIJA
Dekontaminacija je složena procedura koja sadrži fizičke, kemijske i ponekad biološke
procese Ona može biti prirodna i tehnička. Prirodna dekontaminacija je dugotrajan proces kojim
bojni otrovi nestaju sa kontaminirane površine djelovanjem prirodnih pojava (topline, sunčeve
svjetlosti, vjetra i oborina). Prirodna dekontaminacija je posljedica fizičkih i kemijskih procesa. U
fizičke procese spadaju: prijenos s jednog mjesta na drugo, imobilizacija i razrjeđenje bojnih otrova.
Cilj dekontaminacije je spriječiti i umanjiti
posljedice kontaminacije. Pod tehničkom
dekontaminacijom podrazumijevaju se mjere i postupci koji se čine u svrhu neutralizacije ili
uklanjanja bojnih otrova sa ljudi, opreme, tehnike, tla, objekata, hrane i vode.
Kako se sama kontaminacija može dogoditi kroz radiološki, kemijski ili biološki oblik, koji je
svaki specifičan po načinu djelovanja na čovjeka i njegov okoliš, zbog te specifičnosti prilikom
dekontaminacije iste zahtijevaju svojstvene pristupe u sprječavanju nastanka ili ublažavanja
posljedica nastalih pojedinom vrstom kontaminacije.
O dekontaminaciji se može govoriti na razne načine kao npr.:
razlikujemo djelomičnu i potpunu dekontaminaciju;
može biti riječ o osobnoj, grupnoj, skupnoj ili specijaliziranoj dekontaminaciji;
dekontaminacija može biti primarna (djelomična) i završna (potpuna).
Metode primarne dekontaminacije su fizikalne, kemijske i kombinirane. Fizikalne metode
temelje se na upijanju kapljica bojnih otrova pomoću filtar papira i praškastih tvari. Ovim metodama
uspješno se uklanja samo do 70% tekućeg i do 5% aerosolnog otrova. Fizikalne metode
dekontaminacije mogu se izvesti i uporabom otopine kalijevog sapuna za sve vrste bojnih otrova uz
dodatno ispiranje sa velikom količinom vode.
Kombinirane metode temelje se na uporabi smjese površinsko-aktivnog praška koji sadrži
kemijski aktivne sastojke. Najčešće se rabi receptura sastavljena od magnezij-oksida i kaporita, koja
je univerzalna i zadovoljavajuće učinkovita. Kemijske metode temelje se na reakciji dok kemijskog
dekontaminata s bojnim otrovom.
Čimbenici koji utječu na uspješnost dekontaminacije su vremensko trajanje kontaminacije
(vrijeme zadržavanja bojnog otrova na nekoj površini), temperatura u prostoru dekontaminacije i
kontaminacijska gustoća (površinska gustoća otrova izražena u masi po jedinici površine). Potpunost
~
5
~
razvili pribore za dekontaminaciju što je otkriveno 1973 . godine zarobljavanjem egipatskih vozila
od strane Izraelaca u izraelsko-egipatskom sukobu. U vozilima su pronađeni pribori za osobnu
dekontaminaciju. Ovi događaji su ponukali Amerikance da rade na pripravi dekontaminacijskih
pribora i prve modele su uveli u uporabu već 1974. godine.
CILJ DEKONTAMINACIJE
spriječiti ulaz radioniklida u organizam,
smanjiti dozu zračenja na kožu,
spriječiti širenje kontaminacije u okolinu,
omogućiti određivanje unutarnje kontaminacije.
Opća pravila dekontaminacije su:
ustanoviti mjesta kontaminacije,
započeti dekontaminaciju od mjesta najjače kontaminacije ali ne dozvoliti širenje
kontaminanta,
prvo zbrinuti povrede (rane i opekline),
započeti s najjednostavnijim sredstvima,
skinuti odjeću i obuću i spremiti u vreću, uzeti uzorke sa kože, iz nosa, usta i zvukovoda te sve
obilježiti,
za početak koristiti sapun i mlaku vodu,
što povrijeđeni/kontaminirani može sam obavlja sam (tuširanje),
povremeno monitorirati stupanj kontaminacije,
zapovjednik dekontaminacijske postaje ABKO određuje kad se prekida dekontaminacija.
~
7
~
