JU MAŠINSKA ŠKOLA
MRKONJIĆ GRAD
SIME ŠOLAJE 91
MATURSKI RAD IZ EKONOMIJE
ROBNA PROIZVODNJA I NJENE ZAKONITOSTI
Učenik:
Mentor:
Vanja Vođević, IV-3 Gorjana Glamočak, dipl. ecc.
Mrkonjić Grad, maj 2019. godine
2
1.
UVOD
Fizički ili fiziološki opstanak čovjeka nameće potrebu kontinuirane potrošnje. Ta
potrošnja i zadovoljavanje potrebe je pretpostavka opstanka. Da bi se potrebe kontinuirano
mogle zadovoljavati neophodno je stalno proizvoditi određena dobra kojima možemo
zadovoljiti te potrebe.
Proces proizvodnje kao stalno obnavljanje zove se reprodukcija. Društvena
reprodukcija je obnavljanje koje se obavlja u okviru jedne zajednice i obuhvata sve njene
elemente: proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje.
Da bi neki proizvod imao obilježje robe neophodno je da ispunjava 3 uslova: da ima
upotrebnu vrijednost, da ima vrijednost i da ima prometnu vrijednost. Ukoliko nema jednu od
ovih pretpostavki nije roba. Upotrebna vrijednost predstavlja ono svojstvo robe kome se
osigurava zadovoljavanje potreba ljudi, tj. sposobnost jednog proizvoda da može otkloniti
osjećaj nedostatka kod potrošnje. Vrijednost je ono svojstvo robe koje nam ukazuje da se radi
o dobru koje čovjek nije našao u prirodi i kao takvo koristio za zadovoljenje svojih potreba.
Da bi došao do tog dobra, on je morao da radi da se napreže umno i fizički samo tada je roba
dobra.
Stvaralac vrijednosti je ljudski rad. Taj rad ima dvije kategorije: apstraktni i konkretni
rad. Konkretni rad je onaj čovjekov rad koji je trošen na stvaranju nekih konkretnih dobara ili
na stvaranju konkretnih upotrebnih vrijednosti. Konkretan rad je stvaralac upotrebne
vrijednosti. Sama činjenica da je čovjek radio i stvarao neka dobra, trošio pri tome i fizičku
snagu zove se apstraktni rad. Apstraktni rad čini onu unutrašnju sadržinu svake određene
vrijednosti, tj. pod pojmom apstraktni rad podrazumijevamo umno i fizičko naprezanje
čovjeka u stvaranju nekih dobara pri čemu se ne postavlja pitanje koja vrsta potreba se ima
zadovoljiti. Odnos koji pokazuje koliko se za jednu vrstu robe dobije drugih roba naziva se
njenom prometnom vrijednošću.
4
2. OBLICI DRUŠTVENE PROIZVODNJE
Opstanak pojedinaca i cijelog drustva, zahtijeva stalno zadovoljavanje ličnih i
društvenih potreba. Zadovoljavanje potreba pojedinaca i drustva nužno podrazumijeva
trošenje raznovrsnih materijalnih dobara. Jedan dio tih dobara covjek nalazi kao gotova i
spremna za proces trošenja u samoj prirodi, kao njegovom okruženju, to su slobodna dobra.
Međutim, priroda ma koliko bila bogata ne može čovjeku i ljudskom društvu da obezbijedi
materijalna dobra u obliku spremnom, a u količini i vrsti dovoljno diverzifikovano, u cilju
zadovoljavanja tih potreba. Usljed toga ljudsko društvo, najveći broj tih materijalnih dobara
mora da proizvodi svojim radom - ekonomska dobra. Znači, krajnja svrha i cilj proizvodnje
jeste potrošnja. Posmatrano sa tog stanovišta nema razlike između pojedinih načina
proizvodnje kroz koje je ljudsko društvo u svom istorijskom razvoju prolazilo. Međutim,
razlike se mogu napraviti kada se postavi pitanje kakve su veze i kako se one uspostavljaju
između proizvodnje i potrošnje u do sada poznatim načinima proizvodnje. Ova veza može da
se ostvaruje u osnovi na dva načina: ona moze biti neposredna tj. direktna ili posredna. Zato,
kada su u pitanju oblici društvenih veza između proizvodnje i potrošnje, možemo da
razlikujemo, tj. da govorimo o dva tipa proizvodnje, i to:
1. Naturalna proizvodnja i
2. Robna proizvodnja.
2.1. Naturalna proizvodnja
Naturalna proizvodnja je takav način ekonomske organizacije društvene proizvodnje
u okviru koga se vrši direktno uspostavljanje veza između proizvodnje i potrošnje. To znači
da u ovom obliku organizacije društvene proizvodnje nije došlo do odvajanja ličnosti
proizvođača i ličnosti potrošača. Konkretnije proizvodne i potrošačke jedinice nisu još
odvojene, a veza između proizvodnje i potrosnje je neposredna, direktna. Kod ovakvog oblika
organizovanja društvene proizvodnje, proizvođači proizvode materijalna dobra u cilju
zadovoljavanja svojih licnih potreba, tako da je i proizvođač i potrošač sjedinjen u jednoj
ličnosti.
Imajući u vidu da se kod ovog načina ekonomske organizacije društvene proizvodnje
veza između proizvodnje i potrošnje ostvaruje neposredno, direktno, to istovremeno znači da
5
