2

UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA RAZREDNU NASTAVU

ROGERSOVA TEORIJA LIČNOSTI

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA OSNOVE PSIHOTERAPIJE I 

SAVJETOVANJA

Kandidatkinja:                                                                                   Profesor:

Čohadžić Amina                                                             Prof.dr. Mirha Šehović

Travnik,januar 2014.godine

background image

5

FENOMENOLOŠKI  PRISTUP

Rogers   se   strastveno     zauzimao   za   humanističke   vrijednosti     i   vjerovao   je   u 

naslijeđenu   dobrotu   u   ljudima   što   je   mnoge   privuklo.   Rogersova   teorija   je   bazirana   na 

kliničkom iskustvu rada s klijentima, kao i Freudova no u suprotnosti s Freudom je njegovo 

gledište da su ljudi bazično dobri i zdravi. On mentalno zdravlje vidi kao normalnu progresiju 

života, a mentalnu bolest, kriminalitet i druge ljudske probleme kao iskrivljenje te prirodne 

tendencije.

Njegov   pogled   na   ljudsko   ponašanje   je   «izvanredno»   racionalan.   Po   njegovom 

mišljenju srž ljudske prirode je u suštini pozitivna. Prema Rogersovoj  teoriji osnovni podaci 

o čovjeku su sadržani u fenomenološkom, što znači doživljenom ili svjesnom dijelu ličnosti. 

Ti su podaci simbolizirani i zbog toga dostupni direktnom proučavanju. Osobne percepcije i 

ukupno iskustvo pojedinaca čine njegov fenomenalni svijet (fenomenalno polje). Osnovni 

strukturalni aspekt ličnosti je self (Fulgosi, 1997).

Fenomenalno polje ljudi uključuje sve doživljaje dostupne u datom trenutku, i svjesne 

i   nesvjesne   (Rogers,   1959;   prema   Pescitelli;   1996).   Tijekom     razvoja   dio   tog   polja   se 

diferencira i to postaje pojedinčev 

self

 (Hall i Lindzey, 1985; Rogers, 1959; prema Pescitelli; 

1996). Self je centralni konstrukt u Rogersovoj teoriji. Razvija se kroz interakciju s drugima i 

uključuje svjesnost postojanja i funkcioniranja. Self-koncept je organizirani set karakteristika 

koje pojedinac zapaža kao svojstvene sebi (Ryckman, 1993; prema Pescitelli; 1996). Velikim 

djelom je baziran na socijalnim evaluacijama koje je pojedinac doživio. 

TENDENCIJA  ZA  AKTUALIZACIJOM  I  SAMOAKTUALIZACIJOM

Teorija je temeljena na “snazi života” koju naziva  

tendencija za aktualizacijom

Može   se   definirati   kao   motivacija   prisutna   u   svakoj   životnoj   formi   kako   bi   se   razvili 

potencijali najviše što je moguće. Rogers vjeruje da sva stvorenja teže da ostvare najviše od 

sebe. Rogers je ovom jednom potrebom ili motivom zahvatio sve ostale motive koje spominju 

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti