-RODITELJSKO I STARATELJSKO PRAVO-

28.BRAČNI STATUS DJETETA

Bračni ststus djeteta u našem pravu određuju zakonske odredbe koje normiraju
utvrđivanje materinstva i očinstva djeteta putem pravne pretpostavke.
Iz odredbe koja normira pitanje očinstva djeteta proizilazi da se bračnim
djetetom smatra:
-djete koje je rođeno u braku
-djete koje je rođeno u periodu do 300 dana po prestanku braka.

29.PORJEKLO DJETETA IZ BRAKA

Dijete potječe iz braka ako je rođeno za vrijeme trajanja braka ili u periodu do
300 dana od prestanka braka.Što znači za sticanje bračnog statusa bitni
su:postojanje braka i vrijeme rođenja odnosno začeća djeteta.
Ukoliko se dijete rodi u braku ono se smatra bračnim bez obzira na to kada je
začeto.
Za razliku od slučaja rođenja djeteta za vrijeme trajanja braka, moment začeća
nije bez značenja onda kada je djete rođeno nakon prestanka braka.
U tom slučaju djete stječe bračni status samo ukoliko se rodi u periodu od 300
dana od prestanka braka.
Iz činjenice rođenja djeteta u ovom periodu proizilazi da je djete začeto u braku
pa se zbog toga i smatra bračnim.

30.BRAČNO MATERINSTVO

-se zasniva rađanjem djeteta.

Trudnoća žene i rađanje djeteta koji su ranije bili siguran znak da je ta žena
majka djeteta više nisu dovoljni.
U ovim situacijama dolazi do razdvajanja genetskog od gestacionog materinstva
jer žena koja rađa djete nije u isto vrijeme i genetska majka, pošto djete nije
začeto iz njene jajne ćelije.
Unošenje jajne ćelije može biti učinjeno s namjerom da ona začeto djete radi za
sebe ili da ga nakon rođenja preda drugoj ženi.
PZ izričito određuje porijeklo djeteta od majke uvođenjem pretpostavke da je
djetetova majka žena koja ga je rodila.
Rođenje djeteta prijavljuje se u roku od 15 dana od dana rođenja matičaru
matičnog područja na kojem je mjestu u kojem se djete rodilo.Materinstvo se
dokazuje izvodom iz matične knjige rođenih.

31.BRAČNO OČINSTVO

Djete ima bračni status ako mu je otac muškarac koji je u braku sa njegovom
majkom u vrijeme rođenja ili muškarac s kojim je ona bila u braku u vrijeme
začeća djeteta.
Između utvrđivanja bračnog očinstva i materinstva postoji značajna razlika jer se
materinstvo u pravilu lako dokazuje, a očinstvo nije moguće dokazati
neposredno pošto se zasniva samo na spolnom odnosu i začeću koji nisu opće
poznati i prepoznatljivi kao trudnoća i rađanje djeteta.
PZ normira da se ocem djeteta rođenog u braku ili u periodu od 300 dana od
prestanka braka smatra muž majke.
Međutim ovo pravilo se ne može ukazati na oca djeteta u sljedeća dva slučaja:

1.prvi slučaj

se tiče žene koja neposredno po prestanku braka zaključi novi brak

i u njemu prije isteka 300 dana od prestanka prethodnog braka rodi djete.PZ
propisuje da će se ocem djeteta rođenog u kasnijem braku majke, a prije istekom
300 dana od prestanka njegovog prethodnog braka smatrati muž iz kasnijeg
braka.

2.druga pretpostavka

o očinstvu ne može ukazati na oca ni u slučaju kada je

majka u vrijeme rođenja djeteta u dva braka:jedan ranije zaključen, punovažan
je , a drugi u kojem se ostvaruje zajednica života nepunovažan je zbog bračnosti.

32.PRIZNANJE VANBRAČNOG OČINSTVA

Očinstvo se može priznati samo djeteta koje ima status vanbračnog djeteta, bilo
da   je   taj   status   dobio   samim   rođenjem,   bilo   naknadno,   uspješno   osporenim
bračnim očinstvom.To znači da se bračnom djetetu, pošto se njegovim ocem
smatra muž majke djeteta, ne može priznati očinstvo prije no što se sa uspjehom
ospori bračno očinstvo.Za razliku od utvrđivanja vanbračnog očinstva sudskom
presudom,   priznanje   vanbračnog   očinstva   sudskom   presudom,   priznanje
vanbračnog   očinstva   je   pri8hvaćeno   kroz   cijeli   historiju   prava.Zakoni   su
oduvijek   priznavali   pravo   muškarca   da   dobrovljno   izjavi   da   je   otac   djeteta
rođenog   van   braka,   ali   su   zato   radi   zaštite   interesa   tog   muškarca   i   njegove
bračne djece zabranjivali utvrđivanje očinstva sudskim putem protivno njegovoj
volji.

33.USLOVI ZA PRIZNANJE OČINSTVA

1.prvi uslov

se tiče osobe koja daje izjavu o priznanju.

Osoba koja sebe smatra ocem djeteta daje izjavu o tome, koja se, pošto je data
dobrovoljno, ne provjerava, već se smatra istinitom, što znači ova osoba ne mora
ništa dokazivati ni da je imala polni odnos sa majkom djeteta, niti da je
vještačenjem utvrđeno da je biološki otac djeteta.
PZ normira da očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina,
kao i osoba kojoj je ograničena poslovna sposobnost, ako su sposobni shvatiti
značenje izjave o priznanju očinstva.

35.UTVRĐIVANJE VANBRAČNOG OČINSTVA SUDSKOM

PRESUDOM

U našem pravu je dozvoljeno utvrđivanje vanbračnog očinstva na zahtjev
ovlaštenih osoba.Zakon ga zabranjuje samo u dva slučaja:
1.kada je djete začeto vještačkim putem
2.kada je djete usvojeno potpunim oblikom usvojenja.

36.DEJSTVA UTVRĐENOG VANBRAČNOG OČINSTVA

Priznanje očinstva i presuda o vanbračnom očinstvu imaju apsolutno dejstvo,
djeluju prema svima i svi ih moraju poštovati.Jedina razlika u odnosu na
očinstvo utvrđeno priznanjem je u tome što se očinstvo utvrđeno pravosnažnom
sudskom presudom ne može osporavati.Utvrđeno vanbračno očinstvo se upisuje
u matičnu knjigu rođenih, pa je sud donesenu presudu obavezan, nakon njene
pravosnažnosti, dostaviti matičaru.

37.UTVRĐIVANJE VANBRAČNOG MATERINSTVA SUDSKOM
ODLUKOM

Onda kada je porijeklo djeteta od majke nepoznato, a ne može se utvrditi
priznanjem, ostaje mogućnost da se istražuje sudskim putem odnosno da se
utvrdi sudskom odlukom.Pravo na tužbu radi utvrđivanja materinstva priznato
je:
1.djetetu
2.ženi koja sebe smatra majkom djeteta
3.muškarcu koji sebe smatra ocem djeteta
4.organu strateljstva

38.OSPORAVANJE OČINSTVA

Osporavanje bračnog očinstva-

znači pobijanje pravne pretpostavke o mužu

make djeteta kao ocu djeteta.Svrha osporavanja je dokazivanje da
predpostavljeni otac nije i prirodni otac djeteta.Mogućnost osporavanja bračnog
očinstva treba da osigura interese muškarca koji je u braku, daje mu se pravo da
se oslobodi obaveze prema djetetu koje je njegovo prirodno djete.

Pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva

imaju djete, muž majke

djeteta, majka djeteta i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.

1.Dijete-

PZ priznaje djetetu pravo da osporava da mu je otac osoba koja je u

matične knjige riđenih upisana kao njegov otac.Djete može podići tužbu do
navršene 25 godine života, što zanči da mu pravo na tužbu pripada od momenta
rođenja.Dok je maloljetno, u njegovo ime tužbu podnosi

posebni staralac

, koji

mu se postavlja za ovu parnicu.Propuštanje majke da u ime djeteta podnese
tužbu radi osporavanja očinstva kao i propuštanje njenog muža, te biološkog oca
djeteta da podnese ovu tužbu, interesi djeteta bi mogli ostati nezaštićeni, što bi
značilo da će djete svoje pravo na saznanje porijekla ostvariti tek nakon što
postane punoljetno.

2.Muž majke djeteta-

muž majke djeteta koji se po zakonu smatra ocem djeteta,

najzainteresovaniji je za utvrđivanje istine, jer činjenica da on nije biološki itac
djeteta kojeg je rodila njegova žena, najviše pogađa upravo njega:prema tom
djetetu   ima   sve   dužnosti   i   odgovornosti   kao   i   prema   svom   prirodnom
djetetu.Stoga zakonodavstvo pretpostavljenom ocu priznaje pravo na tužbu radi
osporavanja bračnog očinstva, kako bi se na taj način oslobodio ovih obaveza i
odgovornosti.Ospravanje   bračnog   očinstva   je   jedan   od   statusnih   sporova   a
njihova   je   karakteristika   nemogućnost   zastupanja.Međutim,   PZ   poslovno
nesposobnom   mužu   majke   normira   mogućnost   da   on   bude   zastupan   u
paternitetskom   sporu.Tužbu   može   podnijeti   njegov   staralac   sa   odobrenjem
organa starateljstva.Iz ove odredbe proizilazi da muž kojem je oduzeta poslovna
sposobnost   može   sam   podići   tužbu.U   savremenom   zakonodavstvu   se   pravo
muža   ograničava   sa   dva   roka:subjektivnim   i   objektivnim.Oba   roka   su
prekluzivna pa propuštanje bilo kojeg dovodi do gubitka prava na tužbu.

3.Majka djeteta-

većina priznaje majci djeteta pravo na tužbu mada u praksi ona

ovo pravo ne koristi često želeći zaštiti interese djeteta i održati brak, pošto bi
saznanje za preljubu žene moglo dovesti do poremećaja bračnih odnosa i do
razvoda braka.Ovu tužbu majka može podnijeti u roku od 6 mjeseci od rođenja
djeteta.Rok je objektivan jer se njegov početak veže za rođenje djeteta

4.Muškarac koji sebe smatra ocem-

PZ je priznao pravo na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva muškarcu koji
sebe smatra ocem djeteta rođenog ili začetog u braku.
Pravo prirodnog oca na tužbu radi osporavanja bračnog očinstva je ograničena
uslovima i rokom.
Tužbu može podnijeti u roku od 1 godine od rođenja djeteta.

Osobe protiv kojih se podnosi tužba u postupku radi osporavanja očinstva mogu
biti:

1.djete-

u slučaju podnošenja tužbe od majke djeteta, muža majke djeteta i

muškarcem koji sebe smatra ocem djeteta.Maloljetno djete zastupa posebni
staralac a djete kojem je oduzeta poslovna sposobnost staralac.

2.majka djeteta-

u postupku kojeg pokrene djete, muž majke i muškarac koji

sebe smatra ocem djeteta.

3.muž majke-

u slučaju kada tužbu radi osporavanja podnosi djete, majka djeteta

i muškarac koji sebe smatra ocem djeteta.
PZ normira da se ne može osporavati očinstvo poslije smrti djeteta.

Osporavanje priznatog vanbračnog očinstva-

venbračno očinstvo se može

osporavati samo onda kada je utvrđeno priznanjem.Očinstvo koje je utvrđeno
pravosnažnom sudskom presudom ne može se osporavati.Pravo na osporavanje
priznatog očinstva imaju djte, muškarac koji je priznao očinstvo i muškarac koji
sebe smatra ocem djteta.

Međutim u slučaju osporavanja priznatog očinstva od muškarca koji sebe smatra
ocem, djete ne ostvaruje bez utvrđenog vanbračnog očinstva, ocem se sada
smatra muškarac čije je očinstvo utvrđeno presudom o osporavanju priznatog i o
utvrđenju očinstva. Pravosnažnu presudu o uspješno osporenom očinstvu sud je
obavezan dostaviti matičaru radi upisa u matične knjige rođenih.

40.OSPORAVANJE MATERINSTVA

Materinstvo se isto kao i očinstvo može osporiti u slučaju kad je utvrđeno
primjenom pretpostavke o materinstvu i putem priznanja, a ne onda kada je
utvrđeno pravosnažnom sudskom odlukom.

41.DEJSTVA USPJEŠNO OSPORENOG MATERINSTVA

Posljedica uspješno osporenog materinstva, kako bračnog tako i vanebračnog
jeste prestanak roditeljsko-pravnog odnosa između djeteta i žene koja je
smatrana njegovom majkom.

42.POJAM USVOJENJA

PZ FBIH u članu 91 određuje

:>Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne

zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, kojim
se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos>

Naše porodično zakonodavstvo od 1979 godine predviđa dva oblika usvojenja-
nepotpuno i potpuno usvojenje.
Nepotpunim usvojenjem između usvojioca i usvojenika i njihovih potomaka
zasnivaju se odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje
između roditelja i djece, ako zakonom nije drukčije određeno.
Potpunim usvojenjem između staraoca i njegovih srodnika i usvojenika i
njegovih potomaka, nastaju odnosi koji su po svim dejstvima identični odnosima
između krvnih srodnika.Usvojenik se potpuno integrira u porodicu usvojioca a
prekida sve veze sa prirodnom porodicom.

43.PREDPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE USVOJENJA

Predpostvake za zasnivanje usvojenja normirane u PZ su:

1.zajedničke predpostavk koje se odnose na oba oblika usvojenja
2.predpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja
3.predpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja

44.ZAJEDNIČKE PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE USVOJENJA

Bez obzira na oblik usvojenja, Zakon kao osnovni cilj usvojenja ističe brigu za
djete kome treba osigurati porodicu i uvjete za normalan razvitak.Za uspješno
ostvarivanje ovog cilja poseban značaj ima ličnost usvojioca kao budućeg
roditelja.

Predpostavke na strani usvojioca