JAVNA USTANOVA GIMNAZIJA OBALA SARAJEVO
Obala Kulina bana, Sarajevo
RODITELJSTVO
Odgoj u obitelji
Mentor: Učenik:
Zlata Haverić, prof. Adrijana Kožljak, IV-1
Sarajevo, 2010.
moraju. Žena može imati dijete bez da živi s muškarcem koji je otac djeteta. Svi ovi
slučajevi u mnogim zemljama svijeta regulirani su posebnim porodičnim zakonom.
Otac ili majka mogu biti biološki ili oni koji dijete prihvate te se o njemu brinu i odgajaju
ga. Majka može nositi i roditi dijete, a da nije poteklo od njene reproduktivne stanice.
Kada jedan partner stupi u bračnu zajednicu s roditeljem djeteta, onda postaje očuh
(poočim) ili maćeha (pomajka) tj. roditelj. Usvojenjem djeteta bračni par dobiva ulogu
roditelja.
RODITELJSTVO
Roditeljstvo ima biološko i etičko značenje.
Biološko značenje se odnosi na rođenje. Roditelj ga obavlja kao svoju prirodnu funkciju.
U životinjskom svijetu roditeljstvo ima samo ovo značenje. Ljudski odnos prema djeci
uvijek je svjestan, namjeran, plod je slobodne ljudske odluke i ima sva obilježja
moralnog čina i tada se govori o roditeljstvu u etičkom značenju.
Roditeljska odgovornost predstavlja cjelokupnu brigu za vlastito potomstvo i pokazuje se
u odlučivanju o rađanju, podizanju djece, nježnosti i ljubavi prema djeci, pravilnom
odgoju, te saradnji sa školom i drugim odgojnim ustanovama. Na roditeljsku odgovornost
utiče društveno učešče roditelja, njihov odnos prema dužnostima i obavezama, njihov
društveni ugled i briga za obitelj, tolerantan odnos u obitelji, razumijevanje i
dogovaranje, te komunikacija.
Postoji i pravno gledište roditeljske odgovornosti. Roditelji su društveno odgovorni za
brigu i razvoj djece. Država je dužna pravno zaštiti materinstvo, očinstvo i roditeljstvo
uopće. Porodicama sa većim brojem djece potrebno je osigurati neophodnu pomoć-
zdravstvenu, socijalnu, pravnu, pedagošku i druge. Treba organizovati bračna i porodična
savjetovališta.
Prve dvije decenije u životu čovjeka služe za odrastanje i školovanje. Isto toliko vremena
treba i za stjecanje i odgoj djece. Roditelji najprije prolaze kroz ulogu djeteta, zatim
poprimaju ulogu roditelja da bi na kraju bili bake i djedovi.
Filogenetski put razvoja roditeljstva
Jednoćelijski organizmi su svojim dijeljenjem proizvodili novu generaciju stanica, a one
su se opet dalje razvijale i dijelile.
Nakon toga se pojavljuje spolni nčin razmnožavanja, prije svega u moru, ograničen
jednim spolnim susretom u sezoni parenja.
Zatim dolazi do pojave jajeta sa amnionom, sa ljuskom i membranama, i do bržeg
razmnožavanja.
4
Razvoj placente predstavlja značajan napredak u evoluciji. To je vid usavršavanja
maternice, zahvaljujući čemu se vrši razmjena tvari između krvi majke i krvi embriona u
razvoju.
Kod sisara je razvijen viši nivo brige za potomstvo po rođenju. Briga za mladunčad, dok
su još mala i nesposobna da se brinu za sebe, počiva na biološkoj, nagonskoj osnovi. Ona
je tako snažna i svojstvena životinjama, ali nije odsutna ni u ljudskoj vrsti. Međutim,
nagonska briga o djeci nije isto što i odgajanje tog potomstva. Odgajanje je usko
povezano sa životom i radom, ne odvaja se od ljudskih djelatnosti i međuljudskih odnosa.
Majčinim mlijekom je osigurana briga za potomstvo, čuvanje, međusobna povezanost i
ljubav, a uloga oca je orijentirana na boravak izvan kuće, kako bi osigurao dovoljno
hrane.
Porodica postaje integrirana struktura sa jasnom podjelom uloga. Članovi postaju
međusobno zavisni, makar samo u početku u ekonomskom pogledu. Porodica čovjeka je
jedinstvena društvena grupa zbog toga što se u njoj nalaze mladunci različitih uzrasta koji
moraju ostati sa svojim roditeljima veoma dugo da bi dostigli zrelost.
Roditeljstvo kroz historiju
Od najstarijih vremena do danas mijenjala se roditeljska funkcija.
Za proučavanje roditeljstva u starom vijeku saznajemo iz djela Aristotela i Platona.
Međutim od njihovih učenja starije su prethodne kulture Mezopotamije, Egipta,
starojevrejske, ali o njima nema sačuvanih podataka, osim crteža iz starog Egipta na
kojim su prizori iz obiteljskog života faraona u društvu s djecom kako ih drže na krilu,
miluju, ljube i grle.
Prema očuvanim i pronađenim zakonicima, mezopotamska kultura je veliku pažnju
poklanjala djeci gdje su roditelji imali obavezu da ih štite i budu pažljivi. Za Kartažane se
5
postupkom. Rezultat je maksimalna popustiljvost, odsustvo kontrole, stalno preispitivanje
svojih postupaka, nedosljednost, mijenjanje uobičajenih reakcija u želji da se dijete što
manje povrijedi. Roditelji gube spontanost u postupcima i iskazuju naklonost prema
djeci.
U SAD se pod utjecajem bihejviorističke psihologije ističu važnost obučavanja djece
kako bi se postigli unaprijed postavljeni ciljevi u dječijem razvoju.
Od sredine XX stoljeća dolazi se do spoznaje da aktivnost djeteta utječe na njegov
razvoj.Naročito su važni radovi švicarskog psihologa i pedagoga Žan Piažea (Jean
Piaget).
Dijete nije “čovjek u malom”.Ono aktivno sudjeluje u svom razvoju i treba poštovati
njegovu samostalnost i sposobnost.
Danas se općenito smatra da živimo u društvu koje je “usmjereno djetetu”
Roditeljske brige
Roditelji često strahuju za svoju djecu. Kako djeca rastu, roditelji sve više brinu. To djeci
često smeta, a naročito tinejdžerima.
Primjer:
Endijeva (Andy`s) majka kaže:
“ Sve što želim sinu jeste da bude sretan i siguran.”
Četrnaestogodišnji Endi kaže:
“ Želio bih da prestane pričati o mojoj sreći. Ona je ta koja mi život čini jadnim. Njezino
me cmizdrenje i njena zabrinutost izluđuju.”
Đojina (Joy`s) majka govori:
“ Gotovo me ubija gledati je kako odlazi na državni koledž. Tako je mlada. Toliko mi
nedostaje. Ona je sve što imam.”
Govori Đoj, kojoj je 18 godina:
“ Moja majka želi živjeti moj život umjesto mene. Ona bi umjesto mene i disala, kad bi
mogla. Misli da sam toliko slatka da ću se rastopiti na kiši ako nje nema da nada mnom
drži kišobran. Željela bih da me pusti živjeti moj vlastiti život.”
Roditelji su skloni u svakoj prilici dijeliti savjete, a to djeci smeta.
Primjer:
Lenardova majka veli:
“ Zabrinuta sam za svoga sina. Ne pazi na sebe. Oduvijek je bio boležljivo dijete.”
Govori Lenard, šesnaestogodišnjak:
7
