www.ror.tf.bor.ac.rs

  

 

RUDNIČKE VODE IZ RUDNIKA RTB BOR 

 RESURS ZA DOBIJANJE BAKRA ILI 

ZAGAĐIVAČ ŽIVOTNE SREDINE 

 

MINE WATERS FROM MINING & SMELTING BASIN BOR - A RESOURCE FOR THE 

RECOVERY OF COPPER OR POLLUTER OF THE ENVIRONMENT 

 

Grozdanka D. Bogdanović

1,

 

#

, Milan Ž. Trumić

1

,Velizar Stanković

1

,

 

Dejan V. Antić

1

,

 Maja S. Trumić

1

, Zrinka Milanović

2

 

1

Univerzitet u Beogradu, Tehnički fakultet u Boru, V

J 12, Bor, Srbija 

2

Rudnici bakra Bor, Kestenova 8, Bor

, Srbija 

Primljen: 1. novembar 2013.   

Prihvaćen: 

17. decembar 2013. 

 

IZVOD

  – 

Višegodišnja  eksploatacija  i  prerada  rude  bakra  na  području  Bora  dovela  je  do 

degradacije velikih površina zemljišta deponovanjem ogromnih količina rudarskog otpada i pojave 

rudničkih voda u njima. Rudničke vode nastaju usled prirodnih procesa luženja r

uda

rskog

 

otpada, a 

pojavljuju se u

 

obliku procednih voda i prirodnih izvora.

 

U  okviru  aktivnih  i  napuštenih  Rudnika  bakra  u  Boru  nastaju  velike  količine  rudničkih  voda, 

sličnih  po  sastavu,  ali  različitih  koncentracija  teških  metala

različitih  protoka

  i 

potencijala  na 

bakru  kao  mogućem  korisnom  proizvodu,  a  sada  višegodišnjem  zagađivaču  površinskih 

vodotokova.

 

Postoje devet izvora rudničkih voda u RBB, sa potencijalom na bakru od 350 do 420 

t/god.  Samo  se  mali  deo  ovog  bakra  iskoristi  (~17%  Cu),  dok  se  ostali  deo  nepovratno  gubi 

zaga

đujući  Kriveljsku  reku,  Timok  i  Dunav.  Kolektiranjem  pojedinih  izvora  rudničkih  voda  i 

njihovim  tretmanom,  uz  moguću  valorizaciju  bakra,  može  da  se  eliminiše  sadašnje  zagađenje 

površinskih voda.

 

Postojanje rudničkih voda će imati i znatno duži vek od rudarenja, pa je utoliko 

značajnije pristupiti rešavanju ovog, za RTB Bor značajnog problema. Proizvedeni bakar i voda bi 

učinili tretman voda ekonomski prihvatljivijim

 

Ključne reči:

 

rudničke vode, zaštita životne sredine, teški metali

 

 

ABSTRACT

 – Long-term exploitation and copper ore processing in Bor has led to degradation 

wide areas of land by depositing huge amounts of mining waste and the appearance of mine 

wastewaters in them. Mine waters are the result of spontaneous leaching process of mining waste 

and take the form of excess water collection and natural resources. 

Within the active and abandoned copper mines in Bor, great quantity of mine waters has been 

produced, similar in composition, but different in concentration of heavy metals, with different flow 

and potential on copper as a possible usful product and now as a pollutant of surface water flows. 

There are nine sources of mine waters in Mining Basin Bor whose potential on copper varies 

between 350 and 420 tonnes per year. So far, only a small amount of copper from mine waters is 

being recovered (~17% Cu) while the remaining part is lost flowing into the Krivelj River, and 

                                                 

#

 Kontakt adresa autora: G.D. Bogdanović, Tehnički fakultet u Boru, Univerzitet u Beogradu, Vojske Jugoslavije 12, 19210 Bor, Srbija. 

  E-mail: 

[email protected]

 

* Rezultati saopšteni u ovom radu su proistekli iz istraživanja na projektima OI 172031, TR 37001 i TR 33007 finansiranim od strane 

Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije. 

Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50 

Stručni rad

 

UDK 

 

504.4:622.51

 

Bogdanović, G.D. i dr. / Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50 

 

42

 

further to the Timok and Danube. By collecting the mine wastewaters from the individual sources 

and their treatment in order to extracte copper may decrease or completely eliminate current 

surface waters contamination. The mine wastewaters is going to have a longer existence then 

mining activities, so it of the greatest importance to approacth to solve this, for Mining Basin in 

Bor, significant problem.  Produced copper and purified water could make the water treatment 

economically acceptable. 

Key words: 

mine waters, environment, heavy metals 

 

 

1. UVOD 

 

Rudarstvo

 

kao  glavna  industrijska  grana  u  Boru 

tokom  proteklih  100  godina,  imalo  je  veliki

  uticaj na 

životnu  sredinu  samog  grada  ali  i  šireg  regiona. 

Rudarska  proizvodnja  u  Boru  otpočela je  1903.  godine 

podzemnom eksploatacijom. Površinski kop Bor otvoren 

je  1912.  godine  i  eksploatisan  je  do  1986.  godine.  U 

opštini postoje još dva površinska kopa rude bakra 

– u 

Velikom  Krivelju  (otvoren  1979.)  i  Cerovu  (otvoren 

1990.,

 

a zatvoren 2002.god.). Ponovna

 

eksplotacija rude 

na  površinskom  kopu  Cerovo  započinje  u

 

2011.god.

 

Grad 

Bor nalazi se u istočnoj Srbiji, udaljen 220 km od 

Beograda i 30

-

ak km od granice sa Bugarskom. Rudnik 

bakra Bor je lociran na severoistočnom obodu grada i to 

tako  da  površinski  kop  i  staro  borsko  flotacijsko 

jalovište čine granicu urbane i industrijske zone.

 

Intenzivna  eksploatacija  i  prerada  rude  bakra  na 

području Bora i Majdanpeka

  

dovela je do de

gradacije i 

zagađenja  stotine  hektara

 

zemljišta

 

usled  odlaganja 

velike  količine  rudarskog  otpada  (rudnička  raskrivka, 

jalovina i flotaciona jalovina) i pojave kiselih rudničkih 

voda. Procenjuje se da je u Boru i okolini u proteklom 

period

do  danas  deponovano  više  od  780  x  10

6

  tona 

čvrstih otpadnih materijala koji sadrže preko 1 140 000 t 

bakra  [1].  Rudarske  deponije,  nastale  odlaganjem 

industrijskog  otpada  u  Boru  i  okolini,  svojom  velikom 

površinom,  ogromnom  količinom  i  heterogenim 

sastavom,  bitno  utiču  na

 

kvalitet  životne  sredine.  Do 

zagađenja voda (površinskih  i podzemnih) dolazi  usled 

prirodnog  izluženja  minerala  prisutnih  u  rudničkim 

deponijama.

 

Pirit  je  najzastupljeniji  sulfidni  mineral  u 

polimetaličnim sulfidnim rudnim ležištima i u rudarskim 

deponijama. Oksidacija pirita i sulfidnih minerala bakra 

u  vodenoj  sredini  nastaje  usled  dva  istovremena 

mehanizma  rastvaranja,  tj.  hemijskog  i  biohemijskog 

mehanizma  koji  uključuje  mikroorganizme.  Oksidacija 

pirita 

se 

može 

opisati 

sledećim 

ukupnim 

stehiometrijskim reakcijama [2]:

 

2FeS

2

 + 7,5O

2

 + H

2

O

???????????

 ?????? 

�⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯� Fe

2

(SO

4

)

3

 + H

2

SO

4

 

(1)

 

2FeS

2

+ 7Fe

2

(SO

4

)

3

 +  8H

2

O

ℎ???????

 ?????? 

�⎯⎯⎯⎯⎯� 15FeSO

4

+ 8H

2

SO

4

            

(2)

 

FeS

2

+ Fe

2

(SO

4

)

3

 

ℎ???????

 ?????? 

�⎯⎯⎯⎯⎯� 3FeSO

4

+ 2S                                               

(3)

 

? + H

2

O + 1,5O

2

 

???????????

 ?????? 

�⎯⎯⎯⎯⎯⎯⎯� 8H

2

SO

4

                                               

       

(4)

 

Navedene  reakcije  opisuju  nastanak  i  regeneraciju 

sumporne  kiseline  u  rudničkim  deponijama. 

Brzina 

oksidacije  minerala  i  stvaranje  H

+

 

jona  zavisi  od 

koncentracije  kiseonika,  temperature,  veličine  čestica, 

vrsta  sulfidnih  minerala,  pH  rastvora,  Eh  rastvora, 

sadržaja metala u sulfidima, prisustva izvesnih bakterija 

itd.  Pored  pirita  i  drugi  sulfidni  minerali  doprinose 

nastanku  kiseline  i  smanjenju  pH  rudničkih  voda. 

Uobičajeni  sulfidni  minerali  koji  generišu  kiselinu  kad 

se oksiduju u prisustvu kiseonika ili gvožđe (III) jona su 

halkopirit,  kovelin,  enargit,  svalerit,  galenit,  markazit, 

pirotin  i  dr.  Za  vreme  rastvaranja  halkopirita  sa 

gvožđe(III)

-

sulfatom  na  reagujučoj  površini  se  izdvaja 

elementarni sumpor, međutim, ako su prisutne bakterije, 

Thiobacilus thiooxidans

,  sumpor  oksidiše  do  sulfata 

(reakcija 4) [3].

 

Reakcije  luženja  halkopirita  i  pirotina  u  prisustvu 

kiseonika  kao  oksidansa,  koje    doprinose  stvaranju  

sumporne  kiseline,  su  prikazane  sledećim  jednačinama 

[4,5]:

 

Halkopirit

 

2CuFeS

2

 + 

15

4

O

2

 + 

7
2

H

2

O → Fe(OH)

3

 + SO

4

2−

+ Cu

2+

+ 4H

+

 

(5)

 

Pirotin 

Fe

1−?

S  + 

(9−3?)

4

O

2

 + 

(5−?)

2

H

2

O → (1 − x)Fe(OH)

3

 + SO

4

2−

+ 2H

+

 

(6)

 

Spontana  oksidacija  drugih  sulfidnih  minerala  koji 

su  prisutni  u  rudničkom  otpadu,  po  istom  ili  sličnom 

mehanizmu  opisanom  jednačinama  5  i  6,  je  odgovorna 

za  oslobađanje  mnogih  toksičnih  metala  u  rastvor,  kao 

što su: Zn, Cd, Pb, Ni, As, Mn i drugi. Nastali

 

rastvori se 

karakterišu niskom pH vrednošću (obično manjoj od 5) i 

visokom  koncentracijom  sulfata  i  jona  metala,  a  u 

literaturi se najčešće sreću pod nazivom kisele rudničke 

vode ili acid mine drainage (AMD).

 

background image

Bogdanović, G.D. i dr. / Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50 

 

44

 

 

 

Slika 1.

 Sliv Kriveljske i Borske reke sa lokacijama nastajanja otpadnih voda: 

1-Slivne vode odlagališta - Cerovo reka I; 2- Slivne vode odlagališta - Cerovo reka II; 3-Cerovo Ekološka brana; 4-Otpadna voda sa 

dna otvorenog kopa Veliki Krivelj; 5- Oticanje sa deponije raskrivke rudnika Veliki Krivelj u vototok Saraka, 6- Otpadne vode iz 

podzemnog rudnika Jama; 7- Provirne vode  

sa brane ″1A″ flotacijskog jalovišta Veliki Krivelj; 8

- Provirne vode sa brane 

″3A″flotacijskog jalovišta Veliki Krivelj; 9 

- Otpadne vode iz jezera Robule, 10 - Otpadne vode iz otvorenog kopa Bor i vode iz 

kompleksa topionice i vode iz kompleksa topionice 

i rafinacije

 

 

Rudničke  vode  sa  lokaliteta  Cerovo,  iz  rudnika 

Veliki  Krivelj  i  delom  iz  Jame  Bor  ulivaju  se  u 

Kriveljsku reku, dok se deo rudničkih voda sa Jame Bor 

nakon delimičnog prečišćavanja odvodi u Borsku reku. 

Ove  reke,  obe  veoma  zagađene  jonima  metala, 

suspendovanim  česticama  i  sumpornom  kiselinom  se 

spajaju kod mesta Zagrađe i obrazuju Belu reku, koja se 

uliva u Timok kod sela Vražogrnac severno od Zaječara. 

Od  mesta  ulivanja  Borske  reke,  Timok  je  zagađen 

teškim metalima, nekima čak znatno iznad MDK.  Kako 

je u donjem toku Timok delom i međugranična reka, to 

je problem zagađenja ove reke postao međunarodni.

 

U  Rudniku  bakra  Bor  se  redovno  vrši  hemijska  i 

fizičko

-

hemijska  analiza  površinskih  voda  i  rudničkih 

voda  nastalih  izluživanjem  odlagališta  raskrivki  i 

jalovine  na  površinskim  kopovima  Cerovo  i  Veliki 

Krivelj,  provirnih  voda  brana  flotacijskog  jalovišta 

Veliki Krivelj i jamskih voda. Analize se rade kvartalno 

(godišnje)  u  Zavodu  za  javno  zdravlje  Zaječar.  Na 

osnovu dostupnih podataka o zapreminama i protocima 

pojedinih  izvora  rudničkih  voda,  sadržaja  bakra  kao 

glavne  komponente  u  njima,  izvršen  je  proračun  mase 

bakra  koja  se  nepovratno  gubi  zagađujući  Kriveljsku 

reku,  odnosno  Timok  i  konačno  Dunav  [10].  Dobijeni 

rezultati su prikazani u Tabeli 1.

 

 

Bogdanović, G. D. i dr. / Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50

 

 

45

 

Tabela 1.

 

Rudničke vode iz RBB, izdašnost tih izvora, sadržaj i masa bakra u njima [9,10]

 

Poreklo

 

V, m

3

 

Q, m

/god 

C

Cu

2+

,  

mg /dm

3

 

G

Cu

,  

t/god 

Napomena

 

Cerovo, kop

 

550 000

 

 

130 

– 

150

 

70 

– 

80*

 

Ispumpava se u 

Ekološku branu

 

Cerovo

-

Ekološka 

brana  

 

100 000

 

130 

– 

150

 

13 

-

15*

 

Ide u pogon

 

Cementacija

Jama

 

Slivne vode 

odlagališta 

Cerova Reka I

 

 

3 000

 

1500

 

4,5

 

U Cerovu reku

 

Slivne vode 

odlagališta 

Cerova Reka II

 

 

2 875

 

1200

 

3,5 

 

U Cerovu reku 

 

Provirne vode  

sa brane ″1A″

 

flotacijskog 

 

jalovišta Veliki 

Krivelj

 

 

71 000

 

38,6

 

2,75

 

 

U Kriveljsku reku

 

Provirne vode  

sa brane ″3A″

 

flotacijskog 

 

jalovišta Veliki 

Krivelj

 

 

Ne meri se

 

53

 

< 50***

 

U Kriveljsku reku

 

Saraka potok

 

 

Ne meri se

 

6,15

 

> 70***

 

Kriveljsku reku

 

Kop V. Krivelj

 

 

 

1 380 000

 

53

 

73

 

U Kriveljsku reku

 

Jama**

 

 

 

2 300 000

 

 

 

200

 

Iskorišćenje Cu 

~34% 

 

Sumarno:

 

 

 

3 877 000

 

 

∑≈

 

400

*

 

Srednje iskorišć. Cu  

~17%

 

* Podaci su uzeti kao aritmetička sredina u zbiru, na osnovu kvartalnih analiza;

 

**Deo voda iz Jame Bor se koristi u pogonu Aero

-

Aqua Inženjering (oko 240 000 m

3

 

u 2011., što iznosi oko 40 t cementnog bakra), delom u 

Cementaciji na Jami (oko 450 000 m

3

, što iznosi oko 29 t cementnog bakra), a deo se odvodi preko Borske u Kriveljsku reku i zajedno sa 

bakrom iz Velikog Krivelja,  nepovratno se gubi;

 

***Za provirne vode brane 3A i vode Saraka potoka nema podataka o protoku, pa njihov potencijal nije mogao da se sagleda, već

 

samo da 

se grubo proceni

 

 

Na slici 1 su prikazani izvori rudničkih voda iz Rudnika bakra Bor i njihov uticaj na Cerovo reku, Kriveljsku

 

reku

 

i Borsku reku.

 

 

 

  a) Cerovo –Ekološka brana   

 

        

b) Rudničke vode otvorenog kopa Cerovo

 

Slika 1.

 

Rudničke vode Rudnika bakra Bor

 

background image

Bogdanović, G. D. i dr. / Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50

 

 

47

 

 

2.1. Rudnik Cerovo 

Rudnik  bakra  Cerovo  se  nalazi  na  oko  15  km 

severozapadno  od  Bora,  u  rudnom  polju  Mali  Krivelj.

 

Danas se eksploatacija rude  bakra vrši  na površinskom 

kopu Cerovo

-

Cementacija 1, koji je ponovo reaktiviran 

2011.godine.  Na  ovom  lokalitetu  otkrivena  su  i  druga 

rudna tela (Cerovo

Cementacija 2, 3 i 4, ležište Drenova 

i  Cerovo

–P

rimarno),  koja  su  takođe  intersantna  sa 

stanovišta eksploatacije bakra.

 

Površinski  kop  Cerovo

-

Cementacija  1  se    nalazi 

između  dva  vodotoka:  Cerovo

 

reke

 

na  istoku  i  Valja 

Mare na 

jugozapadu,  koja  se  spajaju  i  obrazuju 

Kriveljsku  reku,  na  oko  2  km  jugoistoč

no 

od  rudnika, 

kod  sela  Mali

 

Krivelj.

 

Na  kopu  Cerovo  postoji  samo 

jedan izvor rudničkih voda 

– 

voda u samom kopu (slika 

2b) zapremine oko 550

 

000 m

3

 

koja sadrži oko 70 

– 

80 t

 

bakra. Voda je prirodno kisela (pH 

 

3,5), a pored bakra 

sadrži i

 

znatnu koncentraciju jona cinka (oko 30 g/m

3

) i 

nikla  iznad  MDK. 

R

udničke  v

ode 

koja  se  akumulira

ju 

na 

dnu  kopa  se

 

ispumpavaju

 

prema  ba

zenu za 

akumulaciju  vode,  tkz.

 

ekološkom  bazenu,  da  bi  se 

izbeglo podizanje nivoa vode 

i oticanje ovih voda 

u reku 

Valja Mare, što bi za posledicu imalo

 

kontaminacij

u ove 

reke.

 

Vode  iz  Ekološke  brane  se  odvode  u  Pogon 

cementacije  na  Jami 

– 

Bor.  Za  sliv  Cerove  reke  nije 

urađena  ekološka  zaštita  od  gravitirajućih

  voda

  Na 

spoljnoj  strani  kopa,  gde  je  odložena  jalovina,  postoje 

dva izvora rudničkih voda

 

(Cerovo reka I i II, slika

 

2c)

 

iz kojih sa

 

Cerova otiče oko 7

8 t/god

 

bakra

 

u Cerovsku 

reku.  Rezultati  merenja  fizičko

-

hemijskih  parametara 

Cerovo reke

reke Valja Mare

 

i Kriveljske reke prikazani 

su tabelama 2 i 3.

 

Tabela 2.

 

Fizičko

-

hemijske karakteristike otpadnih voda površinskog kopa Cerovo i Cerovo reke [10]

 

Merno 

mesto

 

Vreme

 

uzorkovanja

 

pH

 

Cu

2+

 

mg/dm

3

 

Zn

2+

 

mg/dm

3

 

Ni

2+

 

mg/dm

3

 

As

 

mg/dm

3

 

Fe

 

mg/dm

3

 

BPK

 

mg/dm

3

 

O

2

 

HPK

 

mg/dm

3

 

O

2

 

1.

 

9.09.2009.

 

7,60

 

0,262

 

<0,049

 

< 0,050

 

0,001

 

0,986

 

2,6

 

2,35

 

25.03.2010.

 

8,21

 

0,037

 

< 0,049

 

< 0,005

 

0,001

 

0,795

 

0,5

 

1,82

 

2.

 

9.09.2009.

 

3,67

 

1197,500

 

66,150

 

1,560

 

0,004

 

15,216

 

7,78

 

25.03.2010

 

4,02

 

514,600

 

21,000

 

0,576

 

< 0,001

 

4,411

 

14,89

 

3.

 

9.09.2009.

 

3,65

 

1269,600

 

39,920

 

0,575

 

0,001

 

0,042

 

4,90

 

25.03.2010

 

3,89

 

1928,000

 

61,150

 

0,600

 

< 0,001

 

2,470

 

12,16

 

4.

 

9.09.2009.

 

6,54

 

8, 783

 

0,366

 

< 0,005

 

0,002

 

1,201

 

1,1 

1,28

 

25.03.2010

 

7,01

 

10, 410

 

0,463

 

< 0,005

 

< 0,001

 

0,416

 

2,5

 

1,98

 

MDK

 

6

-

9

 

0,100

 

1,000

 

0,100

 

0,05

 

1

,000

 

< 7

 

< 20

 

1 - 

Cerovo reka pre povšinskog kopa Cerovo; 2 

Slivne vode odlagališta jalovine (Cerovo reka I); 3 

Slivne vode odlagališta jalovine (Cerovo  reka II); 4 

Cerovo reka posle uliva voda Površinskog kopa Cerovo

 

Tabela 3.

 

Fizičko

-hemijske karakteristike reke Valja Mar

e i Kriveljske reke [10]

 

Merno 

 

mesto

 

Vreme

 

uzorkovanja

 

pH

 

Cu

2+

 

mg/dm

3

 

Zn

2+

 

mg/dm

3

 

Ni

2+

 

mg/dm

3

 

As

 

mg/dm

3

 

Fe

 

mg/dm

3

 

BPK

 

mg/dm

3

 

O

2

 

HPK

 

mg/dm

3

 

O

2

 

5

 

9.09.2009.

 

7,24

 

0,046

 

< 0,049

 

< 0,005

 

0,004

 

0,270

 

2,4

 

2,05

 

25.03.2010.

 

7,24

 

0,228

 

< 0,049

 

< 0,005

 

0,002

 

0,333

 

3,4

 

2,81

 

6

 

25.03.2010

 

4,22

 

338,200

 

16,740

 

0,220

 

0,001

 

2,043

 

3,2

 

16,11

 

7

 

9.09.2009.

 

7,58

 

0,338

 

< 0,049

 

< 0,005

 

0,003

 

0,158

 

2,5

 

1,50

 

25.03.2010

 

6,77

 

2,788

 

0,126

 

< 0,005

 

0,002

 

0,635

 

3,3

 

2,20

 

8

 

9.09.2009.

 

7,69

 

0,190

 

< 0,049

 

< 0,005

 

0,002

 

0,174

 

1,2 

1,58

 

25.03.2010

 

7,07

 

0,470

 

< 0,049

 

< 0,005

 

0,002

 

0,430

 

2,20

 

2,20

 

MDK

 

6

-

9

 

0,100

 

1,000

 

0,100

 

0,050

 

1

,000

 

< 7

 

< 20

 

Reka Valja Mare pre ekološke akumulacije; 6 

Otpadne vode „ekološke akumulacije“; 7 

Reka Valja Mare posle ekološke akumulacije; 8 

Kriveljska reka 

posle spajanja reka Valja Mare i Cerovo reke

 

Bogdanović, G.D. i dr. / Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50 

 

48

 

 

Na Površinskom kopu Cerovo su odložene značajne 

količine  rude  iz  dosadašnje  eksploatacije.  U  prvoj  fazi 

rada rudnika od 1992. do 2002. godine, ukupna količina 

odložene raskrivke iznosila je oko 23 10

6

 t, 

sa sadržajem 

bakra oko 0,2%. Smatra se da je oko 50% od toga bio 

oksidni,  odnosno  karbonatni 

– 

lako  lužljiv  bakar.  Deo 

ovog bakra je tokom vremena već izlužen i sa rudničkim 

vodama  nepovratno  izgubljen,  a  ostatak  će  se

 

i  dalje 

spontano izluživati. Nastali rastvori tj., rudničke vode će 

i dalje negativno uticati na površinske vode.

 

U procesu eksploatacija rude na Površinskom

 

kop

Cerovo

 

nastaju  nove  količine  jalovine  i

 

odlagališt

a,  iz 

kojih će se i dalje spontano izluživati

 

određene količine 

bakra  i  gubiti  sa  rudničkim  vodama.  Ukoliko  bi  se  na 

odlagalištu jalovine formiralo lužno polje, uz korišćenje 

postojećih  rudničkih  voda  za  pripremu  rastvora  za 

luženje, mogao bi se očekivati povećani sadržaj bakra u 

njima.  Dobijeni  bakronosni  rastvori  bili  bi  značajan 

izvor za 

valorizaciju bakra.

 

Rešavanje  problema  rudničkih  voda  kopa  Cerovo, 

uz 

iskorišćenja  bakra  iz  njih,  je  vrlo  značajno  i  sa 

aspekta  tretmana

  voda 

koje  bi  nastajale  sa  novo

-

otvorenim rudnicima

 

(Cerovo 

– 

Cementacija 2; Cerovo 

– 

Cementacija 3; i dr.). 

 

 

2.2. 

Rudnik Veliki Krivelj

 

 

Na  rudniku  Veliki  Krivelj  glavni  izvori  rudničkih 

voda  su  vode  koje  nastaju  unutar  samog  kopa,  Saraka 

potok  i  provirne  vode  sa  brane  1A  i  2A  flotacijskog 

jalovišta  Veliki  Krivelj.  Ovi  izvori  rudničkih  voda  su 

različiti  po  sastavu  i  zapreminskom  protoku  i  svi 

direktno utiču na zagađenje Kriveljske reke. 

 

Rudničke  vode  koje  nastaju  unutar  samog  kopa 

 

čine atmosfersk

i drenažn

voda koj

se sakuplja

ju na 

dnu  površinskog  kopa  Veliki  Krivelj  i  permanentno 

ispumpavaju  direktno  u  Kriveljsku  reku,  bez  ikakvog 

prethodnog tretiranja. Radi se o velikim protocima ove 

vode,  koje  se  mere  sa  par  stotina  m

3

/h.

 

Sadržaj  bakra 

veoma  varira  sa  vremenom,  od  nekoliko  mg/dm

3

  do 

nekoliko  desetina  pa  i  preko  stotinu  mg/dm

3

.  Sadržaj 

suspendovanih  čestica  je

 

oko  200

300

 

mg/dm

3

, a 

pH 

vrednost

 vode 

je u granicama 3

5.

  

Zbog svog sastava i 

količina  koje  se  ispumpavaju  sa  kopa,  ove  vode  imaju 

velikog uticaja na zagađivanje Kriveljske

 

reke.

 

Saraka potok je površinska voda, na čiji je kvalitet 

veliki uticaj imao površinski kop Veliki Krivelj. Sadržaj 

bakra  se  kreće  u  granicama  od  6  do  220  mg/dm

3

suspendovane čestice 120 

– 

380 mg/dm

3

, dok je pH od 

3,9  do  7.  Nema  podataka  o  merenju  protoka  Saraka 

potoka,  pa  njihov  potencijal  nije  mogao  da  se  sagleda, 

već samo da se grubo proceni.

 

Može se pretpostaviti, na 

osnovu  podataka  o  kvalitetu  ove  vode  iz  zadnjih  deset 

godina,  da  količina  bakra  nije  manja  nego  što  se 

izbacuje sa vodama Kopa (veća je

 

od 70 t/god).

 

Provirne  vode  sa  brane  1A  i  2A  flotacijskog 

jalovišta  Veliki  Krivelj  nastale  su  perkolacijom  vode 

kroz  brane,  sa  formiranjem  izvora  pri  dnu.  Količina 

vode nastale na  brani 1A se prati

 i 

nije velika (71 000 

m

3

/god). Koncentracija bakra je 400 puta veća od MDK 

(oko 40 mg/dm

3

, pH < 5). Ukupna količina bakra u ovim 

vodama je manj

od 3 t/god. Na brani 3A nastaju veče 

količine provinih voda, koje sadrže i višu koncentraciju 

jona bakra (≥ 53 mg/dm

3

), a merenjem protoka ove vode 

istovremeno sa uzimanjem uzoraka za hemijsku analizu, 

odredila bi se ukupna količina bakra koja se nepovratno 

gubi sa ovim vodama.

 

Kvalitet  vode  Kriveljske  reke  posle  uliva  svih 

otpadnih  voda  flotacije  i  površinskog  kopa,  koji  se 

odnosi  na  sadržaj  jona  metala  za  period  od  8

  godina, 

prikazan je u tabeli 4.

 

 

Tabela 4.

 Kvalitet vode Kriveljske reke  za period od 2006 – 

2013 [10]

 

Godina 

ispitivanja

 

Fe,

 

mg/dm

3

 

Cu,

 

mg/dm

3

 

Cd,

 

mg/dm

3

 

Zn,

 

mg/dm

3

 

Ni, 

mg/dm

3

 

Susp. materije na

 

105

0

C,

 

mg/dm

3

 

pH

 

2006

 

2,81

 

0,376

 

1,487

 

184,00

 

6

 

2007

 

0,20

 

0,611

 

0,170

 

0,015

 

203,75

 

6,12

 

2008

 

1,89

 

0,810

 

0,360

 

182,50

 

5,88

 

2009

 

24,45

 

15,700

 

0,008

 

0,566

 

0,037

 

172,40

 

5,62

 

2010

 

455,40

 

168,140

 

0,033

 

13,040

 

0,250

 

250,33

 

5,78

 

2011

 

0,23

 

2,340

 

0,035

 

0,690

 

0,040

 

276,75

 

5,80

 

2012

 

18,19

 

6,620

 

0,016

 

0,410

 

0,041

 

460,90

 

7,2

2013

 

43,85

 

9,960

 

0,014

 

0,420

 

0,050

 

236,30

 

6,36

 

MDK

 

1,00

 

0,100

 

0,010

 

1,000

 

0,100

 

80

 

6

-

9

 

 

 

 

background image

Bogdanović, G.D. i dr. / Reciklaža i održivi razvoj 6 (2013) 41-50 

 

50

 

ZAKLJUČAK 

 

Rudničke vode iz Rudnika RTB Bor  koje sa sobom 

nose znatne količine bakra predstavljaju značajan izvor 

za dobijanje bakra.  U prethodnom periodu nedovoljno 

pažnje  i  sredstva  je  posvećeno  prečišćavanju  rudničkih 

voda,  što  je  uticalo  na  zagađenja  životne  sredine

posebno  na    pogoršanju  kvaliteta  površinskih 

vodotokova. Prečišćavanjem rudničkih voda smanjila bi 

se bitno zagađenost Kriveljske reke kao i njenih pritoka 

Cerove reke i Saraka potoka

, a 

šire i Dunavskog sliva 

što doprinosi i ispunjavnju naših međunarodnih obaveza. 

Valorizovao  bi  se  velikim  delom  bakar  iz  rudničkih 

voda  koji  je,  sada  glavni  zagadjivač  u  njima, 

prečišćena  rudnička  voda  bi  mogla  da  se  reciklira  u 

proces,  što  bi  uticalo  na  održivo  upravljanje  vodenim 

resursima.

 

U  RTB  Bor  se  već  realizuje  projekat  proširenja 

površinskog kopa Rudnika bakra Cerovo

, a rudarenja na 

površinskom kopu Veliki Krivelj će se nastaviti još dugi 

niz godina. Postoji strategija eksploatacije novi

h rudnih 

ležišta  u  oblasti  Cerova,  pa  je  neophodno  konačno 

pristupiti  i  rešavanju  problema  rudničkih  voda  iz  ovih 

rudnika, što znači da treba uraditi strategiju upravljanja 

ovim  vodama,  njihovo  prečišćavanje  i  smanjenje 

gubitaka  na  bakru,  a  samim  tim  i  smanjenje  zagađenja 

Kriveljske reke.

 

 

LITERATURA 

 

1.

 

Trumić,

 M

.

 

Ž.;

 

Bogdanović,

 G

.

 

D.;

 

Trumić,

 M

.

 

S.;

 

Antić,

 

D.V.

 

Mining Waste Management 

– 

The Case 

Study  o

f  Bor.  Proceedings  of  the  International 

Conference 2013 “Sustainable Landfills and Waste 

Management”, Novi

 

Sad, Serbia 2013, pp. 26

-

38.

 

2.

 

Antonijević,  M.  M.;  Dimitrijević,  M.  D.; 

Stevanović, Z.O.; Šerbula, S.M.; Bogdanović, G.D. 

Investigation  of  the  possibility  of  copper  recovery 

from the flotation tailings by acid leaching. 

Journal 

of Hazardous Materials

 

2008

158

, 23

34.

 

3.

 

Bogdanović,

 

G.D.;

 

Antonijević,

 

M.M.

 

Ponašanje i 

okcidacija haklopirita u vodenoj sredini

.

 

Tehnički 

fakultet u Boru,

 Bor 

2011.

 

4.

 

Valente,

 

T.

 

M.;

 

Gomes,

 

L.  C.

 

Occurrence, 

properties and pollution potential of

 

environmental 

minerals in acid mine dra

inage

.

 

Science of the Total 

Envirronment

 

2009

407

1135 

– 

1152.

 

5.

 

Dimitrijević

M.  D.  Kisele  rudničke  vode.

 

Bakar

 

2012

37 (1)

, 33

-

44.

 

6.

 

Bogdanovic, 

G.;

 

Antonijevic,

 

M.;

 

Milanovic,

 

Z.;

 

Šerbula,

 

S.; Milić, S. Analiza stanja rudničkih voda 

Rudnika  bakra  Bor

,  II 

Simpozijum  "Reciklažne 

tehnologije  i  održivi  razvoj",

 

Soko

  Banja,  Srbija 

2007, pp. 269

-

275.

 

7.

 

Bode, 

A.;

 

Zoga,

 

P.;

 

Xhulaj,

 

D.;

 

Xhulaj,

 

S.

  Mining 

residues around lake Ohrid.

 

Journal of Mining and 

Metallurgy

 

2010

46 A(1)

23 

– 

31.

 

8.

 

Bogdanović,

 

G.;

 

Trumić,

 

M.;

 

Trumić,

 

M.;

 

Antić,

 

D.V.

 

Upravljanje  otpadom  iz  rudarstva

nastanak  i 

mogučnost prerade.

 

Reciklaža i održivi razvoj

 

2011

4 (1)

, 37

-

43.

 

9.

 

Stanković,

 

V.;

 

Žikić,

 

M.;

 

Bogdanović,

 

G.;

 

Milanović,

 

Z.;

 

Marjanović,

 

T.  Rudničke  vode  iz 

Rudnika RTB Bor 

potencijal za dobijanje bakra ili 

zagađivač  površinskih  voda,  Zbornik  radova,  III 

Simpozijum sa međunarodnim učešćem Rudarstvo

Zlatibor 2012, pp. 339

-

337.

 

10.

 

Podaci o analizi voda; Arhiv RTB Bor.

  

11.

 

ERM,  Fideco  d.o.o.  i  CSA  Group  LTD,  “Procena 

štete  u  životnoj  sredini  nastale  od  nekadašnjih 

radova RTB Bor”, Beograd, 2005 

 

12.

 

Stanković,

 

V.;

 

Božić,

 

D.;

 

Gorgievski,

 

M.;

 

Bogdanović,

 

G.  Heavy  metal  ions  adsorption  from 

mine  waters  by  sawdust.

 

Chemical Industry and 

Chemical Engineering

 

2009

15 (4)

237−249.

 

13.

 

Miličević,

 

S.;

 

Daković,

 

A.;

 

Milošević,

 

V.;

 

Kragović,

 

M.;  Matijašević,

 

S.

 

Sorpcija  bakra  na 

prirodnom  i  modifikovanom  zeolitu.

 

Reciklaža  i 

održivi razvoj

 

2009

2 (1)

, 19

-

25.

 

14.

 

Vidojković,

 

V.;

 

Branković,

 

A.;

 

Boljanac,

 

T.;

 

Martinović,

 

S.;

 

Vlahović,

 

M.

 

Valorizacija  bakra  iz 

jamskih 

drugih  otpadnih  voda  cementacijom  na 

aluminijumu.

 

Reciklaža i održivi razvoj

 

2008

1 (1)

28

-

34.

 

15.

 

Csefalvay,

 

E.;

  Pauer, 

V.;

 

Mizsey,

  P

.

 

Recovery  of 

copper  from  process  waters  by  nanofiltration  and 

reverse osmosis.

 

Desalination

 

2009

240

132

-

142.

 

 

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti