MOTIVACIJSKI ASPEKT RUKOVOĐENJA
TIMOVI KAO ELEMENT UPRAVLJAČKOG POTENCIJALA
LITERATURA
Povratak na sadržaj
RUKOVOĐENJE
1.
UVOD
Rukovođenje predstavlja interdisciplinarno područje koje ulazi u znanstveno
područje organizacije i menedžmenta, komunikacija, ekonomije,
informatike, pedagogije, sociologije i psihologije.
Programski model rukovođenja za koji smatramo da daje najbolje rezultate
zasniva se na međuljudskom odnosnom odnosu i komunikacijskom modelu
timskog rukovođenja sa sustavima stimulativnog nagrađivanja rada.
Rukovoditelji u svojim odnosima komuniciraju sa radnicima. Rukovođenje
kao međuljudski odnos treba biti partnerski odnos zaposlenika i
rukovoditelja.
Kvalitetnog rukovođenja nema bez jasne i dobre komunikacije. Kvalitetno
rukovođenje ostvaruju rukovoditelji koji su stručni i profesionalni u području
tehnologije poslovanja i međuljudskih odnosa sa radnicima.
Glavni zadatak rukovoditelja je korištenjem sinergije timskog rukovođenja
ostvariti ciljeve društva. Sinergiju definiramo kao pojavu kada dva ili više
rukovoditelja (rukovodstvo poduzeća) ostvaruju rezultat koji je veći od
pojedinačnog učinka svakog rukovoditelja.
1.1. Rukovođenje u društvu
Ukupnost djelovanja svakog trgovačkog društa može se promatrati kroz
zaposlene ljude, proizvode i/ili usluge i profite-dobit.
Profesionalno rukovođenje u svim trgovačkim društvima i organizacijama
predstavlja proces i organizacijsku funkciju koja uvjek ima jasno utvrđene
karakteristikama osobe rukovoditelja i on se ne može delegirati na
podređene.
2.
Odgovornost rukovoditelja predstavlja osnovu sustava rukovođenja.
Odgovornost je obveza izvršenja zadatka.Pravilo kojeg se potrebno
pridržavati kod određivanja odgovornosti je da svatko odgovara samo
jednom rukovoditelju i da postoji samo pojedinačna odgovornost.
Učinkovito rukovođenje nije moguće primijeniti kod grupne ili timske
odgovornosti ukoliko ne postoji informacijski sustav kontrole svakog radnog
mjesta.
3.
Hijerarhija predstavlja odnose između organizacijskih cjelina i odnose
između svih zaposlenih osoba u društvu. Hijerarhija rukovođenja kod većine
organizacija podsjeća na piramidu, gdje je najveća moć i odgovornost
koncentrirana na vrhu piramide.
4.
Delegiranje predstavlja prenošenje autoriteta i odgovornosti na podređene
sa ciljem izvršenje postavljenih zadataka.
Osnovna načela rukovođenja
Ciljevi organizacije
Hijerarhijska struktura
Jedinstveni sustav naređivanja i kontrole
Raspon rukovođenja
Stimulativno nagrađivanje
Povjerenje i poštenje rukovodstva
Kreativnost i inovativnost
Uspješnost rukovoditelja
Organizacijskim pravilima utvrđuju se osnovni principi rukovođenja:
rukovoditelji radnicima na jasan način određuju njihove zadatke,
rukovoditelji ukazuju radnicima što je dobro izvršen zadatak,
rukovoditelji ukazuju radnicima što je loše izvršen zadatak i
rukovoditelji nagrađuju radnike za dobro izvršavanje zadataka.
Povratak na sadržaj
1.2. Poslovi rukovođenja
Rukovođenje u trgovačkim društvima provodi uprava koja se sastoji od
jednog ili više direktora. Rukovoditelje i managere društva koji predstavljaju
drugu razinu rukovođenja bira uprava i sa njima zaključuje ugovore o radu.
Poslovi rukovođenja u društvu sastoje se od slijedećih grupa poslova:
zastupanje i predstavljanje društva,
planiranje poslovanja,
organiziranje radnog procesa,
donošenje poslovnih odluka,
koordinacija i vođenje,
utvrđivanje rezultata rada,
zapošljavanje radnika i suradnika,
izobrazba zaposlenih,
prikupljanje podataka i informacija,
komunikacije sa okolinom,
poduzetništvo i
podnošenje izvješća o radu.
1.3. Sustavi rukovođenja
Niže rukovodstvo - poslovođe imaju zadatke rukovođenja vezane uz direktne
kontakte sa radnicima, izvršiteljima poslova. Sve probleme do kojih dolazi u
procesu rada oni samostalno rješavaju i o tome izvješćuju srednje
rukovodstvo.
1.5. Raspon rukovođenja
Raspon rukovođenja promatramo sa aspekta raspona kontrole i
odgovornosti rukovoditelja.
Raspon kontrole svakog rukovoditelja može biti mali ili veliki ovisno o
organizacijskoj strukturi. Učinkovito rukovođenje sa direktnim
kontroliranjem podređenih obično ima raspon kontrole oko 10 radnika.
Raspon odgovornosti koji ne uključuje kontrolu izvršenja svakodnevnih
radnih zadataka kreće se oko 100 radnika. Rasponi odgovornosti zasnivaju
se na sustavima tjednog mjerenja izvršenja svakog zadatka svakog radnog
mjesta.
Raspon rukovođenja u zavisnosti je od primjenjenog stila rukovođenja.
Povratak na sadržaj
1.6. Stilovi rukovođenja
Stilovi rukovođenja predstavljaju individualne metode, tehnike, postupke i
pravila koji su svojstvene rukovoditeljima i organizacijama
Osnovni stilovi rukovođenja su autokratski, demokratski i slobodni stil
(laisses-faire). Između ovih stilova postoji još cijeli niz stilova koji oblikuju
sustav rukovođenja društvom.
Autokratski stil rukovođenja karakterizira rukovoditelja koji sve aktivnosti
planira sam i donosi sve poslovne odluke. U svom radu autokratski
rukovoditelj određuje zadatke za sve zaposlene i kontrolira njihovo izvršenje.
Prednost ovog stila je obično stalna komunikacija sa zaposlenima i brzo
izvršavanje radnih zadataka.
