28. FORMIRANJE NJEMAČKOG SAVEZA
Stanje kakvo je u Njemačkoj vladalo do 1803. nije se moglo više uspostaviti. Sveto
Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda se raspalo 1806. g. Bečkim kongresom započinje
proces formiranja prostorno zaokruženih država srednje veličine (sekularizacija crkvenih
imanja, stavljanje staleža pod carskom vlašću pod stalež neke druge zemlje), prodiranje
Pruske u središnje i zapadne krajeve, te povlačenje Austrije s rajnske linije. Njemački
savez osnovan je 1815. i kod njegovog uređenje vodilo se računa najviše o
pruskoaustrijskom dualizmu i državnom regionalizmu. Njemački je savez bio labav
savez u kojem je državnost njegovih članica potpuno očuvana. Savezne je poslove
obavljao Bundestag u Frankfurtu sastavljen od opunomoćenika država članica pod
predsjedavanjem Austrije kao prezidijalne sile. Taj novo uspostavljeni savez osigurao je
Austriji premoć u Srednjoj Evropi nasuprot Francuskoj i Rusiji.
29. RUSIJA U PRVOJ POLOVINI 19 VIJEKA
Rusija je odigrala veliku ulogu u slamanju Napoleonovog ekspanzionizma, posebno
njezin car Aleksandar I. (1806-1825). Za jačanje uticaja u Evropi Aleksandar pomaže
snage koje se suprotstavljaju jačanju Austrije i Pruske. U revolucijama 1820/21. Rusija
je jak oslonac konzervativnim legitimističkim snagama u Europi. Politiku cara Aleksandra
I. nastavlja i Nikola I. (1825-1855), koji 1849. pomaže ugušiti ugarsku revoluciju.
Industrijski razvitak zahvaća i Rusiju. I tu se razvijaju moderne manufakture, tvornice i
rudnici i grade prve željezničke pruge. Rusija širi trgovačke veze s evropskim i azijskim
državama, a najviše se izvozi željezo. Ipak, brzi industrijski napredak u Rusiji ometa
postojeći feudalni sastav i vezanost seljaka za posjed. U Rusiji još nije ukinuto kmetstvo,
a u rudnicima i prvim tvornicama rade najviše kmetovi. Rusijom je vladao car koji je imao
apsolutnu vlast, dok predstavničkog tijela nije bilo. Iako je Rusija bila feudalna država u
njoj plemstvo nije imalo vlast, već vlada car uz pomoć činovnika. Plemstvo je imalo
samo lokalnu vlast. Građanstvo je tek u začecima, pa car nema jaku oporbu koja bi
odlučnije tražila provođenje liberalno-demokratskih reformi. Oporbu caru čine
predstavnici malobrojne ruske inteligencije, najviše u redovima časnika plemića.
Osnivaju se tajna društva kojima je cilj slomiti carsko samodržavlje, ukinuti kmetstvo i
uvesti liberalno-demokratske slobode. Časnici zavjernici pokušali su 1825. g. podignuti
ustanak pri polaganju zakletve caru (dekabrija) i prisiliti cara da donese ustav i ukine
apsolutizam. Caru odane jedinice skršile su otpor 2000 pobunjenih časnika (dekabrista).
Nakon sloma dekabrista car Nikola I. pojačava teror, pa većina oporbenjaka odlazi u
inostranstvo, a otpor carskom apsolutizmu 30-ih godina preuzimaju brojne studentske
grupe.
