Samomedikacija
UNIVERZITET „BIJELJINA“
FARMACEUTSKI FAKULTET
Predmet: Uvod u farmaciju
Samomedikacija – Definicija i značaj za zdravstveni
sistem
( Tema seminarskog rada )
Student:
broj indeksa:
smer: farmacija
Bijeljina, januar 2019
Sadržaj
.......................................................................................5
2.1. Vitamini i minerali, njihove kombinacije
......................................................................................5
2.3.Neopioidni analgetici i antipiretici, uključujući lokalne antireumatike
..........................................5
2.4.Lokalni i sistemski nazalni dekongestivi
.......................................................................................6
2.5.Sekretolitici i mukolitici
2.7.Odontologici i stomatologici
2.10.Antimikotici za lokalnu primenu
..................................................................................................9
2.11. Lekovi za lokalni tretman bolesti vena
........................................................................................9
2.12.Lekovi za terapiju sluznice vagine
.............................................................................................10
2.14.Oftalmološki vazokonstriktori
2.15.Herbalni preparati, biljni čajevi, mešavine čajeva
......................................................................10
ZNAČAJ SAMO MEDIKACIJE ZA ZDRAVSTENI SISTEM

4
1. SAMOMEDIKACIJA
Sasvim sigurno se može reći da je najstariji oblik zdravstvene brige samomedikacija.
Samomedikacija se posmatra kao jedan dio samonjege i predstavlja izbor i upotrebu lijekova,
u cilju tretiranja bolesti ili simptoma koje su pacijenti sami prepoznali. Samomedikacija se
prakticira iz različitih razloga, kao što su unapređenje zdravlja, preveniranje simptoma ili
tretiranje bolesti i smatra se prvim medicinskim odgovorom na manje ozbiljne zdravstvene
probleme. Danas se smatra da je samomedikacija jedna od najvažnijih komponenti
zdravstvene brige u razvijenim zemljama, kao i u zemljama u razvoju. Ljudi su zauzeli takav
stav da upotrebu lijekova opravdavaju i pri najmanjim nelagodama i bolestima. Ovakvom
stavu doprinose i slabe dijagnostičke sposobnosti doktora i njihova zauzetost, gdje pacijenti
stvaraju sliku da se doktor treba posjetiti samo u slučaju teških i ozbiljnih simptoma Iz ovog
razloga pacijenti žele da preuzmu veću ulogu u održavanju sopstvenog zdravlja i često
uspjevaju da riješe nekomplicirane zdravstvene probleme.
Jedan od glavnih stubova samomedikacije su i lijekovi koji se mogu izdavati bez recepta,
odnosno tzv. OTC (
over the counter
) lijekovi. Naime, 1951. godine Durham-Humfrijevim
Amandmanom je ustanovljena razlika između lijekova koji se izdaju samo na recept i OTC
lijekova. Naravno, danas postoji čitav niz procedura koje proizvođači moraju da zadovolje
kako bi lijek postao OTC. Međutim, postoje studije koje su dokazale da pacijenti veoma često
uspjevaju da kupe lijekove bez recepta, a koji ne bi smjeli na taj način da se izdaju u
apotekama. Zapravo, studije pokazuju da pacijenti uglavnom kupuju lijekove koji bi se trebali
izdavati samo na recept, a ne OTC lijekove.
Samomedikaciji u mnogome doprinosi i internet, kao najzastupljeniji sporedni izvor
informacija među pacijentima. U razvijenim državama na internetu se mogu pronaći apoteke
gdje se lijek može naručiti putem email-a, a u takvim situacijama pacijent ne dobiva nikakvu
uputu o načinu korištenja lijeka. Dodatni i još veći problem predstavljaju internet stranice,
koje prodaju lijekove sumnjivog porijekla i ti lijekovi mogu da uzrokuju ozbiljne probleme jer
često sadrže supstance koje ne bi smjele da budu sastavni dio lijeka.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti