Saobraćajno poslovno pravo
PRAVO
- skup pravila i ponašanja
PRAVNA NORMA
Pravna norma je pravilo ponašanja koje je donijela država ili netko drugi po njenom
ovlaštenju.
Pravnu normu ne treba izjednačavati sa stavkom nekog zakona jer se u članku (stavku) nekog
zakona može nalaziti više normi.
Pravna norma mora sadržavati tri elementa:
1. HIPOTEZA ili pretpostavka,
2. DISPOZICIJA
3. SANKCIJA
1.
HIPOTEZA- je dio pravne norme kojom se određuju slučajevi kada će se pravna
norma primijeniti
.(pr. pravna norma koja zabranjuje krađu primijenit će se kad je
netko uhićen za krađu)
2. DISPOZICIJA-je dio norme koja određuje ponašanje onoga na kojega se norma
odnosi. Dispozicijom se može nešto nalagati, zabranjivati ili dati ovlaštenje nekome
da postupi na odgovarajući način.
3. SANKCIJA-je dio norme koja određuje koju će pravnu posljedicu snositi onaj tko se
nije pridržavao pravne norme. Sankcija nije nužan element pravne norme.
VRSTE NORME
Pravne norme se mogu podijeliti po vrstama:
1. Naređujuće, zabranjujuće i ovlašćujuće,
2. Imperativne, prisilne, dispozitivne,
3. Opće i posebne
Imperativne i dispozitivne norme
Podjela na imperativne i dispozitivne norme važna je za praktičnu primjenu normi.
Imperativne su one norme kojih se stranke moraju pridržavati onako kako one glase bilo da
nešto nalažu ili nešto zabranjuju.
Dispozitivne norme sadrže pravila koje stranke mogu mijenjati svojim sporazumom. Propisi
koji uređuju ugovorne odnose sadrže veliki broj dispozitivnih normi. Dispozitivnim se
normamaostavlja puna sloboda strankama da svoje odnose urede u određenom trgovačkom
pravu.
Opće i posebne norme
Opće norme su one koje se moraju pridržavati svi građani.
Posebne norme su one koje se odnose na posebne kategorije građana.
SUSTAV PRAVA
Pravna norma je osnovi element prava.
Više pravni normi čine pravni institut.
Više pravnih instituta grane prava, a sve grane prava čine pravni sustav neke zemlje.
PRAVNI INSTITUT-je skup pravnih normi koje uređuju istu vrstu društvenih odnosa.
PRAVNA GRANA-je skup srodnih instituta koji uređuju širu ovlast društvenih odnosa.
1
SUSTAV PRAVA čine sve pravne grane neke države.
Sve pravne norme nemaju neku snagu. Najvišu pravnu snagu imaju norme sadržane u Ustavu.
S njima u skladu moraju biti niže pravne norme. Svi zakoni i podzakonski akti moraju biti
sukladni s Ustavom. Ukoliko Ustavni sud RH neki akt suprotan ustavu USRH ukinut će ga ili
poništiti.
Pravo se može podijeliti u dvije osnovne skupine
:
1. Unutarnje i međunarodno pravo,
2. Materijalno i formalno pravo.
1.
UNUTARNJE PRAVO
-obuhvaća sva pravna pravila koja uređuju odnose unutar neke
zemlje. (Hr. pravo, Tal. pravo., Njem. pravo...)
2.
MEĐUNARODNO PRAVO
-obuhvaća skup pravila koja uređuju odnose između
subjekata toga prava u međunarodnoj zajednici.
Međunarodno pravo čine:
međunarodni ugovori,
međunarodno pravni običaji.
Međunarodni ugovori
koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni čine dio
unutarnjeg pravnog poretka RH i po svojoj su snazi iznad zakona, čl. 134. Ustava RH.
Materijalno pravo
obuhvaća pravila koja naređuju pravnim subjektima određena pravila
ponašanja naznačujući njihova prava i obveze, te sankcije za njihovu povredu.
PRAVO U VREMENU I PROSTORU
Zakoni i drugi propisi u RH stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivnja u Narodnim
Novinama, ako propisom nije utvrđen neki drugi rok. Propisi se objavljuju u Narodnim
Novinama.
Duži rok od objevljivanja propisa do njegovog nastupanja na snagu utvrđuju se kod onih
propisa koji su značajniji kako bi se ostavilo dovoljno vremena da se svi oni na koje će se
propis primjenjivati dobro upoznaju s njegovim odredbama.
Propisi migu prestati važiti na nekoliko načina:
1. Abrogacijom, (lat. abrogare = ukidati)
2. Derogacijom, (lat. derogare = dokinuti)
3. Dotrajalost
ABROGACIJA- neki propis prestaje važiti, ako se to u njemu obično u završnim člancima
izričito navodi.
DEROGACIJA- kada novi propis uređuje neki društveni odnos na drugačiji način nego što je
to činio raniji propis.
DOTRAJALOST-kada nestanu društveni odnosi koje propis uređuje, pa se on nema na što
primijeniti.
POZITIVNO PRAVO (pozitivno pravni propisi)-sva pravna pravila koja vrijede u određenom
trenutku u određenoj zemlji, tj. Pravna pravila koja više ne vrijede nazivamo povijesnim
pravom.
PRAVNA PRAVILA vrijede na određenom prostoru, danas vrijedi načelo teritorijalnosti
prava (postoje izuzeci).
2

Ljudske radnje dijelimo na dopuštene i nedopuštene-delikti iz kojih kao pravna posljedica
može nastati izricanje kazni i naknade štete.
ELEMENTI PRAVNOG ODNOSA su prava i obveze stranaka, pravna norma i objekt
pravnog odnosa.
Odnos između subjekata biti će pravni odnos, ako taj odnos uređuje neka pravna norma. Ako
to nije slučaj radit će se o društvenom, ali ne i o pravnom odnosu.
TUMAČENJE odn. INTERPRETACIJA PRAVA
Za primjenu prava od izuzetne je važnosti utvrditi pravni smisao pravne norme. Prve radnje
koje u tom smislu treba obaviti je utvrditi:
-
je li konkretni slučaj uređen nekom pravnom normom
-
je li ta pravna norma još uvijek na snazi i
-
njezin autentični tekst tj. utvrditi tekst koji je u Narodnin Novinama
Interpretacija može biti po metodi i sadržaju.
INTERPRETACIJA PO METODI
može biti analitička i sintetička.
Analatička metoda
može biti jezična i logična, a
sintetička
može biti teleološka i povijesna.
JEZIČNA INTERPRETACIJA prethodi svakoj drugoj interpretaciji. Njome se pomoću
pravila jezika, gramatike, sintakse i stilistike pokušava utvrditi smisao pravne norme iz skupa
riječi koje su upotrebljavanje u pravnoj normi. Često se u pravnoj normi koriste riječi koje
imaju određeno značenje u svakodnevnom jeziku. Međutim, događa se da se događaju riječi
čiji sadržaj nije točno određen, (imovinska šteta velikih razmjera, dobar gospodarstvenik,
velika društvena opasnost)-to su pravni standardi.
LOGIČKA INTERPRETACIJA predstavlja drugu fazu interpretacije. Tumačenje dobiveno
jezičnom interpretacijom podvrgavamo kontroli pomoću logičkih zakona.
SUSTAVNA INTERPRETACIJA znači da pojedinu pravnu normu ne smijemo tumačiti samu
za sebe nego u svezi s drugim normama iz istog zakona ili drugog akta, ili s normama u istoj
grani prava, ili pak temeljnim odredbama prava u cijelini.
TELEOLOŠKA INTERPRETACIJA pokušava utvrditi cilj koji je zakonodavac htio postići
donošenjem takve norme. Ponekad se cilj nalazi u samom tekstu.
POVJESNA INTERPRETACIA je usko povezana sa teleološkom interpretacijom. Njome
utvrđujemo kako je donesen neki akt. Njome se analizom pripremnih radova npr. analizom
nacrta zakona , rasprava u odborima, pokušava utvrditi smisao pravne norme prije usvajanja
zakona . Tome će poslužiti i analiza tekstova koji su prethodili tekstu u kojem se nalazi
pravna norma, zapravo pri tumačenju. Zapitat ćemo se zašto je neko pitanje u nekom ranijem
zakonu bilo tako riješeno i zašto je u novom zakonu ono riješeno drugačije.
INTERPRETACIJA PO SADRŽAJU
može biti
-
doslovna,
-
sužena ili restriktivna
-
proširena ili ekstenzivna.
DOSLOVNA INTERPRETACIJA postoji kad se smisao riječi poklapa s namjerom
zakonodavca pa nema nikakve dvojbe na koje slučajeve treba primjeniti normu.
SUŽENA ili RESTRIKTIVNA interpretacija je takvo tumačenje kada se preširoko značenje
nekih riječi svodi na mjeru na koju je zakonodavac mislio.
PROŠIRENA ili EKSENZIVNA interpretacija je proširivanje značenja upotrebljenih riječi.
PRAVNA PRAZNINA I ANALOGIJA
PRAVNE PRAZNINE-ako neki značajni društveni odnos nije uređen pravnom normom onda
govorimo o pravnoj praznini. Kada se radi o pravnoj praznini moguće je upotrijebiti posebnu
vrstu pravne interpretacije- ANALOGIJU.
4
ANALOGIJA-je tumačenje po sličnosti između slučaja kod kojeg postoji pravna praznina i
nekog koji je uređen pravnom normom, pa se i slučaj koji nije određen pravnom normom
uređuje drugom pravnom normom po analogiji. U nekim granama prava analogija nije
dopuštena, nrp. U Kaznenom zakonu.
STVARNO PRAVO
Stvarno pravo je skup pravila koja uređuju odnose između subjekata prava u vezi sa stvarima.
Objekt tih odnosa je stvar.
Karakteristike stvarnog prava:
1. Stvarna prava djeluju prema svima – erga omnes
2. Ograničenost broja stvarnih prava
Stvarna prava su samo ona koja su utvrđena zakonon. Pod stvarnim pravima smatraju se
vlasništvo, služnost, založno pravo.
STVARI I PODJELA STVARI
Stvari su materijalni predmeti koji imaju ograničeno mjesto u prostoru. Mogu se prisvajati i
mogu zadovoljiti neku ljudsku potrebu. Pod stvarima se danas smatraju i energije (električna
energija, atomska energija...)
Sa stajališta prava stvari se mogu podijeliti u nekoliko skupina. Ta je podjela značajna pri
uređivanju pojedinih pravnih odnosa. Mogu biti:
1.
Stvari u slobodnom prometu (većina stvari kupovati, darivati i dr.)
2.
Stvari izvan prometa (teško naoružanje, ceste, parkovi)
3.
Stvari u ograničenom prometu (To su stvari koje mogu biti u prometu uz ograničenje
organa državne vlasti (oružje, eksploziv, otrovi))
1. Najuobičajnija (najčešća) podjela stvari je na:
-
pokretne
-
nepokretne
Pokretne stvari su onestvari koje se mogu premiještati s jednog mjesta na drugo, a da se ne
uništi njihova suština. Nepokretne su one kod kojih to nije moguće.
2. Druga podjela stvari je na:
-
zamjenjive
-
nezamjenjive
Zamjenjive su one koje se mogu zamjenjivati za iste takve stvari, a nezamjenjive one koje se
ne mogu zamjenjivati (zmajenjive su kukuruz, pšenica, šećer, a nezmjenjiva je Picassova slika
ili pobjednik neke treke na Londonskome Hipodromu iz 2002. i sl.).
3. Stvari mogu biti:
- potrošne stvari
- nepotrošne stvari
Potrošne su one stvati koje se troše jednokratnom upotrebom (cement, brašno i sl.), a
nepotoršne one koje se troše tek uporabom kroz dulje vrijeme (građevinski stroj, vozilo i sl.).
U zakup se mogu dati samo nepotrošne stvari. Također i založiti se mogu samo nepotrošne
stvari
5

-
zabilježba.
UKNJIŽBA se vrši ako su zadovoljeni svi uvijeti za upis ,
PREDBILJEŽBA se vrši ako nisu ispunjeni svi uvijeti za uknjižbu (npr. na temelju rješenja o
nasljeđivanju koje još nije pravomoćno jer nije protekao rok za žalbu pa bi ono u
drugostepenskom postupku moglo biti izmjenjeno. Kad to rješenje postane prvpmoćno onda
sud tu predbilježbu pretvara u knjižbu)
ZABILJEŽBOM se evidentiraju neke činjenice koje mogu biti odlučujuće u prometu
nekretnina (npr. da je vlasnik maloljetan, da je vlasnik neka osoba koja je lišena sposobnosti
ili kad su sporovi oko vlasništva.)
Zemljišne knjige se temelje na nekoliko načela.
1.
Načelo javnosti
Zemljišne su knjige javne. Svatko moe uzeti na uvid i zatražiti prijepis podataka upisanih u
knjizi, a da za to ne mora dokazivati pravni interes.
2.
Načelo legaliteta (zakonitosti)
Svaki upis može se izvršiti u njzi samo na temelju valjane isprave koja predviđena propisom.
3.
Načelo pouzdanja
Pruža se zaštita osobi koja se pouzdala u zemljišnu knjigu.
4.
Načelo prioriteta (prvenstva)
Onaj tko je prvi upisao hipoteku na neko zemljjište ima prednost u naplati svojih potraživanja
pred onima čije su hipoteke upisane kasnije.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti