SADRŽAJ

   1. Uvod............................................................................................................................4

   2. Pojmovna određenja.................................................................................................5

   

3. Меtodologija proučavanja........................................................................................8

         3.1. Problem i predmet proučavanja..........................................................................8

         3.2. Značaj proučavanja.............................................................................................9

         3.3. Cilj i zadaci proučavanja..................................................................................10

         3.4. Metode proučavanja.........................................................................................11

         3.5. Tehnike proučavanja........................................................................................11

         3.6. Izvori proučavanja............................................................................................11

   4. Rezultati proučavanja.............................................................................................12

         4.1. Suština savjetodavnog vaspitnog rada..............................................................12

         4.2. Specifičnost savjetodavnog vaspitnog rada......................................................14

         4.3. Odlike dobrog pedagoga u savjetodavnom pedagoškom radu.........................15

         4.4. Акtivnosti školskog pedagoga u savjetodavnom pedagoškom radu................17

         4.5. Uvježbavanje vještina potrebnih za vođenje savjetodavnog razgovora...........18

         4.6. Pravila i uputstva za vođenje savjetodavnog razgovora...................................20

         4.7. Savjetnikova ograničenja u pružanju pomoći...................................................22

         4.8. Savjetovanje u osnovnoj i srednjoj školi..........................................................23

   

      

4.9. Individualni savjetodavni razgovor.................................................................25

         4.9.1. Karakteristike individualnog savjetodavnog razgovora................................25

         4.9.2. Cilj i zadaci individualnog savjetodavnog razgovora...................................27

         4.9.3. Prikupljanje podataka...................................................................................29

         4.9.4. Glavne tehnike i postupci u procesu prikupljanja podataka o

                  učeniku...........................................................................................................31

         4.9.5. Faze savjetodavnog razgovora......................................................................37

         4.9.6. Kako otpočeti savjetodavni razgovor............................................................39

         4.9.7. Tok razgovora...............................................................................................44

         4.9.8. Verbalna i neverbalna komunikacija.............................................................46 

         4.9.9. Empatičan stav u savjetodavnom radu..........................................................48

         4.9.10. Praćenje i slušanje sagovornika u savjetodavnom radu...............................50

         4.9.11. Problemi učenika koji se rješavaju u savjetodavno-pedagoškom 

                     radu..............................................................................................................51 

         4.9.12. Мetode i teškoće u savjetodavnom razgovoru............................................52

         4.9.13. Какva treba da budu pitanja u savjetodavnom razgovoru...........................55

        4.9.14. Usmjeravanje i suprotstavljanje, razumijevanje i prihvaćanje u 

                 savjetodavnom radu ........................................................................................57

        4.9.15. Završavanje pedagoškog savjetodavnog razgovora.....................................58

        4.9.16. Analiza rezultata, bilježenje, vrednovanje...................................................59

   4.10.  Grupni savjetodavni rad......................................................................................60

        4.10.1  Suština savjetodavnog rada sa grupom........................................................61

             4.10.1.1. Faktori koji doprinose uspjehu savjetodavnog rada u 

                            grupi.....................................................................................................62

             4.10.1.2.  Uloga pedagoga u grupnom savjetodavnom radu..............................62

       4.10.2. Каrakteristike grupnog savjetodavnog rada..................................................63

       4.10.3. Funkcije i njihovi ciljevi grupnog savjetodavnog rada.................................64

       4.10.4. Тipovi rukovođenja diskusijom u maloj grupi..............................................65

       4.10.5. Metode i tehnike savjetodavnog rada u grupi...............................................66

       4.10.6. Тehnike, procedure i postupci vođenja grupne diskusije..............................67

       4.10.7. Postupci uvođenja novih članova u grupnu diskusiju...................................68

       4.10.8. Podsticanje saradnje u maloj grupi................................................................69

       4.10.9. Кorišćenje grupnog pritiska...........................................................................69

       4.10.10. Postupak postavljanja adekvatnih pitanja....................................................70

       4.10.11. Postupak mitraljeska "paljba"......................................................................71

       4.10.12. Procedura "bura mozga"..............................................................................71

       4.10.13. Postupak rizika............................................................................................72

       4.10.14. Коmentarisanje u grupnoj diskusiji.............................................................72

       4.10.15.  Prevazilaženje teških situacija u grupnoj diskusiji.....................................73

       4.10.16. Оbrt grupne diskusije..................................................................................74

       4.10.17. Proces donošenja grupne odluke.................................................................75

       4.10.18. Pedagoški efekti vođenja diskusija u maloj grupi.......................................76

       4.10.19. Vrednovanje rada u grupi............................................................................76

                  5. Zaključak.....................................................................................................................78  

                  6. Literaturta...................................................................................................................80

                  7. Prilozi...........................................................................................................................82

2

background image

2. POJMOVNA ODREĐENJA

          U svrhu proučavanja teme ovog diplomskog rada spomenuću i objasniti najčešće 

spominjanje pojmove koje sam koristila, i sa kojima sam se susretala tokom proučavanja 

teme ovog diplomskog rada, a to su: pedagog, savjetovanje-pedagoško savjetovanje, 

savjetodavni   rad   ili   djelovanje,   savjetovanje   u   vaspitanju,   individualni   savjetodavni 

razgovor-rad, grupni savjetodavni razgovor-rad, i učenik.

          Pedagog - pedagog; p'edagogue; Pa

"

dagoge; педагог/ - ima različita značenja: 1. 

svaki onaj koji se bavi vaspitanjem, 2. samo oni koji se profesionalno bave vaspitanjem, 3. 

samo oni koji predaju pedagogiju kao nastavni predmet, 4. svi oni koji su završili studije 

pedagogije, 5. samo oni koji se bave proučavajem vaspitanja. Naziv potiče od grčkih 

riječi: pais, paidos - dječak, ago,agein - voditi: paidagogus - rob koji je vodio dječaka na 

javna mjesta kod nastavnika i brinuo o njegovoj sigurnosti (Pedagoška enciklopedija 2, 

1989, str. 334).

           S obzirom da je cjelokupni rad posvjećen savjetodavnom radu moramo razjasniti i 

pojam savjetovanja i pojam savjetodavni rad.

                 Savjetovanje - / consultation, conference, conseling; Beratung; совеш

,

ание  / - 

najčešće se primjenjuje za pružanje pomoći u rješavanju različitih teškoća na poslu, 

problema   u   školi,   pri   izboru   zanimanja,   nesugasica   u   braku,   poteškoća   u   razvoju   i 

vaspitanju djece itd. Savjetovanjem se može pružati pomoć i u rješavanju zdravstvenih i 

socijalno-emocionalnih   problema,   nedostatka   samopouzdanja,   odnosima   sa   drugim 

ljudima, razumijevanje i prihvatanje sebe i slično (Ibidem). 

                     Objašnjavajući pojam savjetovanja dolazimo i do pojma savjetodavni rad ili 

djelovanje. Pod savjetodavim radom ili djelovanjem najčešće se "podrazumijeva jedan ili 

više savjetodavnih razgovora sa sagovornikom, pojedincem - učenikom  ili sa grupom 

njih"   (Ilić,   Nikolić   i   Jovanović,   2006,   str.   308).   Ovakvim   razgovorom   se   pomaže 

sagovorniku da što potpunije upozna svoje teškoće i probleme, da identifikuje njihove 

objektivne i subjektivne uzroke, da što samostalnije donese (i uz podršku savjetodavca) 

realizuje odgovarajuće odluke i zaključke. 

          Drugi naziv za savjetodavni rad jeste savjetovanje u vaspitanju. Navedeni pojam je 

neophodan   za   problematiku   koju   sam   proučavala   tokom   ovog   diplomskog   rada. 

"Savjetovanje u vaspitanju - opšti naziv za pomoć koju stručna lica (nastavnici, pedagozi, 

psiholozi, ljekari, socijalni radnici i dr.) pružaju pomoć vaspitanicima radi rješavanja 

nekog njihovog problema ili dileme, na primjer: profesionalno savjetovanje - pomoć pri 

izboru sljedeće škole itd;   savjetovanje se može obavljati u školama, ali i u posebnim 

4

ustanovama   -   savjetovalištima   (za   izbor   zanimanja,   za   brak   i   porodicu,   za   vaspitno 

zapuštenu djecu, za djecu ometenu u razvoju i slično). Oni koji savjetuju koriste razgovor, 

intervju, anketu, test i slično" (Pedagoški leksikon, 1996, str. 445).

           Danas se savjetovanje susreće u svim sferama života, od socijalnih, psiholoških 

ustanova, škola, raznih savjetovališta. Način života je veoma brz, a problemi i prepreke sa 

kojima se susrećemo sve su češći, zbog toga je mnogima potrebna stručna pomoć i stručni 

savjet.

          Smisao pedagoškog savjetovanja sastojao bi se u tome da se učenici osposobe da 

procjenjuju sebe i svoje postupke i tako postanu svjesni svojih mogućnosti. Na taj način se 

doprinosi lakšem i boljem prevazilaženju kriznih trenutaka, razvoja i traženja izlaza iz 

teških situacija (Pedagoška enciklopedija 2, 1989, str. 334).

          Osnovni cilj svih strategija i načina savjetovanja jeste jačanje postojećih kapaciteta 

sagovornika za rješavanje sopstvenih problema.

           Pedagoško savjetovanje ima svoje opravdanje i smisao samo ako se učini sastavnim 

djelom vaspitno-obrazovne djelatnosti u cjelini. Glavnim pitanjima savjetodavnog rada 

bave se specijalizovani stručnjaci, pedagozi i psiholozi, ali savjetodavnim radom se bavi i 

nastavnik, jer je to sastavni dio njegove sveukupne pedagoške djelatnosti.

          U pedagoškoj i psihološkoj literaturi najčešće se govori o savjetodavnom radu  sa 

pojedincem i savjetodavnim radom sa grupom.

          Individualni savjetodavni rad odnosi se na probleme koji su vezani za ličnost u užem 

smislu te riječi, kao što su problemi prilagođavanja i slično. (Ibidem). Ovo savjetovanje je 

namijenjeno pojedincu koji ima lične probleme i traži pomoć stručnjaka.

          Grupni savjetodavni rad - se realizuje sa raznim kategorijama vaspitanika, pri čemu 

se žele dati savjeti u izboru profesije ili u vezi s problemima učenja nekog predmeta, 

opšteg psihofizičkog razvoja, problemima socijalnog prilagođavanja i slično (Ibidem). 

Grupno savjetovanje je dinamičan interpersonalni proces koji uključuje upotrebu tehnika 

savjetovanja   sa   normalnim   individuama.   Članovi   grupe   zajednički   istražuju,   sa 

savjetnikom - pedagogom, svoje probleme i vrijednosti da bi se bolje mogli suočiti sa 

razvojnim i pedagoškim problemima. Grupa za savjetovanje sastavljena je od 6 do 10 

učenika, a savjetovanje se ne obavlja na način kako se to radi u medicinskim ustanovama. 

           Postoje brojne definicije pojma učenik. U djelu "Školska pedagogija" profesor Ilić, 

profesor Branković i Jovanović ističu sljedeću definiciju: "Učenik je osoba, lice koje 

pohađa osnovnu ili srednju školu. U širem smislu učenik je svako lice koje na sistematski 

način   uči   (savlađuje,   usavršava)   neku   vještinu   ili   stiče   neka   znanja   (Ilić,   Nikolić   i 

Jovanović, 2006, str. 29).

5

background image

                   S obzirom na to da se radi o teorijskom proučavanju problema metodologija 

proučavanja podrazumijeva:

—  Problem i predmet proučavanja,

—  Značaj proučavanja,

—  Cilj i zadaci proučavanja,

—  Metode i tehnike proučavanja i 

—  Izvori proučavanja.

                   Prethodno navedeno predstavlja osnovu za cjelovito sagledavanje date teme 

proučavanja, te s obzirom na to, i adekvatno izvođenje zaključnih razmatranja.

3.1. Problem i predmet proučavanja

                   Problem proučavanja ove teme jeste savjetodavni rad pedagoga s učenicima. 

Savjetodavni rad pedagoga obuhvata individualni i grupni rad. Tokom savjetodavno - 

vaspitnog   razgovora   pedagoški   kompetentan   savjetodavac   neće   isljeđivati,   osuđivati, 

naređivati,   prijetiti,   "moralisati",   teoretisati,   odnosno   autokratski   i   hladno   reagovati. 

Međutim, on neće činiti ni suprotno, tj. neće sažaljevati, sve odobravati, u potpunosti se 

poistovjećivati, rješavanje problema preuzeti na sebe, sam donositi zaključke i odluke, 

minimizirati teškoće. 

          Od njega se očekuje da kontinuirano savjetodavno pomaže pojedincu da postepeno 

razaznaje uzroke teškoća i problema, da u svoje shvatanje objektivnih okolnosti života i 

učenja i svog psihičkog stanja unosi što više razumskog "svjetla", odnosno racionalnog 

poimanja. 

                    Predmet proučavanja  jeste  teorijsko  razmatranje i  studioznije analiziranje 

savjetodavnog rada pedagoga s učenicima.

3.2. Značaj proučavanja

7

Želiš da pročitaš svih 85 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti