SAVJETODAVNI RAD
1. POJAM SAVJETOVANJA
Savjetovanje je posebna metoda pružanja pomoći trenutačno neuspješnim osobama u
njihovom osobnom rastu, razvoju i sazrijevanju i prilagođavanju životnim uvjetima radi
njihova osposobljavanja za samostalno rješavanje aktualnih i budućih problema. Osobe
koji su potencijalni korisnici savjetovanja – klijenti, pacijenti ili subjekti savjetovanja,
slobodne su ličnosti i mogu se opredijeliti za savjetovanje ili ga odbiti, jer to su zdravi i
po svemu barem prosječni ljudi. Termini osoba ili subjekt procesa savjetovanje
najprikladniji su u ovom kontekstu i za ove potrebe. Kako drukčije i zvati onoga koji je
individua za sebe, drukčija od ostalih, autohtona i upravo prolazi kroz proces u kojemu
postaje samostalna i samosvojna nego – osobom, odnosno subjektom procesa.
Najčešći problemi koji se susreću u savjetovanju:
Potreba za komunikacijom s drugim ljudima,
Nezadovoljstvo samim sobom,
Nezadovoljstvo okolinom ili odnosom s njom,
Specifične poteškoće i problemi,
Potreba za potvrdom ispravnosti vlastitih odluka i postupaka.
S obzirom na odnos prema subjektu procesa savjetovanja, osobi koja dolazi
„posavjetovati se“ postoje dva osnovna pristupa -
direktivni i nedirektivni
.
Direktivni pristup traži od savjetovatelja da provodi promjene prema svom nahođenju,
stručno i odlučno. U sklopu ovog pristupa savjetovatelj je taj koji:
-
zna što je problem,
-
određuje cilj i metode njegova rješavanja,
-
„radi“ – rješava problem,
-
„zna“ kada je problem riješen,
-
„ima“ četiri petine teksta u dijalogu.
Nedirektivni pristup postavlja sudionike na pravo mjesto i u primjerene odnose. Osoba
koja je subjekt cijelog procesa postaje središte događanja. Sada je subjekt procesa
savjetovanja onaj koji:
1
-
zna što je problem,
-
odabire, definira i konačno postavlja ciljeve,
-
odlučuje o promjenama i putu kojim će krenuti do njih,
-
provodi pozitivne akcije,
-
ostvaruje ciljeve koje je sam postavio.
Savjetovatelj je stručna osoba posebno pripremljena za primjenu metode savjetovanja.
Uspješnost u pružanju pomoći, u ovom slučaju kvaliteti primjene metode savjetovanja,
ovisi o sljedećim činiteljima i svojstvima savjetovatelja:
-
osobinama ličnosti,
-
osobnom životnom – etičkom usmjerenju,
-
pripremljenosti, educiranosti i stalnom radu na sebi.
1
2. SAVJETODAVNI ODGOJNI RAD U ŠKOLI
Savjetodavni rad je kompleksna i odgovorna pedagoška djelatnost, da se ona ne može
amaterski obavljati i da je za njenu uspješnu realizaciju potrebno pripremiti
specijalizirane stručnjake. Početkom prošlog stoljeća savjetodavni rad je bio pretežno
usmjeren na profesionalnu orijentaciju mladih i na rješavanje njihovih individualnih
teškoća u razvoju i ponašanju. Postepeno se savjetodavni rad obogaćuje novim formama
(individualno i grupno savjetovanje), sadržajima, tehnikama i postupcima (savjetodavnog
i terapeutskog rada) i postaje integralni dio odgojno-obrazovne djelatnosti.
Savjetodavni rad je suptilna i delikatna pedagoška djelatnost kojom se postiže svestraniji
i potpuniji razvoj ličnosti. Savjetodavnim radom dublje se sagledava i objektivnije
procjenjuje proces odgoja. Za savjetodavni rad je značajno koliko pedagog može shvatiti
potrebe i probleme svojih učenika, koliko pokazuje iskrenosti u poštovanju njihovih
ličnosti u procesu međusobne komunikacije, koliko je u stanju shvatiti njihovu potrebu da
ostvare vlastiti izbor i slobodno opredjeljenje i da li je i koliko u stanju kreirati
demokratsku atmosferu u kojoj će se voditi dijalog , slobodno iznositi mišljenje, uviđati
prednosti i ograničenosti vlastitog vrijednosnog sustava. Savjetodavni rad se ne može
svesti na rješavanje specifičnih slučajeva, ne može se svesti na utvrđivanje pedagoške
1
Janković, J. (1997), Savjetovanje – nedirektivni pristup, Zagreb, Alinea
2
