POLITICKA FILOZOFIJA
POLITIČKA FILOZOFIJA:
Politička filozofija je grana filozofije koja se bavi pitanjima povezanim s
čovjekovim životom u društvenoj i političkoj zajednici. Za razliku
od politologije ili sociologije koje tim pitanjima pristupaju s empirijskog
stajališta (pokušavajući utvrditi kako stvari u društvu jesu), pristup političke
filozofije temelji se na normativnom stajalištu (traži se odgovor na pitanje
kako stvari trebaju biti). U tome pogledu bliska je etici. Politička filozofija
također analizira pojmove koji su vezani uz politiku, kao što
su 5država, vlast, 4moć, sloboda, 1jednakost, prava itd.
JOHN RAWS - TEORIJA PRAVDE
Rawlsova knjiga
Teorija pravednosti
(1971) predstavlja najznačajnije djelo
političke filozofije dvadesetog stoljeća. Nastavljajući se na filozofsku misao
teoretičara društvenog ugovara Lockea, Rousseaua i Kanta, Rawls smatra da
su načela pravednosti pomoću kojih se trebaju urediti temeljne društvene
institucije ona oko kojih bi se suglasili racionalni djelatnici u pravičnim
okolnostima. Izvorni položaj je hipotetska situacija u kojoj su pravične
okolnosti ostvarene na taj način što se pretpostavlja da se racionalni
djelatnici koji u njega ulaze nalaze iza vela neznanja koji im skriva njihov
spol, rasu, nacionalnost, društveni i imovinski status. Rawls smatra da bi
djelatnici pod tim okolnostima izabrali sljedeća dva načela pravednosti.
1. Načelo jednakih sloboda: Svaka osoba treba imati jednako pravo na
najširi ukupni sustav jednakih temeljnih sloboda kompatibilan sa sličnim
sustavom sloboda za sve.
2. Društvene i ekonomske nejednakosti treba urediti tako da su ujedno
a) na najveću korist onih najugroženijih, u skladu s načelom pravedne
štednje i
b) povezane s položajima i pozicijama otvorenim za sve pod uvjetima
pravične jednakosti mogućnosti.
JOHN STUARD MILL - O SLOBODI
John Stuart Mill britanski filozof, jedan od najutjecajnih
zagovornika utilitarističke teorije u filozofiji i ekonomiji.
Iako je napisao
iznimno značajne radove s drugih područja filozofije kao što
je logika (
Sistem logike
1843., u kojemu izlaže načela induktivnog
zaključivanja), Mill je najtrajniji utjecaj ostavio svojim radovima
iz 48političke filozofije i etike. Njegovo djelo
O slobodi
smatra se jednim od
temeljnih tekstova suvremenog liberalizma. U njemu Mill zagovara
"jednostavno" načelo prema kojemu se ljudsku slobodu može ograničiti
samo ako šteti drugima. Načelo štete, kako se to načelo često naziva, u
svojoj primjeni na uređenje društvenih odnosa isključuje sve despotske i
autoritativne oblike vlasti koji guše slobodu pojedinaca i njihovu
individualnost. Od posebne važnosti za sreću pojedinca i društva u cjelini
jest sloboda govora koju se ničim ne smije ograničavati.
DVA KONCEPTA SLOBODE:
Prema Friedrichu Hayeku, istaknutom predstavniku austrijske škole
ekonomije, sloboda je stanje u kome jedan čovjek nije podvrgnut
samovoljnoj prinudi drugog ili drugih. Ova definicija daje negativnu
odrednicu slobode, u smislu da se sloboda pojedinca definiše kao odsustvo
vanjske sile koja ugrožava tu slobodu. Negativna sloboda se veže za autore
klasičnog liberalizma i teoretičare individualizma. Sa druge strane, pozitivna
sloboda podrazumijeva posjedovanje moći i resurse potrebnih da bi
pojedinac ispunio vlastiti potencijal. Ovaj vid slobode implicira participaciju
tj. učestvovanje. Isaiah Berlin opisuje osnovnu razliku između negativne i
pozitivne slobode kroz dvije izjave: "Nisam rob čovjeku" i "Ja sam svoj
gospodar". Prva izjava se odnosi na negativnu slobodu gdje se ističe sloboda
od uticaja od drugih, dok se druga izjava veže za pozitivnu slobodu koja
posmatra slobodu kao mogućnost vlastitog ostvarivanja u životu. Dakle
konačnu razliku između dva viđenja slobode dao je filozof 1Isaiah Berlin.
Negativna sloboda je određena vanjskim silama, dok se pozitivna često veže
za unutrašnje uticaje pojedinca.
UTILITARIZAM:
LIBERTARIJANIZAM:
Libertarijanizam je 48politička filozofija koja podržava osobne 1slobode,
osobito slobodu izražaja i akcije.
Libertarijanci generalno određuju slobodu
kao mogućnost ili slobodu da činite što god želite sve do točke kad vaše
ponašanje počinje ometati ili ugrožavati drugu osobu ili njenu imovinu.
Libertarijanci uglavnom vide ograničenja koja država nameće pojedincima i
njihovoj imovini, preko potrebe da se kazni povreda prava jednog od nas od
strane drugog, kao povredu slobode. Anarhisti se zalažu za odsustvo bilo
kakvih vladinih ograničenja, zasnovano na pretpostavci da su vladari i zakoni
nepotrebni jer će u odsustvu vlade pojedinci spontano stvoriti društvene
veze i pravila. Nasuprot ovome, pravi libertarijanci smatraju vladu
neophodnom s jedinom svrhom zaštite prava ljudi. Ovo uključuje zaštitu
ljudi i njihove imovine od kriminalnih djela drugih, kao i osiguranje
nacionalne odbrane.
Libertarijanci generalno brane ideal slobode sa stajališta
toga koliko je malo svatko ograničen autoritetima, odnosno koliko je
svakome dozvoljeno da čini, što se opisuje kao 1negativna sloboda. Ovaj
ideal se razlikuje od viđenja slobode usmjerenog na to koliko
svatko
može
činiti, što se naziva 1pozitivnom slobodom. Razliku između ovih
pojmova prvi je zapazio John Stuart Mill.
KOMUNITARIZAM:
Komunitarizam je teorijska struja u suvremenoj sociologiji i politologiji koja
zagovara uspostavu demokratske politike zajedničkoga dobra i ublažavanje i
nadilaženje prevladavajuće liberalne politike individualnih prava. Ta je struja,
kako u političkom tako i u akademskom životu, do osobitog izražaja došla
1980-ih. Očitovala se kao oživljavanje ideje zajednice, i to u različitim
oblicima, od tradicionalno-konzervativnoga do socijaldemokratskog i
radikalno postmodernističkoga.
Kritiziraju liberalnu demokraciju utemeljenu
na individualnim pravima i zauzimaju se za snažnije oblike demokratske
politike utemeljene na zajedničkom dogovaranju o općem dobru. Njihova
kritika liberalnog individualizma ima tri dimenzije: političku, moralnu i
filozofsku. U političkom smislu, oni smatraju da liberalni individualizam
rastvara građansku zajednicu i potkopava građansku vrlinu, da ne može
osigurati primjereno utemeljenje istinske demokratske zajednice jednakih
građana. U moralnom smislu, oni drže da je prevladavajući liberalni način
života moralno osiromašujući te da je liberalno-individualistički zagovor
privatnosti sam po sebi varljiv. Privatni načini života obilježeni su ne samo
oholim prakticiranjem slobode nego i neumoljivom fragmentacijom,
bezobzirnim samozadovoljstvom i bezduhovnim konformizmom. Moralno
značenje vlastitih načina života može se dostići samo obnovom moralnog
autoriteta zajednice. U filozofskom smislu, komunitaristi ocjenjuju
pogrješnim liberalno uvjerenje o univerzalnim i objektivnim načelima
političkih prava prema kojima se odmjerava pravednost načela i prakse
svake posebne zajednice. Valjana shvaćanja o dobru ne mogu se izvesti ni iz
apstraktnog rasuđivanja ni iz individualnih preferencija ili emocionalnih
stajališta već ponajprije iz načina života konkretnih zajednica. Liberalna je
filozofija, prema njihovu mišljenju, nesposobna oblikovati zajednicu. Za
razliku od liberala, ističu da su ljudska bića oblikovana posebnim povijestima
i da se ta kontingentnost, dakle zajednica, ne može izbjeći.
DEMOKRATIJA:
Pojam demokratija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države
donosi direktno ili indirektno većina njenih građana
kroz poštene izbore. Kad
su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za
razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim
vrstama vlasti. Neki ukratko definiraju demokratiju kao
"vladavina većine uz
prava manjine."
LIBERALNA DEMOKRATIJA:
Kako se obično koristi, riječ demokratija često znači isto što i liberalna
demokratija. Dok je sama demokratija sistem vladavine koji definiraju i
legitimiraju izbori, liberalna demokratija može uključivati ustavni liberalizam,
gdje se određena kulturno subjektivna prava pojedinaca štite od pukog glasa
većine; s druge strane, u neliberalnim demokratijama takva ograničenja ne
postoje. Ovo su neke osobine mnogih liberalnih demokratija:
• Ustav koji ograničava moć vlade i štiti mnoga građanska prava
• Opće pravo glasa, koje svim građanima garantira pravo glasa bez obzira
na rasu, spol ili imovinsko stanje
