Savremene ekonomske integracije
SAVREMENE EKONOMSKE INTEGRACIJE
SADRŽAJ
UVOD
………………………………………………………………………………...4
1. RAZVOJ SVETSKIH INTEGRACIJA
................................................................5
1.1. Pojam svetskih privrednih integracija.......................................................................5
1.2. Teorije o međunarodnim integracijama.....................................................................6
1.3. Ciljevi međunarodnih ekonomskih integracija..........................................................7
1.4. Oblici međunarodnih integracija...............................................................................7
1.5. Najznačajnije privredne integracije u svetu..............................................................9
2. INTEGRATIVNI PROCESI U EVROPI
.............................................................10
2.1. Osnovni pojmovi i razvoj procesa Evropske integracije.........................................10
2.2. Evropska unija(EU).................................................................................................12
3. EKONOMSKE INTEGRACIJE U SVETU
...........................................................16
3.1. CEFTA ....................................................................................................................16
3.1.1 Karakteristike spoljnotrgovinske robne razmene regiona zapadnog Balkana…..19
3.2. EFTA
4.
SVETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA-WTO
………………………….20
4.1.Opšti sporazum o trgovini uslugama (GATS) …………………………………….25
4.2.Značaj članstva u WTO za zemlje u razvoju………………………………………28
5. OSTALE MEĐUNARODNE INTEGRACIJE
.....................................................29
5.1. LAFTA....................................................................................................................29
5.2. CACM.....................................................................................................................30
5.3. MERCOSUR...........................................................................................................31
5.4. ASEAN....................................................................................................................31
5.5. APEC.......................................................................................................................32
5.6. OPEC.......................................................................................................................33
5.7. ECOWAS, MAGREB, MAŠREK..........................................................................35
ZAKLJUČAK
...............................................................................................................36
LITERATURA
..............................................................................................................37

1. RAZVOJ SVETSKIH INTEGRACIJA
1.1. Pojam svetskih privrednih integracija
Prva inicijativa za integraciju Evrope datira još iz XIV veka: „Još je Dante u
Božanstvenoj komediji 1306. godine zaključio da je jedino sredstvo za ujedinjenje to da
Evropa ima suverena nad drugim suverenima, što se tumačilo kao pokušaj obnove
srednjovekovnog sna Karla Velikog.“(Janjević, 2005, str. 11)
Reč integracija potiče od latinske reči
integer
, što znači spajanje nekih delova u celinu.
Da bi se dala celovita definicija međunarodne integracije, trebalo bi obuhvatiti sledeće
aspekte (Ilić, Kitanović, Đokić, 2000, str.45):
Cilj integracije
Subjekte integracije
Oblik integracije
Ekonomske odnose među subjektima koji se integrišu
Poslove na koji se prenose na supranacionalni nivo
Rok povezivanja subjekata
Odnos prema trećim subjektima itd.
J. Tinnbergen definiše ekonomsku integraciju kao: Ekonomska integracija jednog broja
zemalja sastoji se u centralizaciji, na supranacionanalnom nivou, nekoliko instrumenata
ekonomske politike, koje preferiraju takve instrumente koji pokazuju znatne eksterne
efekte.
Kao što se može videti u ovoj definiciji naglasak joj je na centralizaciji, odnosno nivou
ovlašćenja s nacionalnog na supranacionalni nivo.
Pod ekonomskom zajednicom podrazumevamo tako međusobno povezivanje u kojem
članice postupno napuštaju elemente nacionalnog ekonomskog suvereniteta, kako prema
unutra, tako i prema trećim zemljama, kao i delove svoje ekonomske suverenosti prenose
na nadnacionalna tela s izvršnim ovlašćenjima na celom prostoru zajednice, krajnjim
ciljem stvaranja jedinstvenog ekonomskog i političkog područja (Ilić, Kitanović, Đokić,
2000, str.48).
Ekonomskom se integracijom može podrazumevati proces povezivanja tehnologija,
preduzeća, zemalja u cilju postizanja većih ekonomskih učinaka u odnosu na one koji bi se
postizali bez integrisanja.
1.2. Teorije o međunarodnim integracijama
Većina autora grupišu teorije o međunarodnim integracijama u dve grupe:
Političke teorije integracije, koje imaju četiri osnovna smera (Ilić, Kitanović,
Đokić, 2000, str.53):
a) funkcionalizam
b) neofunkcionalizam
c) pluralizam
d) federalizam
Ekonomske integracije, koje imaju dva smera:
a) liberalizam
b) institucionalizam.
Političke teorije integracije polaze sa stanovišta da samo slobodno tržište ne može
povezati preduzeća i države, nego je i država bitan faktor za unapređenje integracijskih
procesa.
Ekonomske teorije integracije će se posmatrati kroz liberalističko i institucionalizovano
učenje. Liberalističko učenje o međunarodnim integracijama temelji se na klasičnoj teoriji
tržišta što znači da za međunarodne integracije nisu potrebne nikakve nadnacionalne
institucije. Institucionalisti smatraju da su za međunarodne ekonomske integracije nužni
zajednički organi, koji će imati ovlašćenja unutar zajednice i između zajednice i trećih
zemalja.
Međutim, praksa pokazuje da nema čistih liberalističkih privreda, nego da odlučuju tzv.
mešane privrede ne samo unutar neke države nego i između država. S tim u vezi treba
istaknuti da ni preterana uloga države u privredu nije dala dobre rezultate.
5

2. Uticaj tržišnih faktora
robna integracija
uslužna integracija
monetarna integracija
3. Uticaj privrednih delatnosti:
delimična
potpuna integracija
Oblici integracije.
Četvrti kriterijum je možda i najvažniji kriterijum. Prema ovom se kriterijumu raspon
integracija kreće od slabih do čvrstih integracija.
Tako je Querini G. u svojoj knjizi „Ekonomski razvitak i nerazvijenost“, objasnio
oblike međunarodne integracije ovakvo:
Zona slobodne trgovine: ostvaruje se sniženje carinskih taksi i postepeno se ukidaju
kvantitativna ograničenja s obzirom na razmenu između zemalja članica te zone.
Carinski savez: idući dalje od mera navedenih u prethodnoj fazi, uspostavljaju se
jedna spoljna zajednička tarifa, koja se primenjuje na sva dobra što se uvoze u
zemlje nečlanice.
Zajedničko tržište: ostvaruje se slobodna cirkulacija proizvodnih faktora:
finansijskih kapitala i radnika.
Ekonomski savez: ostvaruje se koordinacija monetarnih i fiskalnih politika.
Potpuna integracija: ujedinjuju se monetarni i fiskalni sistemi socijalnog
osiguranja. Odluke se više ne donose jednoglasno, već većinom glasova, u okviru
nadnacionalnih političkih tela.
Na osnovu navedenog razvrstavanja lako je zaključiti da je područje slobodne trgovine
najlabaviji oblik međunarodne integracije, a potpuna integracija najčvršći oblik.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti