Savremene metode kriminalističke registracije i identifikacije lica

KRIMINALISTIČKO-POLICIJSKA AKADEMIJA

ZEMUN

SEMINARSKI RAD

Predmet : Kriminalističke identifikacije

Tema : Savremene metode kriminalističke registracije i identifikacije lica

Mentor: Student:

Doc.dr Ivana Bjelovuk

Maj , 2016.

Zemun

Sadržaj:

1.Pojam i predmet kriminalističke tehnike…………………………………………………………………….4

2.Istorijski razvoj kriminalističke tehnike………………………………………………………………………..4

3.Registraciona tehnika………………………………………………………………………………………………….5

4.Kriminalistička registracija i identifikacija…………………………………………………………………….5

4.1.Osnovni pojmovi i definicije………………………………………………………………………………………6

4.2.Istorijski razvoj kriminalističke registracije…………………………………………………………….9

4.2.1.Sakaćenje…………………………………………………………………………………………………………….9

4.2.2.Žigosanje…………………………………………………………………………………………………………….10

4.2.3.Parada identifikacije………………………………………………………………………………………….11

4.2.4.Antropometrija…………………………………………………………………………………………………..12

5.Lični opis…………………………………………………………………………………………………………………..15

5.1.Elementi ličnog opisa………………………………………………………………………………………………15

6.Registraciona (sinjaletička) fotografija……………………………………………………………………..18

7.Foto-robot ili Identi-kit………………………………………………………………………………………………19

8.Papilaroskopska identifikacija……………………………………………………………………………………21

8.1.Daktoloskopija……………………………………………………………………………………………………….22

8.1.1.Podela daktoloskopije i daktiloskopiranje…………………………………………………………..23

8.1.2.Opšta I dopunska klasifikacija u monodaktiloskopiji……………………………………………26

8.2.Opšta I dopunska klasifikacija u monodaktiloskopiji…………………………………………….31

8.3.Hejroskopija………………………………………………………………………………………………………….34

8.4.Pedoskopija…………………………………………………………………………………………………………..34

9.Biometrijske identifikacije…………………………………………………………………………………………35

1.POJAM I PREDMET KRIMINALISTIČKE TEHNIKE

Kriminalistička   tehnika   je   oblast   kriminalistike   koja   se   bavi   naučno-tehničkim   aspektima
pronalaženja, obrade i tumačenja (veštačenja) materijalnih tragova kao i tehnikom registracije i
identifikacije lica i stvari sa ciljem sprečavanja kriminaliteta, rasvetljavanja događaja, otkrivanja
krivičnih dela i učinioca kao i obezbeđenja dokaza. Kriminalistička tehnika (veština) je deo
kriminalistike   koja   izučava,   razvija   i   primenjuje   najpodesnije   metode   iz   oblasti   prirodnih   i
tehničkih   nauka   u   cilju   pronalaženja,   obezbeđivanja,   fiksiranja   i   tumačenja   kriminalistički   i
krivičnoprocesno relevantnih tragova i predmeta krivičnog dela, razjašnjavanja bitnih okolnosti
važnih za rasvetljenje krivičnog dela, registraciju i identifikaciju učnioca i drugih lica i stvari. Ona
takođe razvija i primenjuje tehničke metode i sredstva sprečavanja krivičnih dela.

Predmet tehnike se sastoji iz tri grupe poslova, i to su:
1. pronalaženje mogućnosti za primenu naučnih metoda i njihovo prilagođavanje rešavanju
problema vezanih za tragove i predmete krivičnih dela,
2. primena naučnih metoda za registraciju i identifikaciju lica, leševa, životinja i stvari, i
3. korišćenje naučno tehničkih metoda za otkrivanje fiksiranje i tumačenje materijalnih dokaza
kao i sprečavanje vršenja krivičnih dela.

2.ISTORIJSKI RAZVOJ KRIMINALISTIČKE TEHNIKE

Kriminalistika predstavlja mladu nauku koja se pojavljuje 1898. god., a prvi ju je nagovestio
austrijski kriminalist Gros.

U njoj se izdvajaju 4 faze:

1. Intuistička (etička) faza - sve je prepušteno slučaju kao što su zaseda, hapšenja i sl. Samo

zaticanje na mestu događaja je označavalo to lice krivim.

2. Mistička (religijska) faza - učinilac krivičnog dela se prepušta "Božijem sudu". Određivanje

krivice se obavljalo podvrgavanjem istog da npr. hvata užareni predmet pa se konstatuje da
li se isti opekao ili ne. U slučaju da se opekao smatran je krivim i obrnuto.

https://www.

predmet.sinergija.edu.ba

Jovanović.K,Kriminalistička tehnika,VŠUP,Zemun,1997,str 10.

3. Zakonska faza - gde se strogo primenjuje tada važeći propisi. Glavni dokaz je priznanje

osumnjičenog. U toj fazi kriminalistička tehnika imala je zadatak pripremanja zaseda, pa
pripremanje sredstava ili izmišljanju sprava za mučenje i njihovu primenu,tzv. Inkvizicija.

4. Faza slobodnog sudijskog uverenja - sud nije vezan posebnim formalnim pravilima već

slobodno ocenjuje svako lice pojedinačno. Izjednačeni su materijalni i lični dokazi.

3.REGISTRACIONA TEHNIKA

Registraciona tehnika kao grana kriminalističke tehnike bavi se pronalaženjem,prilagođavanjem
i usavršavanjem najpodesnijih naučno tehničkih metoda za registraciju lica,predmeta i
događaja,a u cilju identifikacije lica,predmeta I rasvetljavanje krivičnih dela.

Tako da ona obuhvata dva dela ,a to su:

1.Kriminalistička registracija,i

2.Kriminalistička identifikacija.

Kriminalistička registracija se koristi kao sredstvo ostvarenja krajnjeg cilja , a to je identifikacija.

4.KRIMINALISTIČKA REGISTRACIJA I IDENTIFIKACIJA

Pod   pojmom   kriminalističke   registracije   se   danas   podrazumjeva   sistematsko
prikupljanje i  sređivanje podataka o licima, stvarima i događajima radi njihovog operativnog
korišćenja   pri  identifikaciji   lica   i   stvari,   te   razjašnjavanja   krivičnih   dela.  Prema   predmetu   svoga
rada, kriminalistička registracija se deli po :
-subjektima   (licima)   koja   obuhvata   izvršioce   krivičnih   dela,   sumnjiva   i   druga
interesantna lica;
- o b j e k t i m a ,   k o j a   o b u h v a t a   p r e d m e t e :   i z v r š e n j a   k r i v i č n i h   d e l a ,   k o j a
su   n a st a l a   i zv rš e n j e m krivičnog dela, koja su nastala na mestu krivičnog  dela;

Maksimović,R.,Kriminalistička tehnika,Policijska Akademija,Beograd,2000,str 7-8.

Radonjić Z.,Stupar Lj.,Kriminalistička identifikacija i registracija lica,VŠUP,Beograd,1999.,str. 11.

postupak identifikacije značajni su još identifikaciona obeležja kao i metode i kriterijumi za
identifikaciju.

U procesu rasvjetljavanja krivičnih djela često se javlja problem identifikacije lica,
leševa,životinja   ili   stvari.   Samim   tim   što   ovi   objekti   identifikacije   imaju   veze   sa
krivičnim   djelom,m e đ u   p ra v n i m   o b e l e ž j i m a   m o r a j u   s e   n a ć i   t a k v a   k o j a   s u
k r i v i č n o   –   p r a v n o   r e l e v a n t n a   z a rasvjetljavanje krivičnog djela. Postojanje tih obilježja
predstavlja   osnovnu   odliku identifikacijekoja   se   naziva   kriminalistička   identifikacije.
Prema   tome,   možemo   reći   da   kriminalističkaidentifikacija predstavlja identifikaciju koja
se provodi radi rasvjetljavanja krivičnog djela, ikojom se pored pravnih obilježja utvrđuju
krivično   –   pravna   obilježja.   Odnos   tih   obilježja prema objektu identifikacije može biti
različit. U praksi identifikacije se taj odnos može pojavitiu slijedećim oblicima:-kada se pronađe i
obilježje i objekat ident

Identitet :

Svaki objekat u prirodi (osoba, životinja, predmet) razlikuje se od svih drugih i svega drugoga.
Često su objekti iste vrste, vrlo slični i ne mogu se razlikovati bez primene određenih metoda
identifikacije koji izdvajaju detalje po kojima se objekti ipak razlikuju.

Identitet predstavlja skup nepromenljivih obeležja koja čine određenu osobu ili predmet, a po
kojima se može razlikovati od svih drugih.

Taj skup obeležja, odnosno individualnih karakteristika predstavlja individualnost .

Identifikacija:

Identifikacija je utvrđivanje istovetnosti nepoznatih karakteristika sa poznatim karakteristikama.
To je postupak upoređivanja određenog broja identifikacionih obeležja, pri čemu se
ustanovljava podudarnost ili različitost između objekata koji se upoređuju.
Identifikacija.

Identifikuju se lica , odnosno leševi i predmeti.Trag se ne može identifikovati , već objekat od
koga trag potiče.Zadatak kriminalističke identifikacije i jeste da utvrdi stvarni identitet neke
osobe , nepoznatog leša ili ekog određenog predmeta.

Ibid.,str 76.

Mašković,Lj.,Kriminalistička tehnika,KPA,Beograd,2013.god,2deo-CD.

Ibid.,2deo -CD.

Basarić.M.,Vejzagić,N.,Kriminalistika 2,Sarajevo,1998.,str 46.