Savremene teorije ličnosti
St
ra
na
1
*Savremene teorije ličnosti*
Seminarski rad iz predmeta Marketing psihologije„“
Banjaluka, 2010
Sadržaj
Uvod u temu i definicija pojma ličnosti…………………………..…...……………….
2
Individualne razlike ličnosti, ličnost pojedinca………………………………………..
3
Savremene teorije ličnosti………………..…………………..…………….…………..
4
Svjetski naučnici i njihove teorije ličnosti……….……………..……………...…...
5
Tipovi teorija ličnosti……………………………………………………….….……..
7
Tip A i Tip B teorija ličnosti……………………………………………...……….
8
Psihoanalitičke teorije…………………………….………………..……………..
8
Teorije ličnosti po Frojdu………………………………..……..………….
9
Behaviorističke teorije ličnosti……………………………………………….....
10
Socijalno kognitivne teorije ličnosti…………………………………..…………
12
Humanističke teorije ličnosti……………….……….……………………………
13
Literatura……………………………….…………..……..………..…………………..
15
St
ra
na
2
*Savremene teorije ličnosti*
Seminarski rad iz predmeta Marketing psihologije„“
Banjaluka, 2010
Uvod u temu i definicija pojma ličnosti
Ličnost se može definisati kao dinamičan i organizovan skup karakteristika
koje svaka osoba posjeduje i koje na jedinstven način utiču na njegova saznanja,
motivacije i ponašanje u različitim životnim situacijama.
Riječ
ličnost
potiče od latinske riječi “
persona
”, što znači maska. Značajno je
da se u pozorištima, drevnog latinskog govornog područja svijeta, maska nije
koristila da samo prekrije lice i i prikrije identitet karaktera, već je imala
konvenciju da zastupa ili predstavi taj lik.
Psihologija ličnosti
izučava cjelinu psihičkog života i ponašanja i traži šta je
zajedničko i karakteristično za ljude, kada se njihov psihički život i ponašanje
prate kao cjelina. Ličnost bi se mogla definisati i kao način ponašanja
karakterističan za pojedinu osobu. Proučavanje ponašanja pojedinca u cjelini i
obraćanje pažnje na opšti način ponašanja ljudi i svakog pojedinca zadatak je
psihologije ličnosti. Postoje tri glavne grupe problema psihologije ličnosti: pitanja
prikazivanja i opisivanja ličnosti i strukture ličnosti, pitanja o dinamici ličnosti i
problemi razvitka ličnosti.
Najpotpunija definicija ličnosti bila bi: da je ličnost
jedinstvena organizacija
osobina koja se formira uzajamnim djelovanjem jedinke i sredine i određuje opšti,
za pojedinca karakterističan način ponašanja
.
Američki psiholog Gordon Allport (1937), opisuje dva glavna načina za
proučavanje ličnosti
nomotetički-zakonski i idiografski (nomothetic and
idiographic)
.
Zakonski tip proučavanja traži opšte zakonske normative koji se mogu
primjeniti na veliki broj različitih ljudi, kao što je princip samo-aktuelizacije, ili
osobine ekstraverzije. Idiografski tip psihološkog proučavanja ličnosti pokušava
da razumije jedinstvene aspekte pojedinca.
Proučavanje ličnosti je široko i raznoliko u dugoj istoriji psihologije, uz obilje
teorijskih tradicija. Ne postoji koncenzus o definiciji ličnosti u psihologiji. Mnogi
istraživači i psiholozi se ne identifikuju sa određenim perspektivnim teorijama i
imaju eklektičan, svoj pristup teoriji ličnosti.

St
ra
na
4
*Savremene teorije ličnosti*
Seminarski rad iz predmeta Marketing psihologije„“
Banjaluka, 2010
Savremene teorije ličnosti
Teorije ličnosti predstavljaju saznanja o mentalnom životu osobe uobličena u
cjelovit sistem-definisanje i povezanost elemenata strukture i objašnjenje
dinamike i razvoja ličnosti.
Da bismo mogli izučavati teorije ličnosti moramo poznavati vrste pristupa
ličnosti, kao što su:
-
Egzistencijalističke
- ko sam ja; kakav treba da budem- etika, spiritualnost
-
Empirističke
- šta je čovjek- metode naučnog istraživanja i načini
objašnjenja
-
Personološke
- presudna uloga unutrašnjih determinanti
-
Situacionističke
- spoljne determinante- teorija ličnosti “bez ličnosti”
-
Interakcionističke
- dvosmerni uticaji, više metodološki okvir nego teorija
Sve ove teorije i njihovi pobornici imaju ista polazišta, a to su da je ličnost
cjelina, integracija dijelova, da trebamo poznavati mjerila ličnosti u cjelini-
adaptiranost, normalnost, zrelost i da u stvari govorimo o ličnosti uopšte, a ne
pojedincu.
Procjena ličnosti se uglavnom postavlja po osobenostima ponašanja koje
osoba ispoljava. To se izračuvana jednačinom ponašanja:
R = o1C1 + o2C2 + o3C3 +....onCn
on
-stepen učestalosti učešća osobine u situaciji;
Cn
-stepen razvijenosti neke osobine
o
R izraz više osobina i više S- svaka osobina koja ulazi u ponašanje ponderisana
je individualnom vrijednošću i sredinskim indeksom što određuje zastupljenost te
osobine u ponašanju
o
uspeh R zavisi od sume faktora bazičnih osobina pomnožene koeficijentima-
stepenom učešća osobine u aktivnosti.
Kritičari teorije ličnosti tvrde da je ličnost “plastična” kroz vrijeme, mjesta,
raspoloženja i situacije. Promjene ličnosti mogu zaista biti rezultat ishrane (ili
nedostatak iste), medicinski efekti, značajni lični događaji ili učenje. Međutim,
St
ra
na
5
*Savremene teorije ličnosti*
Seminarski rad iz predmeta Marketing psihologije„“
Banjaluka, 2010
većina teorija ličnosti naglašava stabilnost u odnosu na fluktuaciju (osjetljivost,
nestabilnost ličnosti).
Definiciju ličnosti koja ima najširu podršku, dao je neurolog Paul Roe. On je
naveo da je “ličnost pojedinca predispozicija da osoba razmišlja po određenim
obrascima misli i da se ponaša po određenim obrascima ponašanja”.
Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku američke psihiatrijske
asocijacije
“Diagnostic and Statistic Manual of the American Psychiatric
Association”
ličnosti se tretiraju kao “trajni lični obrasci opažanja u vezi sa
razmišljanjima o životnoj sredini i društvenim i ličnim kontekstima”
Najčešći modeli savremenih teorija ličnosti inkorporiraju
tri do pet širokih
dimenzija ili faktora
.
Svjetski naučnici i njihove teorije ličnosti
Najmanje sporna teorija ličnosti koja se koristi i u savremenom teoretisanju
psihologije ličnosti je ta da ličnost posmatramo kao
antički Grci
, jednostavno
kao odnos ekstraverzije i intraverzije.
↑
Objašnjenje
:
Osobina ekstraverzije i introverzije je centralna dimenzija ljudske ličnosti.
Ekstraverti
(extraverts, extroverts) imaju tendenciju da budu druželjubivi i
pouzdani, zainteresovani su i traže uzbuđenje.
Introverti
(introvertst, intraverts), nasuprot tome imaju tendenciju da budu
više rezervisani i manje druželjubivi. Oni nisu nužno samci, ali imaju tendenciju
da imaju manji krug prijatelja i manje je vjerovatno da će izgraditi nove društvene
kontakte.
Gordon Allport
je istakao različite osobine u teorijama ličnosti, koje je
prozvao propisima. Osnovu ovih propisa predstavljaju centaralne, primarne
osobine pojedinca, dok sekundarne osobine pojedinca smatra gotovo
nevažnim, tj. smatra ih perifernim. Zajedničke osobine pojedinaca po
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti