Savremeni bezbjednosni izazovi, rizici i prijetnje, trgovina ljudima i borba EU protiv trgovine ljudima u BIH
UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BJEZBEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
SISTEM BEZBJEDNOSTI EVROPSKE UNIJE
TEMA:
SAVREMENI BEZBJEDNOSNI IZAZOVI, RIZICI I PRIJETNJE,
TRGOVINE LJUDIMA I BORBA EU PROTIV TRGOVINE LJUDIMA
U BIH
Profesor
Student:
Prof. dr Dragomir Keserović Slobodan Tanasic, 1309/11
Doc. dr Stevo Ivetić
Banja Luka, novembar 2012. godine.
Sistem bezbjednosti Evropske Unije Seminarski rad Slobodan Tanasic 1309/11
2
Sadržaj
Uvod.....................................................................................................................................3
1. Definicije trgovine ljudima
4
2. Elementi predmeta trgovine ljudima
4
3. Komponente trgovine ljudima
5
4. Pojavni oblici trgovine ljudima
6
4.1. Trgovina ženama 6
4.2. Trgovina muškarcima
8
4.3. Trgovina djecom 9
4.4. Trgovina djecom radi seksualne eksploatacije 10
4.5. Trgovine djecom radi prosjačenja
11
4.6. Trgovina bebama 12
4.7. Trgovina ljudskim organima
13
5. Trgovina ljudskim bićima u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovni
14
6. Evropske inicijative
16
7. Međunarodne konvencije 17
8. Doprinos Misije nastojanjima u borbi protiv trgovine lјudima OSCE 18
9. Ambasada Sjedinjenih Američkih Država Bosna i Hercegovina, IZVJEŠTAJI
MINISTARSTVA SPOLJNIH POSLOVA, Izvještaj o trgovini ljudima za 2012 –
Bosna i Hercegovina 19
10. Međunarodni ugovori
20
11. Međunarodni ugovori (sporazumi) o transnacionalnom organiziranom kriminalu,
trgovini ljudima i krijumčarenju migranata 20
12. UN Protokol o trgovini ljudima 21
13. Odnos između Konvencije UNTOC i UN Protokola protiv trgovine ljudima i
krijumčarenja migranata
21
14. Žrtva trgovine ljudima može biti svako 22
Zaključak
23
Literatura
24

Sistem bezbjednosti Evropske Unije Seminarski rad Slobodan Tanasic 1309/11
4
1. Definicije trgovine ljudima
Bitno je napraviti razliku između trgovine ljudima i krijumčarenja migranata iz
razloga: Sastavni elementi ovih krivičnih djela su različiti.
U praksi razliku između trgovine ljudima i krijumčarenja migranata nije uvijek
jednostavno utvrditi i održati. Na primjer, mnoge žrtve trgovine ljudima, muškarci kao i
žene, svoje putovanju započnu kao krijumčareni migranti - tako što angažuju pojedinca ili
grupu da im pomognu prilikom njihovog ilegalnog kretanja u zamjenu za finansijsku
korist. U klasičnoj situaciji krijumčarenog migranta, odnos između migranta i krijumčara
zasniva se na dobrovoljnoj osnovi i kratkoročan je – završava se u trenutku kada migrant
dolazi u zemlju koja je konačno odredište. Međutim neki krijumčareni migranti primorani
su da nastave takav odnos kako bi otplatili velike troškove prevoza. Upravo u ovoj
posljednoj fazi, konačni cilj trgovine ljudima (dužnički odnos, iznuda, upotreba sile,
prisilan rad, prisilno činjenje krivičnih djela, prisilna prostitucija) postaje očit.
Definicije trgovine ljudima i krijumčarenja migranata mogu se pronaći u
Protokolu Ujedinjenih naroda za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima,
posebno ženama i djecom (Protokol protiv trgovine ljudima) i Protokolu Ujedinjenih
naroda protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i vazduhom (Protokol protiv
krijumčarenja).
Protokol protiv trgovine liudima. Član 3(a)
"Trgovina ljudima" predstavlja vrbovanje, prijevoz, premještanje, pružanje
utočišta i prihvat osoba putem prijetnje upotrebe sile ili drugih oblika prinude, otmice,
prevare, obmane, zloupotrebe ovlašćenja ili ugroženog položaja, ili davanja ili primanja
novčanih sredstava da bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom
u svrhu iskorištavanja. Iskorištavanje minimalno uključuje korištenje osoba u svrhe
prostitucije ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilan rad ili usluge, ropstvo,
postupke slične ropstvu ili dužničko ropstvo ili trgovinu organima.
2. Elementi predmeta trgovine ljudima
Protokol protiv trgovine ljudima zahtijeva da se krivično djelo trgovine ljudima
definiše putem kombinacije tri sastavna elementa, a ne individualnih komponenti, iako u
nekim predmetima ovi individualni elementi sami po sebi predstavljaju krivična djela. Na
primjer, djelo otmice ili neodobrena primjena sile (napad) vjerovatno predstavljaju
posebno krivično djelo u skladu sa domaćim krivičnim pravom.
Krivično djelo mora uključivati bilo koji od sljedećih procesa:
vrbovanje;
prijevoz;
premještanje;
pružanje utočišta;
ili prihvat osoba.
Takođe mora sadržavati najmanje jedno od sljedećih djela:
upotreba sile;
Ured Ujedinjenih naroda za drogu i criminal (UNODC), Trgovina ljudima i krijumčarenje migranata,
Smjernice za međunarodnu saradnju, februar 210. Godine. str 5.
Ibidem, str 6-7.
Sistem bezbjednosti Evropske Unije Seminarski rad Slobodan Tanasic 1309/11
5
prijetnja upotrebe sile;
prinuda;
otmica;
prevara;
obmana;
zloupotreba ovlašćenja ili ugroženog položaja; ili
davanje ili primanje novčanih sredstava (mita).
Treći sastavni element u predmetu trgovine ljudima jeste da je osoba počinila
materijalno djelo(a) sa namjerom da žrtva bude ,,iskorištena“ (prema definiciji domaćeg
zakonodavstva za borbu protiv trgovine ljudima u određenoj zemlji).
Protokol protiv trgovine ljudima ne definiše iskorištavanje nego daje jedan ne-
konačni popis oblika iskorištavanja:
“Iskorištavanje minimalno uključuje iskorištavanje osoba u svrhu prostitucije ili druge
oblike seksualnog iskorištavanja, prisilan rad ili usluge, ropstvo, postupke slične ropstvu
ili dužničko ropstvo ili trgovinu organima.”
Bitno je zapamtiti da obaveza u skladu sa Protokolom protiv trgovine ljudima da
se kao krivično djelo prepozna trgovina ljudima ne zahtijeva da domaće zakonodavstvo
koristi tačan tekst sadržan u definiciji trgovine ljudima. Odnosno, domaće zakonodavstvo
treba biti izrađeno na način koji je u skladu sa domaćim pravnim okvirom, pod uvjetom
da sadrži kombinaciju sastavnih elemenata sadržanih u definiciji.
Krivično djelo trgovine ljudima ne treba podrazumijevati da dolazi do samog
iskorištavanja. Kako je jasno navedeno i u Protokolu protiv trgovine ljudima ne mora ni
doći do stvarnog iskorištavanja. Ono što je potrebno jeste da je osumnjičeni počinio jedno
od sastavnih djela, koristeći jedan od navedenih načina za postizanje svrhe ili, rečeno
drugim riječima, sa namjerom da pojedinac bude iskorišten.
3. Komponente trgovine ljudima
Krivično djelo trgovine ljudima ima geografsku, strukturalnu i komercijalnu
komponentu. U slučaju prekogranične trgovine ljudima, geografska i strukturalna
komponenta može se izraziti na sljedeći način:
■
Zemlja porijekla (vrbovanje i izvoz);
■
Zemlja tranzita (prijevoz);
■
Zemlja odredišta (uvoz i prihvat).
U okviru ova tri područja, komercijalne karakteristike koje su svojstvene za ovakvu vrstu
krivičnog djela podrazumijevaju da trgovci ljudima moraju biti uključeni u jednu ili više
sljedećih aktivnosti:
■
oglašavanje (kao dio procesa vrbovanja ili iskorištavanja)
■
unajmljivanje prostorija (sigurnih kuća, bordela, radionica u kojima se
eksploatiraju radnici, fabrike, itd.)
■
prijevoz (ličnih i putni dokumenti i proces tranzita)
■
komunikacije (organiziranje vrbovanja i iskorištavanja)
■
finansijske transakcije (primjenjive na sve gore navedeno).
Dokazni materijal može da postoji u jednoj od ovih faza procesa trgovine ljudima
i istražitelji moraju pronaci načine da u potpunosti iskoriste ove dokazne prilike te da na
Ibidem, str.8.

Sistem bezbjednosti Evropske Unije Seminarski rad Slobodan Tanasic 1309/11
7
prvi put pomenuta u XIX vijeku tokom javne debate vođene u zemljama Zapadne Evrope
povodom odvođenja žena iz tih zemalja u njihove kolonije u cilju prinudne prostitucije.
Danas trgovina ženama radi seksualne eksploatacije predstavlja ozbiljan socijalni
problem i oblik transnacionalnog organizovanog kriminaliteta koji karakterišu velika
rasprostranjenost, izuzetna pokretljivost i ogromna društvena opasnost. Tokom posljednje
decenije, u zemljama Centralne i Istočne Evrope, u koje spada i naša zemlja, uočeno je
ogromno povećanje ovog teškog oblika kriminaliteta.
Trgovina ženama je, dakie, jedan
od oblika eksploatacije žena migrantkinja, jedan oblik zloupotrebe u procesu migracije
žena. Pokretačku snagu ovakve trgovine predstavljaju teška ekonomska situacija u kojoj
se nalaze žene, restriktivna imigraciona politika i muška potražnja sa Zapada.
Elementi koji definišu trgovinu ženama jesu nasilje, prinuda, zastrašivanje,
prevara, i lažna obećanja. Najčešće žrtve trgovine ljudima su, kao što je već poznato,
žene, deca i migranti (muškarci). Međutim, trgovina ženama je širi problem i javlja se u
tri osnovana oblika
40
:
trgovina ženama s ciljem seksualne eksploatacije; trgovina ženama radi radne
eksploatacije i trgovina ženama s ciljem sklapanja braka.
Kod prvog oblika mora se praviti razlika između trgovine ženama s ciljem
seksualne eksploatacije i prostitucije, razlika je u tome što je nad ženama koje su
«predmet» trgovine ljudima zasnovan ropski odnos u kojem je ona zatočena. Ropski
odnos podrazumjeva vlasništvo osobe koja ju je kupila, potpuno odsustvo slobode
odlučivanja i kretanja. S druge strane, prostitucija podrazumeva mogućnost raspolaganja
sopstvenim tijelom i zaradom, slobodu kretanja i dr.
Nelegalna trgovina ženama prolazi kroz više faza:
■
žene, koje su pod prisilom ekonomskih ili ličnih nevolja odlučile da je put u
inostranstvo gdje bi radile kao plesačice, služavke ili u nekim slučajevima kao prostitutke,
bolja mogućnost nego da dalje žive u bijednim uslovima. Neke od njih su krijumčarene
dobrovoljno ali je većina prisiljena na prostituciju;
■
žene, koje su prevarene da putuju u inostranstvo sa osiguranim poslom ili su
otputovale zbog ljubavi, a onda su se našle u poziciji sluškinja i iskorišćene za
prostituciju;
■
žene, koje su prinuđene i/ili prisiljene da putuju u inostranstvo zbog prostitucije.
Takvi slučajevi nikada nisu na dobrovoljnoj bazi. U nekim slučajevima žene odlaze i
ostaju u inostranstvu zbog prijetnji njihovim porodicama;
■
posrednici i agencije, koje vrbuju žene često koristeći lažna obećanja kriminalne
organizacije, koje angažuju u nelegalnoj trgovini, bilo direktno, bilo kao posrednici
agencijama ili drugim preduzimačima;
■
korumpirani zvaničnici koji pomažu u dobijanju pasoša, viza, radnih dozvola i
druge dokumentacije koja je potrebna;
■
vlasnici bordela i kriminalne grupe koje plaćaju snadbjevačima i prvi su u lancu
onih koji koriste njihov rad;
■
drugi vlasnici bordela, kojima su žene prodate, a njihova prodaja je sastavni dio
stalnog procesa okretanja novca i
■
korumpirani policajci i zvaničnici, koji dobijaju mito da bi se za uzvrat pravili da
ne vide seks trgovinu u svojoj nadležnosti.
Bošković, Mićo: Transnacionalni organizovani kriminalitet, Policijska akademija, Beograd, 2003, str. 157.
Mrvić-Petrović, N., Trgovina ljudskim bićima kao specifična forma ženske migracije,<<Temida>> br.1,
Viktimološko društvo Srbije, Beograd, 2002. godina.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti