PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

SAVREMENI
PRAVNO - POLITIČKI
SISTEMI

SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

PRVI DIO

POLITIĈKI SISTEM

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Trijada politiĉkog sistema.

Definicija političkog sistema morala bi uzeti u obzir slijedeće elemente ili

trijade političkog sistema:

a)

Objektivno postojanje odreĎenih društvenih ciljeva i interesa, mimo onih koje izlaţu izabrani
predstavnici;

Potreba za načinom da se ti ciljevi predstave kao politički zahtjevi koje drţavni aparat mora uzeti u
obzir prilikom stvaranja prava;

Praktičnu obavezu drţave da te zahtjeve uzme u obzir prilikom stvaranja prava.

Prema tome, politički sistem predstavlja meĎusobno povezan skup političkih institucija pomoću kojih se
objektivno postojeći društveni ciljevi uvode u politički proces, da ih drţava putem prava ostvari.

II – OPĆA PITANJA POLITIĈKOG SISTEMA

Politički  sistem  se  javlja  kada  je  postalo  očigledno  da  drţava  ne  moţe  biti  jedina  organizacija  koja  je
angaţirana  na  kreiranju  zakona  i  drugih  obavezujućih  pravila  ponašanja,  ma  koliko  se  sva  ta  pravila
stvarala  u  njenim  okvirima.  Tako  se  uz  drţavu  javlja  i  sloţena  struktura  društvenih  snaga  koje  se
usmjeravaju prema drţavnom odlučivanju u namjeri da ga što više usmjere prema vlastitim partikularnim
interesima. Danas nije moguće ni zamisliti drţavu koja bi djelovala bez političkih partija, sindikata, lobija,
profesionalnih udruţenja, interesnih grupa, medija ili javnog mišljenja.

Uvjeti za nastanak politiĉkog sistema

. Stvarni nastanak političkog sistema koincidira sa:

Ispoljavanjem interesa realnog, konkretnog čovjeka koje nije pokrivao zakon kao izraz opće volje;

Spoznajom da drţava ne postoji samo kao čuvar procesa trţišne ekonomije, već da moţe biti i aktivan
kreator društvenih i drugih odnosa;

Da prava čovjeka ne postoje samo da ga štite od drţave i drugih ljudi, već i u ofanzivne svrhe, radi
ostvarenja vlastitih ciljeva;

Politički sistem kao praksa i kao teorijska disciplina obuhvata sve faktore i sve procese političkog ţivota,
pa time i društveno-ekonomskog razvoja pošto politika ne samo da je prisutna u tim sferama, već ih sve
više inicira i odreĎuje im pojavne oblike.

Ugroţavanje monopolske pozicije drţave u stvaranju prava.

U modernom društvu došlo je do stvaranja

različitih  institucijskih  oblika  pomoću  kojih  su  graĎani  počeli  unositi  svoje  interese  i  potrebe  u  političke
procese, koje je dotle monopolski vršila drţavna organizacija. Ti interesi se pretvaraju u političke zahtjeve
onog trenutka kada ih ljudi izraze na politički relevantan način, što znači da ih unesu u procese stvaranja
drţavnih odluka.

Politički sistem zapravo predstavlja sve oblike djelovanja i uticaja ljudi na politiku u namjeri da političke
odluke  što  više  prilagode  svojim  potrebama  i  interesima,  a  po  procedurama  koje  predviĎa  ili  dozvoljava
drţava.

III – MOTIVI POLITIĈKOG ANGAŢIRANJA

Politika kao graĊanska duţnost.

Učešćem na općim izborima graĎani kao akteri političkog sistema čine

ono što niko drugi ne moţe: daju legitimitet drţavnoj vlasti, biraju svoje predstavnike da u njihovo ime i u
njihovom interesu ostvaruju svoje drţavne funkcije. Bez tako date legitimnosti ne bi bilo moguće opravdati
postojanje  monopola  drţavne  sile  koja  pravnu  vlast  čini  najvišom  u  društvu.  Legitimiranje  drţave
neophodan je uvjet svake demokratije.
Drţava  dosljedno  zasnovana  na  principu  predstavništva  je  osnova  za  političku  komunikaciju  koja
podrazumijeva izbor od naroda i vršenje vlasti za sve od relativno uske grupe izabranih predstavnika koji
čine  zakonodavno  tijelo.  Uloga  graĎanina  u  tome  je  samo  da  bira  predstavnika,  ali  ne  i  da  mu  daje
instrukcije, a uloga predstavnika je da stvara zakone koji su izraz opće volje ili općeg interesa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

Legimitiranje drţave.

U nemogućnosti da sami upravljaju svim poslovima, graĎani biraju predstavnike i

time ih ovlašćuju da donose odluke u općem interesu. Legitimna vlast je samo ona koju vrše predstavnici
koji  su  dobili  povjerenje  graĎana.  Smisao  izbora  nije  u  tome  da narod ili graĎani potpuno prenesu svoju
vlast na predstavnike i tako se odreknu vlasti, već da se legitimira djelovanje izabranih predstavnika i da se
u mjeri u kojoj je to moguće, izrazi volja društva koja treba biti uzeta u obzir pri tom djelovanju.

Izbori  nisu  sami  sebi  cilj,  već  je  cilj u tome da se omogući efikasno upravljanje jednom drţavom. Cilj je
dakle  da  se  stvori  većina  u  parlamentu  koja  će  biti  u  stanju  nametnuti  odreĎenu  volju  kako  ostatku
predstavničkog tijela, tako i društvu u cjelini.

Interesi kao motivacija za politiĉki angaţman.

Razvoj burţoaskog društva sa slobodom privatne

inicijative i pravima i slobodama, doveo je i do stalnog povećanja broja ciljeva koje  čovjek ţeli realizirati
putem  drţavnog  aparata.  Isticanje  novih  interesa  ne  znači  napuštanje  već  ranije  postojećih,  tako  da  pred
drţavu dolazi sve više zahtjeva koji su istovremeno sve sloţeniji, suptilniji i traţe više napora da se ostvare.

Za razliku od situacije koja je vladala u prošlom vijeku, a koja je označavala odbrambenu poziciju čovjeka
naspram  politike,  ljudi  danas  traţe  od  politike  konkretne,  ţeljene  efekte.  Interesiranje  ispoljeno  na  ovaj
način nuţno se usmjerava prema politici u cjelini, svuda tamo gdje je moguće i u mjeri u kojoj je moguće,
da se realiziraju sve brojnije potrebe i ciljevi čovjeka danas.

Sve veće potrebe ĉovjeka.

Razvoj društva i čovjeka u njemu, značio je neprekidni rast interesa, tako da je

zadovoljavanje jednih interesa stvaralo sve delikatnije, brojnije i suptilnije interese, a interesi koji su ranije
bili zadovoljeni nikad nisu gubili na aktuelnosti. Drţava je nastojala odgovoriti na sve te zahtjeve, nastojeći
istovremeno da se neprekidno osigurava stabilnost društva i ukupnih odnosa u njemu. To je nuţno značilo
ne samo rast drţavnog aparata, već i sve veću sloţenost njenih institucija.

Konkretni ciljevi politiĉkog angaţiranja.

Analiza predstavničkog sistema i političkog ponašanja čovjeka u

njemu  pokazuje  da  politika  ima  smisla  za  čovjeka  samo  ako  se  uklapa  u  njegove  ostale  bitnije  društvene
zahtjeve, ukoliko znači put stvaranja uslova za svestranu emancipaciju u radu i stvaranju. Čovjek pokazuje
spremnost  da  se  angaţuje  u  politici  samo  ako  tim  putem  moţe  postići  vidljive  efekte  u  društvenoj,
ekonomskoj i svakoj drugoj poziciji, ako moţe poboljšavati materijalni i drugi standard.

Čovjek  je  došao  do pouzdanog uvjerenja da su interesi koje tumače sami predstavnici, sve manje njegovi
interesi. Ono što su ljudi očekivali od društva, i ono što su dobivali od politike, bilo je svakodnevno u sve
većem neskladu.

Ofanzivni karakter ljudskih prava.

Kao posljedica novijeg društveno-ekonomskog razvoja javljaju se i

promjene  u  oblasti  ljudskih  prava  i  političkih  sloboda.  Uz  tradicionalna  prava  i  slobode,  javlja  se  sve
snaţnija i brojnija grupacija ekonomskih i socijalnih prava. S tim u vezi javljaju se i nova shvatanja uloge
politike i drţave u tom razvoju, kao i u društvu uopće. Umjesto ranijeg nastojanja da se pojedinac snabdije
samo onim pravima kojim bi se osigurao od zahvatanja drţave, došlo se do ocjene da je funkcija drţave ne
samo  štetna  za  slobodu,  već  je  i  neophodni  uslov  ostvarivanja  slobode  («drţava  blagostanja»).  Na  tim
osnovama  svuda  se  javlja  snaţna  teţnja  da se poveća broj i domet socijalnih prava, u čemu su ostvareni
brojni  pozitivni  rezultati.  Ova  tendencija  se  posebno  intenzivno  ispoljava  nakon  II  svjetskog  rata,  kako  u
pojedinim političkim sistemima, tako i na meĎunarodnom planu. Čitav niz odredbi Univerzalne deklaracije
o pravima čovjeka od 10.12.1948.godine usmjeren je na osiguranje prava na rad i drugih prava socijalnog
karaktera koji su neophodni društveni uvjeti političkih sloboda čovjeka.

Bitno  je  naglasiti  da  u  savremenom  razvoju  prava  i  slobode  po  svom  sadrţaju  stavljaju  obaveze  drţavi  i
političkim  institucijama  da  ne  samo  štite  prostor  za  «utakmicu»  interesa  i  potreba,  već  da  otklanjaju
prepreke socijalne prirode koje ograničavaju slobodu i jednakost graĎana i sprečavaju njihov puni razvoj.

Instrumentalizacija drţave.

Tokom prošlog, a i početkom ovog vijeka, politika i politička struktura bile su

označene liberalnom drţavnošću, neutralnim odnosom i stavom politike prema društvu koji je proizilazio iz

WWW.BH-PRAVNICI.COM

uticaja  graĎanina  na  drţavu,  graĎanina  sa  konkretnim  potrebama,  dnevnim  interesima  ali  i  sloţenijim  i
kompleksnijim zahtjevima.

Klasični putevi političke komunikacije koji su dati ustavom su ustvari komunikacije koje povezuju graĎane
u  svojstvu  birača  sa  vlašću,  time  što  graĎani  biraju  svoje  predstavnike.  Predstavnici,  odnosno
predstavnička tijela donošenjem zakona odgovaraju na izvjesne implicitne zahtjeve koje graĎanin ispoljava
samim činom glasanja. Ovi putevi komunikacije imaju bitan karakter za legitimiranje vlasti drţave.

Snaga unije.

Stvaranjem klasičnih prava i sloboda, moderna drţava stvorila je uvjete i da doĎe do

udruţivanja radi ostvarivanja odreĎenih ciljeva. Razvoj modernog društva povezan je sa porastom ciljeva,
potreba i interesa čovjeka koje nije bilo moguće ostvariti klasičnim putem. Pravo pojedinaca da biraju svoje
predstavnike  koji  bi  donosili  odluke  postalo  je  nedovoljno  da  se  na  taj  način  ostvaruju  sve  brojniji  i
delikatniji interesi.

Zakoni su postali sredstvo za ostvarivanje posebnih interesa i ciljeva, umjesto da izraţavaju opći interes ili
opću  volju.  U  procesu  stvaranja  prava  razvija  se  “utakmica”  izmeĎu  različitih  društvenih  snaga  koje
nastoje  ostvariti  svoje  ciljeve.  Ti  ciljevi  su  najčešće  različiti,  a  nerijetko  i  meĎusobno  suprotstavljeni,
posebno kad se radi o ekonomskim i socijalnim interesima.

Odluka prema načinu stvaranja predstavlja rezultat skupa uticaja, ali su odluke ipak univerzalne i odnose
se na cijeli prostor. Drţava osigurava njihovu primjenu na opći način, u svakom dijelu društva. Bez obzira
na  promjene  u  načinu  stvaranja  odluka  (zakona  i  sl),  one  i  dalje  teoretski  izraţavaju  opći  interes  i  time
drţava zadrţava legitimitet potreban za ostvarivanje tih zakona.

Svrha udruţivanja.

Svrha udruţivanja je ostvarivanje interesa graĎana. Pokazalo se da udruţeni graĎani

daleko lakše ostvaruju svoje interese, jer tako sa više snage utiču na odluke u smislu njihovog podreĎivanja
vlastitim svrhama.

Znaĉaj asocijacija.

Pojava društvenih asocijacija bitna je činjenica koja je uvjetovala nastanak političkog

sistema  i  moderne  demokratije.  Nastanak i razvoj interesnih asocijacija bitno su uticali na razvoj drţave,
drţavnog  odlučivanja  i  karakter  demokratije  uopće.  Snaţno  su  podstakli  dinamizaciju  političkog  ţivota,
konkretizaciju  ciljeva  koji  se  ostvaruju  putem  političkih  odluka,  potpunije  informiranje  i  jasnije
sagledavanje pojedinih pitanja društva.

V – KONVERZIJA CILJEVA U ZAHTJEVE

Stvaranje zahtjeva prema drţavi.

Promjene na društvenom planu proizvod su rasta i diversifikacije

interesa i one su osnova za stvaranje novih interesa. Interesi se po svojoj prirodi ne mogu zadovoljiti, već se
mogu  samo  neprestano  zadovoljavati,  jer  jedni  proizvode  druge,  a  svaki  naredni  je  po  pravilu  mnogo
delikatniji od prethodnih.
Subjekti političkog sistema ove realno postojeće ciljeve ili interese prihvataju i pretvaraju u zahtjeve, koji se
onda  upućuju  prema  politici  radi  njihovog  rješavanja  instrumentima  drţave.  Ova  konverzija  interesa,
odnosno  ciljeva  u  zahtjeve,  poklapa  se  sa  procesom  udruţivanja  pojedinaca  u  namjeri  da  te  zahtjeve
predoče drţavi. Razlog postojanja subjekata političkog sistema jeste da ostvaruju transformaciju ciljeva u
političke zahtjeve, svrhu njihove svojevrsne formalizacije i oblikovanja radi lakšeg uključivanja u političke
procese i povećanja njihove konkurentnosti u sklopu svih drugih različitih i suprotstavljenih teţnji.

Danas  se  najčešće  govori  o  političkim  partijama  i  “grupama  za  pritisak”,  te  udruţenjima  formiranim  sa
ciljem da se u političke procese unose etičke ili druge slične vrijednosti. Grupe za pritisak se mogu označiti
i  prikladnijim  terminom  “interesne  grupe”,  s  obzirom  da  svaka  od  tih  grupa  vrši  pritisak  ili  uticaj  na
političko odlučivanje sa pozicija konkretnog interesa odreĎenog kruga pojedinac

Pravo kao izraz društvene sredine.

Politika je u cjelini gledano postala aktivnost usmjerena na stvaranje

političkih drţavnih odluka, odnosno stvaranje općih pravnih akata. Drţava je ranije imala uţe značenje, jer
se vodila na bazi zaštitne, uvjetno vanjske funkcije. Sada je drţava angaţirana u svim društvenim