Savremeni pravno politički sistemi-I kolokvij
1. DEMOKRATIZACIJA POLITIKE
Danas, nigdje nije moguće ni susresti, ni zamisliti državu, koja bi djelovala bez političkih partija,
sindikata, lobija, profesionalnih udruženja, grupa za pritisak, medija ili javnog mišljenja.
Stvaranje moderne države, poslije rušenja feudalnog sistema, bilo je zasnovano na jednakosti
prava i sloboda svakog čovjeka. Pojava političkog sistema ustvari je samo izraz bitne novosti u
strukturi, načinu i organizaciji djelovanja države koje je postalo nedjeljivo od različitih društvenih
i političkih oblika koji su se javili na bazi prava i sloboda koje je proklamovala ali koji su
izmijenili, i na nov način postavili, njenu organizaciju i njen ukupni finalitet.
2. POLITIČKO PREDSTAVNIŠTVO I POLITIČKI SISTEM
Političko predstavljanje naroda, izvorno je izraz revolucionarnog zahtjeva, istaknutog pri kraju
feudalnog doba, da je narod po svom biću izvor suverenosti i da niko, ni pojedinac ni grupa ljudi
ne mogu vršiti vlast koja ne proističe neposredno iz naroda. Potrebno da se u svakom slučaju
stvori autonomna i stabilna pozicija za političke predstavnike, kako bi oni mogli, slobodno, prema
svojim uvjerenjima i shvatanjima zajedničkog dobra, stvarati zakone - bez obzira na to da li se
shvataju kao izraz razuma ili prirodnog prava. Narod uvijek želi sebi dobro, ali ga on uvijek ne
vidi, istakli su mnogi poput Jeana Jacquesa Rousseaua. Pošto narod nije u stanju pisati zakone,
njemu je dovoljno da izabere svoje predstavnike u zakonodavno tijelo, pošto jedino oni mogu
raspravljati o političkim pitanjima, i donositi zakone, koji će biti izrazi "opće volje".
3. UVJETI ZA NASTANAK POLITIČKOG SISTEMA
Uvjeti za nastanak političkog sistema su :
Ispoljavanje interesa realnog, konkretnog čovjeka ili čovjeka kakav jest, koje nije pokrivao zakon
kao izraz opće volje na način na koji su ga prezentovali isključivo izabrani predstavnici.
Spoznaja da država ne postoji samo radi zaštite spontanih procesa tržišne ekonomije i ostalih
društvenih procesa, kao njihov "noćni čuvar", nego da država, isto tako, može biti i aktivan
kreator socijalnih i drugih odnosa.
Prava čovjeka ne postoje samo da ga štite od države, ili drugih pojedinaca, nego da, istovremeno
mogu da budu i ciljevi koji su posve podudarni sa njegovim interesima. U tom smislu, spoznalo
se da se prava mogu koristiti ne samo u odbrambene, nego i u ofanzivne svrhe, radi vlastitih
ciljeva.
4. USTAV I POLITIČKI SISTEM
Iz ustava se ne može otčitati stvarno stanje političkog odlučivanja ili stvaranja prava.
Iz ustava se ne vidi ko su sve stvarni akteri političkog života, kakav je njihov karakter, način
djelovanja, i sve drugo što je bitno za proces stvaranja odluka, dok je u ustavu opširno data samo
relacija između građanina, kao birača i predstavnika građana.
I zato, politički sistem, zapravo, kao praksa, i kao teorijska disciplina, obuhvata sve činioce i sve
procese političkog života, pa time i ekonomskog i društvenog razvoja, pošto politika danas, ne samo
da je prisutna u tim sferama, nego ih sve više inicira i određuje im pojavne oblike.
5. OFICIJELNA I STVARNA VLAST
Ustav, kao osnovni državni i politički dokument, određuje poziciju, strukturu i funkciju
najvažnijih državnih organa, njihov međusobni odnos, kao i principe na kojima su svi zajedno
uspostavljeni. Posebno mjesto, svakako ima uređenje odnosa između građana i državnih organa,
podrazumijevajući osnovna ljudska prava i slobode. Za razliku od ustava, politički sistem, upravo
definiše političke procese u svoj njihovoj kompleksnosti i posve realno, tako da, uz državu, koja je
nazamjenjiv okvir političkog djelovanja, posebnu pažnju posvećuje upravo svim onim oblicima
političkog djelovanja, koje obično ustavi i ne spominju. Dakle, politički sistem nastaje i razvija se na
osnovi podjele na oficijelne institucije vlasti kojima se bavi ustav i institucije koje se spontano stvaraju
u društvu kao oblici stvarne vlasti u vidu političkih partija, interesnih i drugih asocijacija kojima se
izričito ne bavi ustav, ali koje praktično imaju bitan značaj za uspješno funkcionisanje ustava u
svakom savremenom društvu.
6. SAVREMENI INSTRUMENTI POLITIKE
Pošto je država najefikasniji dosad poznati instrument djelovanja na društvena kretanja i odnose, te
ostvarenja društvenih i političkih ciljeva, sve grupacije kao nosioci interesa usmjeravaju se prema
državi. Država je danas svojevrsni mehanizam odlučivanja, u užem smislu, na koji se usmjerava cijeli
snop utjecaja, pojedinaca i asocijacija, pri čemu, svakako, asocijacije imaju daleko veći značaj. Proces
udruživanja, naravno, teče u raznim pravcima, i sa različitim motivima. I nsiu, naravno, sve asocijacije
čovjeka usmjerene ka političkom odlučivanju, ali njihov najveći dio ipak se, bar povremeno, okreće
politici, u namjeri da na tom području ostvari one ciljeve koje tako efikasno ne može ostvariti na drugi
način.
7. NOVI PUTEVI POLITIČKE KOMUNIKACIJE
Moderni putevi političke komunikacije, ustvari, jesu putevi utjecaja na državu, građanina posmatranog
kao konkretnog, datog čovjeka, ili čovjeka kakav jest. Novi politički putevi su, prije svega, putevi za
radnog čovjeka – čovjeka rada i stvaranja, koji čini sve, u društvu, pa i na planu politike, da poboljša
uvjete vlastitog života. Ustavni ili klasični putevi komunikacije između građanina i vršenja vlasti, koje
se ogleda u stvaranju i primjeni prava, dobro su razrađeni. Procedura izbora (Izborni zakon), prava
građana, u pogledu izbora predstavnika, te načina djelovanja predstavnika, unutar države, zajedno sa
obavezama i postupcima svih elemenata države, dani su detaljno i predstavljaju suštinu svakog
modernog ustava.
8. SNAGA UNIJE
Moderna država, stvaranjem klasičnih prava i sloboda, stvorila je, i uvjete da dođe do udruživanja radi
ostvarivanja određenih ciljeva. Zakoni su postali instrumenti ostvarivanja konkretnih ciljeva. Proces
odlučivanja počinje iz dubine društvenih odnosa, on dobiva daleko više učesnika, i snaga utjecaja
zavisi od snage kojom različite društvene snage djeluju na proces stvaranja odluka ili prava. Pravo se
stvara, ne na osnvou principa razuma kojim su obdareni predstavnici, u otkrivanju vječitih pravila,
nego kao svojevrsna rezultanta utjecaja različitih društvenih sfera koje sa pozicija svojih ciljeva
djeluju na proces stvaranja odluka.
9. SVRHA UDRUŽIVANJA
Udruživanje građana je
je uvijek motivisano određenim interesima ljudi. Udruženi građani daleko
lakše ostvaruju svoje elementarne interese koji se tiču egzistencije, ali i one suptilnije koji im se nakon
toga prirodno nameću, ukoliko djeluju udruženo, jer tako sa više snage utječu na odluke u smislu
njihovog podređivanja svojim vlastitim svrhama. Tražeči vlastito dobro i vlastiti razvoj, ljudi su
shvatili da postoje dvije proste istine. Prvo, da postoje interesi koji se najuspješnije mogu ostvariti
instrumentima već date, postojeće države, ako se oni nametnu toj državi, da ih ona ugradi u zakone,
drugo, da se u tom procesu nametanja svojih ciljeva, mogu bolje postići ako se budu u tome
udruživali, na osnovama istih ciljeva.
