Selektivni kredit
Selektivni kredit (engl. selective credit, njem. Auswahlkredit) je kratkoročni kredit odobren za određenu
namjenu za koju država i društvo imaju interesa. To su redovito krediti za poljoprivredu, izvoz, turizam,
brodogradnju, posebne namjene. Kredite odobravaju poslovne banke, a refinancira ih centralna banka pod
posebnim (povoljnijim) uvjetima.
Namjena kredita pravda se dokumentacijom, a cijena kredita određena je reeskontnom stopom centralne
banke na koju poslovne banke dodaju svoju maržu. Određujući postotak refinanciranja, dužinu rokova,
dokumentaciju, postupak odobravanja i sl. centralna banka ovim i kombinirajući ga s drugim instrumentima
uspješno regulira likvidnost privrede i namjenski usmjerava kratkoročne plasmane banaka. Narodna banka
Hrvatske ukinula je praksu selektivnog kreditiranja posebnih namjena.
Likvidnost
Likvidnost (engl. solvency, liquidity, njem. Zahlungsfähigkeit, Liquidität) je svojstvo imovine ili njezinih
pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza. Stoga je likvidnost,
uz rentabilnost, jedno od osnovnih načela privređivanja poduzeća u robno-novčanoj privredi. Likvidnost
poduzeća nerijetko se definira kao njegova sposobnost da pravovremeno podmiruje svoje obveze. Ova
sposobnost poduzeća uvjetovana je nizom elemenata: prije svega protokom obrtnih sredstava kroz njegov
poslovni ciklus, rokom dospijeća obveza, usklađenošću dugova i vlastitih izvora financiranja.
Da bi se održala željena likvidnost poduzeća (koeficijent likvidnosti – odnos između sredstava i kratkoročnih
obveza – veći od 1), neophodno je strogo planiranje financijskih tijekova, prije svega tijekova novčanih i neto-
obrtnih sredstava.
Diskontna stopa
Diskontna stopa (engl. discount rate, bank rate, njem. Diskontsatz) je stopa diskontiranja, mjera vremenske
vrijednosti novca, odnosno svođenja budućih novčanih iznosa ili primitaka na sadašnju vrijednost. Općenito
diskontna stopa je eskontna stopa središnje banke, tj. kamatna stopa koju središnja banka obračunava pri
otkupu mjenica. To je osnova za kamatnu stopu koju banke pri otkupu mjenica zaračunavaju svojim
komitentima.
Kamatna stopa
Kamatna stopa (engl. interest rate, rate of interest, njem. Zinssatz) je stoti dio izražene
cijene za posuđeni kapital. Visina je kamatne stope različita i ovisi o trajanju osiguranja
naplate te o sigurnosti potraživanja. U vremenu kamatna stopa se mijenja pod
utjecajem ponude i potražnje na tržištu kapitala te je stoga i barometar konjunkturnih
kretanja. Temelj je opće kamatne stope diskontna stopa centralne banke.
~Instrumenti~
Instrumenti financiranja
Instrumenti financiranja su sredstva kojima se potvrđuje utemeljeni financijski odnos povodom financiranja.
Instrumenti kojima poduzeće (ili druga pravna i fizička osoba) pribavlja potrebna, prvenstveno novčana,
sredstva za svoje poslovanje i ekspanziju. Instrumenti financiranja mogu biti pojedinačni ili opći (generalni)
ugovori, odluke uprave odnosno skupštine poduzeća ili zakonski propisi.
Pojedinačnim ugovorima obavlja se neposredno financiranje kreditima velikih financijera i zajedničko ulaganje.
Generalnim ugovorima obavlja se financiranje vrijednosnim papirima, tako da su i vrijednosni papiri posebni
instrumenti financiranja. Odlukama se vrši fnanciranje raspodjelom poslovnog rezultata poduzeća, a one
utječu i na veličinu internog i spontanog financiranja.
Zakonskim propisima mogu se uvjetovati formiranja raznih rezervi i sl. Financiranje može biti i spontano, a
proizlazi iz same prirode poslovanja (npr. financiranje na temelju obračunom amortizacije oslobođenih
novčanih sredstva ili pak na temelju razlike realizacije do momenta njenog obračuna).
Instrumenti osiguranja kredita
Instrumenti osiguranja kredita su sredstva naplate potraživanja koja banci stoje na raspolaganju u slučaju
kada klijent prestane otplaćivati kredit ili ga otplaćuje neredovito. Najčešći instrumenti osiguranja su:
suglasnost o zapljeni plaće, zadužnica odnosno suglasnost o zapljeni sredstava na računima, hipoteka,
mjenica, jamci te police osiguranja života i imovine. Što je iznos kredita manji, to je u pravilu potrebno i manje
instrumenata osiguranja.
Instrumenti plaćanja
Instrumenti plaćanja (engl. paying instruments, njem. Zahlungsinstrumente) su zakonom propisani obrasci za
podmirenje dugova i potraživanja. Razlikuju se po funkciji, obliku i sadržaju i razvrstavaju na opće i posebne.
Dijele se na gotovinske instrumente kod kojih bar jedan od sudionika plaćanja mora imati otvoren račun
sredstava (uplatnice, uputnice, nalozi za gotovinsku isplatu i sl.) i bezgotovinske instrumente koji
pretpostavljaju da račun sredstava imaju i dužnik i vjerovnik (nalog za prijenos, nalog za naplatu, nalog za
obračun, obračunski ček, akceptni nalog itd.).
Bezgotovinski instrumenti plaćanja razlikuju se po tome je li inicijator plaćanja, odnosno naplate dužnik ili
vjerovnik. Osim navedenih vrsta, postoje i drugi instrumenti plaćanja predviđeni propisima kojima se uređuje
poslovanje vrijednosnih papira.
Instrumenti za transfer rizika
Instrumenti za transfer rizika (engl. instruments of risk transfer, njem. Instrumente für Risikotransfer,
derivative Finanzinstrumente) su aranžmani kojima se može izvršiti određena ugovorna realokacija rizika.
