SADRŽAJ

 

UVOD

1. POJAM DIGITALNE KAMERE I DIGITALNE FOTOGRAFIJE.................................3

2. PIKSEL..............................................................................................................................6

3.    SENZORI DIGITALNIH KAMERA ............................................................................7

3.1. CCD SENZORI...................................................................................................7

3.2. CMOS SENZORI...............................................................................................11

4.    KVALITET SLIKE I PRIMJENA SENZORA……………………………………….14    

LITERATURA

UVOD

Senzori su uređaji koji 'preobličavaju' (engl. 

transducers

) signal, iz veličine koja 

nas zanima (temperatura, magnetsko polje/indukcija, svjetlost ...) u neku veličinu 

koja je pogodna za mjerenje (otpor, generirani napon ili struja, ...). Postoji više 

vrsta senzora. Jedna podjela je prema ulaznoj veličini koju senzor 

preobličava 

u neku veličinu pogodnu za mjerenje. Tako imamo optičke senzore, akustičke, 

senzore pokreta i dr. Za svaki senzor treba da postoji i 

baždarna

 

krivulja 

- tablica 

ili slika, na kojoj se može očitati npr. kojoj temperaturi odgovara otpor od 100 

oma platinskog termometra. Nas će u nastavku zanimati optički senzori. Ovi 

senzori zapravo 'preobličavaju' intenzitet svjetlosti u indukovanu struju, napon 

ili otpor, a zasnivaju se na funkcioniranju  

pn  

spoja. Naime, može se napraviti 

takav 

pn 

čije karakteristike ovise o intenzitetu i frekvenciji/boji svjetlosti kojom 

ga obasjavamo.

- 2 -

background image

filma u blizini, što je bilo nužno da bi se slika mogla vidjeti. Kako je televizija sve 

više napredovala i pružala sve veću konkurenciju, fotografije su se sve brže 

morale dostavljati u novine. Fotoreporteri na udaljenijim lokacijama nosili su 

minijaturni foto-laboratorij sa sobom; također i neka sredstva prenošenja slike 

preko telefonskih žica.

Ovo   je   dovelo   do   pojave   digitalnih   fotografija   i   razvoj   digitalnih   kamera   i 

fotoaparata koje danas možemo naći u različitim veličinama i oblicima – od 

laganih koje možemo nositi u džepu do onih čija masa iznosi nekoliko kilograma. 

Umjesto   uobičajenih   filmova,   ove   kamere   koriste   senzore   slike   za   hvatanje 

podataka o slici. Postoje dvije vrste senzora za digitalne kamere: 

CCD

(

cherged-couple device – uređaj sa spregnutim naelektrisanjem

) i 

CMOS

(

Complementary   Metal   Oxide   Semiconductor   Sensor   -  

komplementarni 

metaloksidni poluprovodnici). Svaki od senzorskih elemenata pretvara svjetlost u 

napon   proporcionalan   njenom   sjaju;   taj   se   napon   onda   propušta   kroz 

analognodigitalni konvertor koji prevodi fluktuacije u CCD uređaju u diskretni 

binarni kôd (vidjeti sliku 1). Digitalni izlaz analogno-digitalnog konvertora se 

šalje u digitalni procesor signala (DSP - digital signal processor) koji podešava 

kontrast   i   detalje   te   komprimuje   sliku   prije   nego   što   je   uputi   u   memorijski 

medijum. 

Slika   dobivena   na   ovaj   način   se   naziva   digitalna   fotografija.   Što   je   sjajnija 

svjetlost, koja pada na senzor, to je napon viši i odgovarajući piksel je svjetliji (o 

pikselu vidjeti narednu sekciju). Što ima više elemenata, veća je rezolucija i može 

da se registruje više detalja. Cijeli proces je vrlo udoban za korisnika. Rad je 

olakšan, jer nema potrebe za premotavanjem filma između dva kalema. CCD ili 

CMOS senzori fiksirani su na jednom mjestu, a broj pokretnih dijelova u kameri 

sveden je na najmanju mjeru.

- 4 -

Slika 1.

Digitalni fotoaparati (slika 2.) se mogu priključiti na PC sa odgovarajućim kablom 

i konektorom. Najčešće je to USB. Snimljena slika se može obrađivati pomoću 

odgovarajućeg programa, kao što je Photoshop. Postoje i fotoaparati koji mogu da 

snimaju kratke video sekvence, pa oni mogu u izvesnom smislu zamijeniti web 

video kamere. Digitalni fotoaparati omogućuju pregled snimaka na licu mjesta 

(bez razvijanja), što znači da fotograf može lako uočiti greške kod snimanja i 

ispraviti ih dok još nije prekasno. Pošto se slike mogu i brisati, može se snimati 

mnogo   uzastopnih   slika   s   malim   razlikama,   izbrisati   loše   i   sačuvati   samo 

uspješne. Kod klasičnih fotoaparata to bi bilo preskupo. Možete i odabrati samo 

neke fotografije koje ćete ispisati na papir (ako ih uopće želite ispisivati).

Ako imate računar sa štampačem, nije potrebno fotografije nositi u foto-studio - 

one se mogu ispisati i kod kuće. Također, fotografije se na računaru mogu i 

obraditi   te   poboljšati   (npr.   pooštriti,   kontrolisati   kontrast,   svjetlost,   intenzitet 

boje...).

- 5 -

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti