Shvatanje sociologije
1
I PREDAVANJE
Zasnivanje sociologije. Nastanak i razvoj. Nauka
.
Sociologija je društvena nauka i spada u red mlađih nauka. Sociologija se
pojavljuje sredinom 19. veka u kriznim vremenima. Krajem 18. i 19. veka se dešava
prelaz iz feudalno-teokratske u liberalno-kapitalističku društvenu strukturu, kada dolazi
do razvoja društvene svesti i težnje da se nastala kriza reši na umno-racionalan i
sistematičan način i tada sociologija kao
nauka o društvu
postaje potrebna da bi objasnila
sklop civilizacijskih promena. (Zdravko Jež,
Osnovi sociologije
).
Ona se istorijski pojavljuje sredinom 19. veka kada nastupa kriza zbog prelaza iz
tradicionalno ruralnih, teokratskih, agrarnih i seljačkih društava u moderna, industrijska i
građansko liberalna društva, tj. civilizacije i to u najrazvijenijim državama: Francuskoj,
Engleskoj, SAD i Nemačkoj.
I ranije su se u istoriji razvoja globalnog društva dešavale krize kao što su krstaški
ratovi, peloponeski, prelaz iz robovlasničkog u feudalno društvo, raspad Rimskog carstva
i drugi oblici krize, ali u tom periodu još nije došlo do konstituisanja jedne posebne
discipline koja bi se bavila rešavanje nastalih kriza.
Postojale su druge društvene nauke, kao što su pravna nauka, filozofija, psihologija,
istorija, ekonomija, ali nisu bile dovoljne da misaono i istraživački obuhvate sve bitne
aspekte civilizacijskih promena. Ali pomenute nauke su bile veoma značajne i
predstavljale su neophodan preduslov, kako u kulturno-istorijskom, tako i u teorijsko-
metodološkom pogledu za konstituisanje sociologije kao posebne i najopštije nauke o
društvu.
Tada je sociologija postala veoma potrebna, jer je trebalo objasniti čitav sklop
radikalnih civilizacijskih promena u dotadašnjem načinu društvenog života, a dotadašnje
društvene nauke kao što su ekonomija, pravna nauka, istorija, psihologija, nisu mogle da
obuhvate i naučno objasne sve aspekte nastalih promena i krize, tj. nastalog
civilizacijskog obrata. Zato se za sociologiju kaže i da je nauka
društvene krize a ona se
i najcelovitije se bavi proučavanjem savremenom društvenog života
(Milovan
Mitrović,
Uvod u sociologiju i sociologiju prava
, str. 14). To znači da je ona uvek
okrenuta duhu vremena i konkretnim problemima društva. Ona zapravo postaje značajna
kada su društveni problemi najizraženiji, kao što su društveni sukobi, tj. kada društveni
poredak počne da guši ljude ili se pojedini okreću protiv društva, kada privreda stoji,
kada pravo ustupa mesto bezakonju, kada se raspadaju glavni kulturni obrasci (stari
običaji i vrednosti, elementarni moral) i tako izazivaju zbrku u svesti i društevnom
2
ponašanju ljudi izazivajući društvenu anomaliju. Tada sociologija postaje nužna i
racionalni orjentir u praktičnom društvenom životu. Ona služi kao neka vrsta “dijagnoze”
društva, a isto tako mora da ponudi i iznađe uspešnu terapiju da bi se nastali sukobi rešili,
objasnili, shvatili uzroci i posledice.
Međutim, načini rešavanja problema i krize društva se razlikuju kod različitih
sociolozima i socioloških teorija i usled različih shvatanja šta je cilj sociologije i šta se od
nje očekuje. Prema jednima, od sociologije se očekuje da bude:
1) čuvar postojećeg reda i poretka, tj. postojećeg građanskog društva, jer je i
nastala u vreme buđenja građanskog društva (kao Kontova teorija “reda i poretka”),
2) da bude idejna poluga za radikalno menjanje, promenu društva (kao što je na
primer Marksova teorija revolucije proleterijata protiv buržoazije i uspostavljanje
besklasnog društvo u kome će nestati uzroci društvene nejednakosti).
Termin sociologija predstavlja složenicu od latinske reči
societas
(društvo) i ona
grčke reči logos (reč, pojam, zakon, nauka) i kao takav se ustalio u stručnoj i široj
komunikaciji i upotrebi.
Postoje i druge nauke koje se bave društvom – filozofija, teologija, lingvistika,
pravo, politika, ekonomija, etnologija, pedagogija, arheologija, psihologija, antropologija,
ali svaka od njih proučava samo jedan poseban aspekt i deo društva.
Sociologija pak, za razliku od drugih društvenih nauka, proučava društvo kao
celinu, ali se razlikuje od drugih nauka, jer nastoji da u svom proučavanju dospe do
opštih zakonitosti, opštih uslova o društvenim pojavama, proučava društveni zivot
coveka, grupe i globalnih zajednica (Nešković, Sociologija). Социологија у суштини
открива и објашњава најопштије зако-нитости настанка и развитка људског
друштва.
U svojim istraživanjima ona se naravno oslanja i na rezultate i učenja drugih
društvenih nauka. Kao i druge društvene nauke, sociologija je izrasla iz okrilja filozofije.
Iz okrilja filozofije su izrasle i prirodne nauke, ali su se one ranije izvdovjile i utemeljile
vlastito područje istraživanja. Sociologija kao društvena nauka najkasnije se odvojila od
filozofije i od nje najmanje ostala nezavisna (Tripković,
Soiologija
).

4
Njen je zadatak da odgovori na pitanje šta je društvo i uopšte društveno
(društvena pojava) i da definiše sam pojam društva.
2) Metod sociologije
Nauke se među sobom razlikuju ne samo prema predmetu, tj. onome
šta
proučavaju, već
i po metodu - tj. načinu
kako
pristupaju svom predmetu.
Sociologija koristi
globalni sociološki pristup
svakoj društvenoj pojavi koji se drugačije
zove i sintetički pristup društvenim pojavama. Globalni pristup podrazumeva da svaku
konkretnu društvenu pojavu razmatramo u širem sklopu društvenih pojava sa kojima je
ona neposredno ili posredno povezana, na koje utiče ili koje na nju utiču. Posmatra se
odnos neke konkretne pojave sa najširim društvom kao celinom. Na primer kako
srednjoškolsko obrazovanje utiče na dalje školovanje u okviru visokog obrazovanja i
razvoj nekog društva u njenom naučnom pravcu, pa kako određeno društvo sa određenim
ekonomskom formacijom utiče na kvalitet obrazovanja i vrednovanje znanja itd. i kako
visokoobrazovanje utiče na formiranje programa u srednjim školama.
III uža definicija
Sociologija je
teorijska (uopštavajuća)
društvena nauka
, jer nastoji da
otkrije i formuliše
opšte uslove u kojima jedna vrsta društvenih pojava utiče na drugu
vrstu društvenih pojava
, a nezavisno od konkretnog prostora i vremena.
Druge društvene nauke kao što je istoriografija proučavaju vezu jedne društvene pojave
sa nekom drugom i više opisuju tu pojavu, vodeći se pitanjima gde, kada i kako se
odigrala neka pojava. Na primer Prvi srpski ustanak odigrao se 1804 i trajao do 1813, u
Beogradskom pašaluku i predstavlja ustanak Srba protiv Turaka. Ovde imamo opisivanje,
ali ne i traganje za uzrocima pojava.
Sociologija zapravo objašnjava
zašto
se neka pojava uopšte dešava, teži da dođe
do naučnog objašnjenja uzroka i posledica neke pojave, tj. da ih teorijski objasni (a reč
teorija potiče od grčke reči theoria - misaono posmatranje neke pojave, misaono gledanje,
kontemplacija). Za sociologiju se kaže da predstavlja
teorijsku nauku
, jer njen je cilj da
pruži sintetičko (uopštavajuće) znanje o društvu kao celini, ali i o određenim područjima
društvene realnosti i društvenim pojavama. Sociologija je teorijska nauka o društvu kao
celini društvenih delatnosti i društvenih odnosa, pa su
globalni pristup
i
perspektiva
5
celine
njena osnovna obeležja. (Tripković,
Sociologija
, str. 82). “Pod definiciji, teorijska
nauka je organizovano i metodično nastojanje da se racionalnim i iskustvenim putem
dođe do objektivnog, pouzdanog, preciznog, opšteg i sistematskog znanja o stvarnosti, tj.
o onom njenom delu koji proučava konkretna nauka”, u ovom slučaju, tj. slučaju
sociologije - do proučavanja društva.
Kao teorijska nauka, ona je usmerena na otkrivanje zakona i tendencijskih
pravilnosti u društvenim pojavama i procesima.
Polazeći od podele nauke na osnovne (fundamentalne) i primenjene (tehničke)
nauke, sociologija
predstavlja fundamentalnu (osnovnu)
nauku. Karakteristika
fundamentalnih osnovnih nauka je da otkriju osnovne istine u teorijskom obliku,
nezavisno od toga da li će teorijsko znanje biti uporebljeno u praktične svrhe. Cilj je da
na osnovu odgovarajućih metodskih postupaka, dođu do
novih i opštih
naučnih saznanja.
Zato su teorijska istraživanja koja se nazivaju i fundamentalnim najteža i najznačajnija za
nauku. Primenjene nauke se bave utvrđivanjem postupaka i sredstava za najbolje i
najuspešnije postizanje određenih praktičnih ljudskih ciljeva i vrednosti, kao što su
zdravlje, udobnost, proizvodnost rada i sl. Ova podela je samo uslovna. Primenjene nauke
se mogu razvijati samo na otkrićima teorijskih nauka, a teorijske nauke ne bi imale puno
smisla bez primenjenih. Dakle, nauka ne predstavlja samo skup tehničkih otkrića, već su
teorijska saznanja veoma bitna i to naročito primena tih saznanja u praksi. Te dve vrste
nauka moraju se dopunjavati, jer svako primenjeno istraživanje, na primer empirijsko
istraživanje mora da sadrži teorijski naučni okvir tj. da bude potkrepljene nekom
teorijom.
Tako je na primer znanje osnovnih fundamentalnih nauka kao što su matematika,
fizika, hemija osnova za sve tehničke naučne discipline, koje služe ljudskim praktičnim
potrebama. Iz ove podele nauka na osnovne i primenje proishodi i seldeća definicija
sociologije.
IV uža definicija Sociologije:
Sociologija je
osnovna
tj. fundamentalna
društvena nauka
zato što predstavlja
izvor od kojeg polaze sve posebne društvene nauke
i polje na kojem se stiču svi njihovi
posebni rezultati koji se međusobno povezuju u širu, tzv. soiološku sintezu. (Mitrović,
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti