SIGMUND FROJD

"MOJSIJE I MONOTEIZAM"

2

SADRŽAJ:

I     MOJSIJE- EGIPCANIN……………………………………………………………3

II   AKO JE MOJSIJE BIO EGIPCANIN……………………………………………...4

III  MOJSIJE, NJEGOV NAROD I MONOTEISTIČKA RELIGIJA…………...……10

   -PRVI DEO:
     A- ISTORIJSKA HIPOTEZA……………………………………………………..10
     B- PERIOD LATENCIJE I TRADICIJE…………………………………………..11
     C- ANALOGIJA……………………………………………………………….…..11
     D- PRIMENA………………………………………………………………………13

  -DRUGI DEO- REZIME I KAPITULACIJA;
     a) IZRAILJSKI NAROD……………………………………………………….….14
     b) VELIKI ČOVEK………………………...……………………………………...14
     c) NAPREDAK U DUHOVNOSTI……………………………………….………15
     d) ODRICANJE OD NAGONA…………………………………………………..15
     e) SADRŽAJ ISTINE U RELIGIJI………………………………………………..15

IV SPISAK KORIŠCENE LITERATURE………………………………….………..17

background image

4

II AKO JE MOJSIJE BIO EGIPCANIN…
1)

    Frojdovi argumenti za dokaz da je Mojsije bio Egipcanin  u predhodnom delu su poprilično 
nesigurni, osim davno utvrdjene činjenice da je njegovo ime stvarno bilo egipatsko. U ovom, 
drugom delu, dotaci ce neka druga načela koja ce mu pomoci, u maloj meri da svojoj pretpostavci 
da čvršcu podlogu. Odmah postavlja sledece pitanje-   ako se jedan narod ili pleme sprema na 
veliki  poduhvat,  u  ovom  slučaju  odvajanja  od  drugog  naroda,  logično  je  da se jedan  čovek 
uzdigne kao njihov vodja, ili da se putem izbora odredi za tu ulogu. Ali, sta je trebalo uglednom 
Egipcaninu da se zauzme za tudji narod, i to Egipcaninu koji je očigledno vrsio visoku funkciju 
medju svojim narodom, možda princ, sveštenik ili namesnik? Pored svega toga, stao je na stranu 
kulturno zaostalih došljaka i sa njima napustio svoju zemlju. Tome dodati činjenicu posebnog 
prezira Egipcana prema sebi stranom narodu, čini sve ovo veoma neverovatnim slučajem. Ne 
smemo zaboraviti ni to da Mojsije nije bio samo vodja ovog naroda, vec i njihov zakonodavac i 
vaspitač, ali i čovek koji ih je prisilio na novu veru koja je i danas poznata kao mojsijevska. Vise 
je nego očigledno da kada neko želi nekoga da preobrati u drugu religiju, koristi svoju vlastitu, 
što nam moze poslužiti kao, još uvek nestabilna činjenica, da je Mojsije za novu religiju naroda 
koje   je   "oslobadjao"   uzeo   egipatsku   religiju.   Ako   uporedimo   mojsijevsku   nastalu   religiju   sa 
starom egipatskom vidimo mnogo razlika. Mojsijeva religija je kruti monoteizam, postoji samo 
jedan Bog, on je jedini, svemocan, nedokučiv, njegov lik je zabranjeno slikati, ili ga uopšte 
praviti,   kao   sto   je   zabranjeno   izgovarati   i   njegovo   ime.     U   egiptskoj   religiji   postoji   jedva 
pregledna paleta božanstava različitog dostojanstva i porekla, nekoliko personifikacija velikih 
prirodnih sila, čak i apstrakcija poput Maata (istina, pravednost), ili nakaza poput patuljastog 
Besa. Takodje, mojsijevska religija je odbacila svaki moguci oblik magije i vradzbina, dok je 
suprotno u egipatskoj. Nijedan drugi narod starog veka se nije toliko trudio da opovrgne smrt i 
toliko se mučno starao da omoguci egzistenciju u onostranom kao Egipcani, i shodno tome bog 
mrtvih Oziris, gospodar tog drugog sveta bio je najpopularniji i najneosporeniji od svih drugih 
bogova. Naprotiv, starojevrejska religija se potpuno odreka besmrtnosti; nigde i nikad se ne 
spominje mogucnost nastavka zivota posle smrti. Ali, prvi zakljucak da je religija koju je Mojsije 
dao Jevrejima bila njegova vlastita, egipatska razbio se o saznanje da medju tim dvema religijama 
postoji različitost, cak suprotnost. 

2)

     Ali, postoje dokazi koji nam otvaraju jos jednu mogucnost poistovecivanja neke egipatske 
religije sa starojevrejskom. Nije oduvek egipatska religija bila tako čvrsta i postojana, kroz vreme 
bivala je poljuljana od strane različitih ljudi. Prvi koji je pokušao da politeizam u Egiptu prevede 
u monoteizam je Amenhotep IV, faraon XVIII dinastije. Mladi kralj je postao pobornik, davno 
zaboravljenog boga Sunca Atona ili Atuma i cela "nova" religija dobija ime Atonova religija. 
Takodje, sam faraon menja ime iz Amenhotep u Ihnaton, potom napusta Tebu vernu Amonu i 
nizvodno gradi svoju novu prestonicu Ahetaton (Atonov horizont). Danas se te ruševine nazivaju 
Tel-el-Amarna. Ihnaton je vladao svega sedamnaest godina, posle čega na vlast dolazi njegov zet 
Tutanhaton koji je bio primoran da se vrati u Tebu i da u svom imenu Atona zameni Amonom. 
Atonova religija je ubrzo bila ugašena, a Ihnatonova nova prestonica- razorena. 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti