- UNIVERZITET U SARAJEVU -
- FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU, KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE
STUDIJE -
- SARAJEVO -
SIGURNOSNE PRIJETNJE I RIZICI
(seminarski rad)
Predmet:
Mentor: prof.
Student:
Sarajevo, mart 2016
Sadržaj:
1. Uvod..............................................................................................1
2. Pojam i klasifikacija prijetnji i rizika..........................................2
3. Percepcija sigurnosnih prijetnji ................................................3
4. Suvremeni sigurnosni izazovi, rizici i prijetnje ........................4
5. Sigurnosne prijetnje i rizici.........................................................6
5.1 Vojne prijetnje sigurnosti..........................................................6
5.2 Političke prijetnje sigurnosti ...................................................7
5.3 Ekonomske prijetnje sigurnosti...............................................8
5.4 Društvene prijetnje sigurnosti..................................................10
5.5 Ekološke prijetnje sigurnosti...................................................11
6. Zaključak.......................................................................................13
7. Literatura.......................................................................................14
2. Pojam i klasifikacija prijetnji i rizika
Da bi se nešto definiralo kao sigurnosni problem ili sigurnosno pitanje je proces koji
karakteriše interakcija 4 elementa:
1) referentnog objekta, 2) sigurnosnog aktera, 3) “publike” 4) funkcionalnih aktera .
1
Opasnost se može manifestirati u obliku izazova , rizika ili prijetnji ( IRP ) . Izazov je
situacija koja stavlja nekoga ili nešto na probu . Ova situacija ne mora nužno biti opasna
već može predstavljati i pozitivnu mogućnost . Na primjer , globalizacija je izazov koji
države , društva ili pojedince stavlja na probu . Društva koja nisu uspjela uklopiti ,
globalizacijske procese mogu se definirati kao izravna prijetnja . Rizik je mogućnost
gubitka , ozljede , stvaranja neugodne situacije ili uništenja . Za razliku od izazova , rizik
ne može imati pozitivno značenje . Rizik se mjeri vjerojatnošću . Na primjer , u svakom
visoko tehnološkom društvu postoji veća ili manja vjerojatnost odnosno rizik od izbijanja
tehnoloških nesreća . Prirodne katastrofe su također vid rizika koji je nemoguće eliminirati .
Za njih je moguće pripremati se i upravljati posljedicama ukoliko i kada do njih dođe .
Prijetnja se općenito može definirati kao izrazita namjera da se povredi , uništiti ili kazni .
Pojam prijetnje može imati tri konkretna značenja . U teoriji igara , koja je osnov strateških
studija , prijetnja je strateški potez kojim akter A najavljuje provođenje određenih
potencijalno štetnih aktivnosti u cilju promjene ponašanja aktera B. U socijalnoj psihologiji ,
prijetnja je osjećanje B da će mu A nanijeti štetu . Treća , relacijska definicija glasila bi da
je prijetnja odnos između A i B u kome A teži da učini da se B osjeća ugroženo I u tome
uspijeva . Izazove , rizike i prijetnje sigurnosti je moguće klasificirati u odnosu na veliki broj
kriterija . Prema sektoru IRP možemo podijeliti na vojne , političke , društvene ,
ekonomske i ekološke . Međutim , IRP možemo razvrstavati i na drugačije načine . Prema
porijeklu , IRP sigurnosti možemo podijeliti na one koji su potekli unutar jedne političke
zajednice - unutarnje IRP - i one koje su nastali izvan nje - vanjske IRP .Teorijski gledano ,
za suzbijanje unutarnjih IRP je prevashodno zadužena policija dok je za sigurnost od
ugrožavanja spolja zadužena vojska . Tradicionalnih vojnih IRP sve je manje . Između
1993. I 2003. godine broj oružanih sukoba se smanjio za 40% . S druge strane ,
organizirani kriminal i terorizam ne samo da se intenziviraju već poprimaju i rastući
transnacionalni karakter . Granicu između unutarnje i vanjske sigurnosti sve je teže
povući , a broj unutarspoljnjih pitanja se povećava . Sve to dovodi do preklapanja
sigurnosnih funkcija različitih dijelova sektora sigurnosti , što se ogleda u policizaciji vojske
i militarizaciji policije . U odnosu na izvor , IRP mogu biti izazvani ljudskim ili prirodnim
faktorom . U odnosu na nositelja , možemo razlikovati IRP čiji su nositelji akteri i IRP koji
proizlaze iz procesa . Akteri mogu biti države ili ne državni akteri poput terorističkih ili
kriminalnih grupa . Međutim nositelji IRP mogu biti I procesi . Globalizacija se u određenim
sredinama doživljava kao izazov . U tom slučaju akteri poput multinacionalnih kompanija
samo su posredno nositelji IRP dok suština opasnosti dolazi iz same strukture i dinamike
globalnog kapitalizma . IRP se u odnosu na trendove date epohe često dijele na stare i
nove . Tijekom Hladnog rata nuklearna prijetnja je bila nova dok je konvencionalni
međudržavni sukob bio vid stare prijetnje . Nakon Hladnog rata , međudržavni sukob u
cjelini je počeo se svrstava među tradicionalne prijetnje dok su sukobi niskog intenziteta ,
građanski ratovi , terorizam I drugo dobili etiketu novih IRP .
2
1
Abazović M., Državna bezbjednost str.44
Često se u odnosu na odnos snaga između subjekta sigurnosti i nositelja prijetnje pravi
razlika i na asimetrične i simetrične IRP . Asimetrični IRP su oni koji koriste slabosti
referentnog objekta kako bi nanijeli veliku štetu i time nadomjestili veliku razliku u odnosu
snaga . IRP prema vremenu koje je potrebno za njihovu materijalizaciju možemo podijeliti
na kratkoročne , srednjoročne I dugoročne . U odnosu na stupanj intenziteta štete koju IRP
mogu izazvati možemo razlikovati IRP niskog , srednjeg i visokog intenziteta . Posebno je
zanimljiva klasifikacija prijetnji koju su napravili Daze i Kesler u odnosu na empirijsko i
metodološko znanje koje o njima subjekti sigurnosti posjeduju . Daze I Kesler razlikuju
četiri skupine opasnosti . U prvu skupinu spadaju prijetnje koje su subjektu sigurnosti
dobro poznate kao i metodologija koja je neophodna kako bi se prikupile operativne
informacije o njima . Zbog toga ove opasnosti oni zovu poznate – poznate prijetnje ( eng.
known - known threats ) . Najbolji primjer za ovaj vid prijetnje jeste oružana agresija izvana
. Države su relativno dobro upoznate s ovom vrstom prijetnje kao i sa metodama
prikupljanja podataka o njima . U drugu skupinu prijetnji spadaju one opasnosti koje su
suštinski mnogo neizvjesnije poput terorizma . Iako države imaju prilično ograničeno
empirijsko znanje o ovim prijetnjama one ipak posjeduju određena znanja i metode kako
da ovim rizicima upravljaju . Drugim riječima , s obzirom da se radi o riziku čija se
mogućnost materijalizacije može mjeriti samo stupnjem vjerojatnosti , države razvijaju
tehnike uz pomoć kojih mogu ovu vjerojatnost da proračunaju i da tako ovim rizicima
upravljaju . Američko Ministarstvo unutarnje sigurnosti ( eng. Departement of Homeland
Security ) razvilo je i sustav upozoravanja koji se sastoji od 5 ljestvica : niske opasnosti
koja se obilježava zelenom bojom , obazrivosti plavom , povećanog rizika žutom , visokog
rizika narančastom I izuzetnog rizika koji se obilježava crvenom bojom . Ove opasnosti
Dase i Kesler nazivaju poznatim - nepoznatim rizicima ( eng. known - uknown risks ) . U
treću grupu spadaju katastrofe , poput tsunamija , potresa ili pak nuklearnog terorističkog
napada , koje se kao ni rizici ne mogu predvidjeti ali o kojima je , da stvar bude gora ,
nemoguće prikupiti dovoljno informacija preventivno . Jedini način da o ovim katastrofama
nešto pouzdano saznamo jeste post festum odnosno onda kada su se već dogodile . Ove
opasnosti Daze i Kesler nazivaju nepoznatim - nepoznatim katastrofama ( eng. unknown -
uknown disasters ) . Konačno , četvrti vid opasnosti jeste onaj o kome postoje pouzdana
znanja ali su ona ignorirana od strane donositelja odluka . To su opasnosti koji oni nazivaju
nepoznato - poznato neznanje ( eng. unknown -known ignorance )
3. Percepcija sigurnosnih prijetnji
Sigurnost, se kao što piše Arnold Volfers, ne odnosi samo na "odsustvo prijetnji po
usvojene vrijednosti "već i na" odsustvo straha da će date vrijednosti biti ugrožene ".
Potrebno je podsjetiti se da je i sam pojam sigurnosti u samom početku za vrijeme rimske
imperije imao prije svega psihološki značaj (lat. securus). subjektivan osjećaj sigurnosti, a
ne nekakvo objektivno stanje čak i da je njega moguće znanstveno utvrditi, je čimbenik koji
ima presudni utjecaj na ponašanje aktera. Zbog čega i na koji način se određene okolnosti
sekuritizuju odnosno tretiraju kao izazovi, rizici i prijetnje sigurnosti? Analiza materijalnih
sposobnosti nikada nije dovoljna za razumijevanje zbog čega se nešto doživljava kao
prijetnja .
2
Prema Stevenu Voltu , čimbenici koji presudno utječu na stupanj ( vojne )
prijetnje su agregatna moć neke države odnosni svi resursi koji joj stoje na raspolaganju
( teritorija , populacija , ekonomski i tehnološki razvoj itd. ) , geografska blizina , ofanzivne
vojne sposobnosti i ofanzivne namjere . Međutim , iskustvo govori da ocijena toga da li su
3
2
UVOD U STUDIJE BEZBEDNOSTI FILIP EJDUS., str 72
