SEMINARSKI RAD
SIMO MATAVULJ
Predmet: Uvod u znanstveni i stručni rad
Mentor:
Student i broj indeksa:
Simo Matavulj
4
2. ŽIVOTNI PUT SIME MATAVULJA
Matavulj je rođen sredinom prošlog vijeka u Šibeniku,
u kome je završio osnovno i niže gimnazijsko
školovanje. Jadransko sunce i blaga klima kao da su
usadili u dečakovu dušu sređenost i sklonost ka
razmišljanju i pisanju. Sam Matavulj je govorio da se
od svoje majke, koja je znala lijepo da pripovijeda,
naučio usmenom uobličavanju priča koje su kružile u
narodu. Po očevoj smrti Matavuilj je oko četiri godine
proveo u kaluđerskoj sredini manastira Krupe, u kome
je starješina bio njegov rođeni stric. Manastirski život
nikako nije odgovarao dječakovoj slobodnoj prirodi, i
on napušta kaluđersku sredinu sa potpuno razvejanim
ilizijama o Bogu i vjeri.
1
Simo Matavulj (1852-1908)
Napustivši manastir, Matavulj u Zadru 1871. završava učiteljsku školu, a potom se prihvata
učiteljskog poziva u Đeverkama i Islamu, selima sjeverne Dalmacije. Italijanski jezik je
naučio još u djetinjstvu, a kasnije i francuski, što mu je omogućilo da neposredno upozna
bogatu realističku književnost romanskih naroda.
Godine 1874. Matavulj prelazi u Herceg Novi, u kome provodi oko osam godina kao
nastavnik italijanskog jezika u tamošnjoj pomorskoj školi. To su bile najradosnije godine
njegove mladosti. Utisci i doživljavanja iz toga doba ušli su kasnije u njegove najljepše
pripovijetke iz dalmatinskog života. Od 1881. Matavulj živi na Cetinju, gdje je bio srdačno
prihvaćen od kneza Nikole, dvorske sredine i malobrojne inteligencije koja se tu stekla. Tu, na
Cetinju, počinje njegov pripovjedački rad, koji mu ubrzo donosi opšte priznanje i slavu. Na
dvoru je stekao veliki ugled i bio postavljen, prvo, za nastavnika francuskog jezika, a potom
za nadzornika osnovnih škola i vaspitača prestolonaslednika Danila.
Matavulj 1887. napušta Crnu Goru i prelazi u Srbiju, ali ga vlasti i režim kralja Milana nisu
prijateljski primili. Bačen kao gimnazijski profesor u Zaječar, on opet odlazi na Cetinje, ali ni
tu ne ostaje dugo. U Crnoj Gori za njega više nije bilo one prijateljske i srdačne atmosfere.
Nije bilo ni njegovih nekada najintimnijih prijatelja. Zato Matavulj 1889. zauvijek napušta
Crnu Goru i dolazi u Beograd po abdikaciji kralja Milana. U vrlo povoljnim materijalnim
uslovima, on jedno vrijeme radi kao gimnazijski profesor, a potom živi slobodno, putujući i
baveći se jedino književnim radom. Umro je u Beogradu 1908. kao član Srpske akademije
nauka, proslavljen pisac i predsjednik Srpskog književnog društva.
1
Stefanović, D.A.,
Pregled Jugoslovenske književnosti,
Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike
Srbije, Beograd, 1967, str. 83.
Simo Matavulj
5
3. KNJIŽEVNI RAD
Matavuljevi pjesnički pokušaji padaju još za učiteljevanja u sjevernoj Dalmaciji. Uvidjevši da
nema dara za pjesničko kazivanje životnih utisaka, on počinje da prozno uobličava svoje
razne umjetničke doživljaje. Stalan pripovijedački rad Sime Matavulja počinje po njegovom
dolasku na Cetinje. U tim prvim njegovim radovima ima nevještine i sklonosti ka idealizaciji,
ali se u njima otkriva i sposobnost da markantno karakteripe likove i da sa malo riječi,
pogođenih i sugestivnih, stvara napete dramatične situacije.
Počevši sa opisivanjem crnogorskog života, Matavulj kasnije piše i pripovijetke sa tematikom
iz dalmatinske stvarnosti, i one nesumnjivo čine najbolji dio njegovog književnog rada. Život
u Srbiji, u Beogradu, dao mu je obilje materijala za književni rad, i on piše niz pripovijedaka
u kojima je naglašeno realističkim, gotovo mračnim slikama ocrtao neke vidove beogradskog
života na prelomu XIX i XX stoljeća. Cjelokupan Matavuljev književni rad možemo tematski
razgraničiti na tri grupe pripovijedaka. Jednoj bi pripadala djela sa slikama crnogorske
stvarnosti, drugu bi činile pripovijetke iz dalmatinskog života, a treću – slike beogradske
stvarnosti.
Za Matavuljeva života štampane su sljedeće zbirke njegovih pripovijedaka:
Iz Crne Gore, Iz
primorskog života, Iz Beogradskog života, Iz raznih krajeva, Primorska obličja, S mora i
planine, Beogradske priče
i druge.
2
Matavulj je neke svoje pripovijetke štampao i kao zasebna
izdanja, a dao je i dva dramska rada –
Zavjet
i
Na slavi
. Godine 1892. izašlo je u Beogradu u
zasebnom izdanju njegovo najbolje djelo, njegov snažni roman
Bakonja fra Brne.
Od ostalih
Matavuljevih djela treba pomenuti njegovu autobiografiju
Bilješke jednog pisca
i memoarski
spis u
Mavritaniji
. Pored originalnog književnog stvaranja, on se bavio o prevodilačkim
radom. Naročito je prevodio djela iz francuske i italijanske književnosti.
3.1. CRNOGORSKO-PRIMORSKI ŽIVOT
Crnogorska stvarnost zauzima značajno mjesto u Matavuljevim pripovijetkama. Na Cetinju,
gdje je i započeo književni rad, on je imao prilike da se upozna sa heroikom i viteštvom
crnogorskog života, čiji su patrijarhalni nazori i ratnička egzotika oduvijek bili zahvalan
materijal za književno oblikovanje.
Pored pripovijetke
Novo oružje,
koja je jedan od prvih Matavuljevih radova, posebno se ističe
pripovijetka
Sveta osveta.
3
U njoj su izrazito izbila Matavuljeva pripovjedačka svojstva u
slikanju karaktera, u sažetom i zgusnutom davanju situacije, živoj radnji, munjevitosti sukoba
i u postizanju efekta u dramatičnoj veličini tragičnog epiloga.
4
2
Stefanović, D.A.,
Pregled Jugoslovenske književnosti,
str. 84.
3
Babić, D.,
Književnost za drugi razred gimnazije i srednjih stručnih škola
, Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, Istočno Sarajevo, 2005, str. 282.
4
Gligorić, V.,
Srpski realisti
, Prosveta, Beograd, 1968, str. 251.
