SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET
Danijela Vrhovski
Sindrom pretreniranosti u trkača
DIPLOMSKI RAD
Zagreb, 2016.
II
Ovaj diplomski rad izrađen je na Zavodu za zdravstvenu ekologiju i medicinu rada Škole
narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod
mentorstvom doc.dr.sc. Milana Miloševića i predan je na ocjenu u akademskoj godini
2015/2016.
IV
V
1.
SAŽETAK
Sindrom pretreniranosti u trkača
Danijela Vrhovski
Sindrom pretreniranosti je stanje dugotrajnog umora i pada sportskih sposobnosti uzrokovano
pretjeranim treningom bez odgovarajuće faze odmora i oporavka. Za posljedicu nosi mnoštvo
psihofizičkih smetnji koje mogu usporiti napredak i postizanje predviđenih rezultata te iste
nerijetko i unazaditi.
Učestalost sindroma je sve veća kod današnjih profesionalnih trkača radi postavljanja sve većih
zahtjeva na njihove organizme, nužnih za postizanje vrhunskih rezultata. Ali sindrom ne
zaobilazi ni trkače početnike ni rekreativce.
Pretjerana fizička aktivnosti se smatra glavnim uzrokom sindroma pretreniranosti, ali i svi drugi
psihički i socijalni stresori mogu pridonijeti pojavi sindroma. Zapravo akumulacija svih
stresova dovodi do sloma adaptacijskih mehanizama i nastupaju dugotrajni negativni simptomi.
Individualan kapacitet za stres igra bitnu ulogu u razvoju pretreniranosti.
Dijagnoza se postavlja klinički i treba se dokazati; 1.)smanjenje radne sposobnosti unatoč
odmoru koji traje nekoliko tjedana, 2.)promjene raspoloženja i 3.)izostanak drugih uzroka
smanjene radne sposobnosti.
Oporavak od sindroma pretreniranosti traje dulje vremensko razdoblje, često mjesecima.
Teško je predvidjeti kod koga će se sindrom zapravo i razviti. Stoga je prevencija ključna.
Glavne komponente prevencije su edukacija i praćenje.
Ravnoteža između optimalnog treninga i oporavka je najbolja strategija uspjeha.
Pravilnim doziranjem opterećenja i dovoljno vremena provedenom u odmoru rezultirat će
dodatnom motivacijom i, kako psihičkom, tako i fizičkom spremnošću za nove pobjede.
Ključne riječi: sindrom pretreniranosti, presezanje, trkači
1
2.
UVOD
Trening je ravnoteža između aktivnosti i odmora (1). Trkači tu ravnotežu razvijaju godinama
slušajući svoje tijelo i njegove reakcije na fizičku aktivnost. Cilj treninga je postići bolju
psihičku i fizičku spremu. Fizičko opterećenje prilikom vježbanja uzrokuje stresni odgovor
organizma i privremeno izbacuje tijelo iz ravnoteže (2). Nakon odmora dolazi do adaptacije na
napor i poboljšanja fizičkih sposobnosti (1). Takav ciklus treninga i odmora nužan je za
napredak. Teško je procijeniti i prepoznati je li uloženi rad pretjeran i hoće li s vremenom
dovesti do pretreniranosti.
Sindrom pretreniranosti je stanje dugotrajnog umora i pada sportskih sposobnosti
uzrokovano pretjeranim treningom bez odgovarajuće faze odmora i oporavka (3).
Nastaje zbog neadekvatnog planiranja programa treninga, tj. prevelikog opterećenja bez
primjerenog odmora, a za posljedicu nosi mnoštvo psihofizičkih smetnji koje mogu usporiti
napredak i postizanje predviđenih rezultata te iste nerijetko i unazaditi. Trkač više nije u
mogućnosti održavati željenu formu unatoč tome što slijedi zadani režim treninga (4) . Dolazi
do stagnacije, pada sposobnosti i sportskih rezultata. Javljaju se negativni simptomi na tjelesnoj,
emocionalnoj i mentalnoj razini. Oporavak od sindroma pretreniranosti traje dulje vremensko
razdoblje, često mjesecima.
Učestalost sindroma je sve veća kod današnjih profesionalnih trkača radi postavljanja sve
većih zahtjeva na njihove organizme, nužnih za postizanje vrhunskih rezultata (2). Ali sindrom
može zahvatiti i rekreativne trkače (5).
Mehanizmi nastanka sindroma nisu poznati, no smatra se da dolazi do poremećaja
neuroendokrine regulacije zbog neadekvatnog odgovora na stres uzrokovanog pretjeranim
treningom (4,1). Ne postoje jedinstveni dijagnostički kriteriji niti prediktivni čimbenici koji bi
pravovremeno ukazali na postojanje rizika za nastanak sindroma pretreniranosti (1).
Iz tog razloga se dijagnoza najčešće postavlja retrogradno, kada više nema mogućnosti za
prevencijom. Pad forme trkača treba biti objektivan i trajati najmanje dva tjedna unatoč odmoru.
Jedini način liječenja je dugotrajni odmor tj. fizička neaktivnost, koja utječe na karijeru, često
uzrokujući i prekid karijere (4).
Kako bi došli do željenih fizičkih i motoričkih sposobnosti na najefikasniji mogući način,
važno je shvaćanje pojma pretreniranosti koja u protivnom napredak može drastično usporiti ili
unazaditi. Potrebno je educirati trkače i trenere o problematici sindroma pretreniranosti kako
bi se to stanje predvidjelo i spriječilo.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
