Uvod
Često se u građevinskoj praksi pojavljuju zahtjevi za betoniranje pojedinih konstruktivnih
elemenata u koje se, zbog određenih zahtjeva, ne može ugraditi beton uobičajenih osobina,
odnosno uobičajenih postupaka ugradnje. Nekada je to u pitanju položaj konstruktivnog
elementa, zahtjev za ojačanjem konstrukcije, brzina očvršćavanja, sanacija dijela ili
konstrukcije u cjelini i tome slično.
Šipovi su vrsta temelja koja opterećenje od objekta prenose kroz površinske slojeve tla slabe
nosivosti do dubljih slojeva tla dobre nosivosti. Time se otklanja mogućnost većeg sleganja
objekta što doprinosi njegovoj statičkoj sigurnosti.
U praksi se najčešće koriste šipovi od armiranog betona. Ako se šipovi izvode na samom terenu
onda se to može izvesti postupkom utiskivanja u tlo bušenjem ili pobijanjem. U naseljenim
područjima koriste se bušeni šipovi jer je buka pri ugrađivanju umerena. Tehnologija izrade
bušenih šipova sastoji se od tri osnovne faze :
iskop bušotine,
postavljanje armaturnog koša,
betoniranje šipova.
Prema vrsti materijala od kojih su izrađeni, šipove dijelimo na:
Drvene,
Čelične,
Betonske, armirano-betonske, prednapregnute,
Kombinovane
Prema načinu izrade šipove dijelimo na:
Zabijene šipove (pobijaju se u tlo udarom čekića),
Zabijeni i izliveni,
Bušeni i izliveni,
Izrada šipa pomoći mlaza vode,
Kombinovane šipove
Prema načinu prenošenja opterećenja na tlo, šipove dijelimo na:
Stojeći šipovi – prolaze kroz slojeve slabog tla i vrhom se oslanjaju na čvrto tlo.
Lebdeći šipovi – prolaze kroz slojeve jednoličnog tla, nose opterećenja terenjem između
omotača i tla.
Dijelimićno lebdeći šipovi – nose opterećenje samo u donjim zonama, jer su gornji
slojevi zanemarljive nosivosti.
Šipovi opterećeni horizontalnom silom – moraju biti otporni na savijanje. Rade se kod
izvođenja zemljom nasutih objekata, temelja visokih konstrukcija koje su opetrećene
vjetrom.
Šipovi opterećeni silama zatezanja – primjenjuju se kod temelja telekomunikacionih
tornjeva i naftnih platformi.
Šipovi za zbijanje i dreniranje tla – primjenom ovih šipova poboljšavaju se geotehničke
osobine tla, odnosno, šipovi od šljunka i pijeska koji služe kao drijen i ubrzavaju
konslolidaciju tla.
Koji ćemo tip šipa izabrati pri projektovanju zavisi od:
Lokacije i vrste konstrukcije,
Terenskih uslova tla,
Trajnosti,
Cijene koštanja.
c. prema načinu prenošenja opterećenja na:
1) stojeće,
2) lebdeće,
3) kombinovane.
1.1.Elementi projekta temelja na šipovima
1. Analiza raspodjele opterećenja na pojedine šipove.
2. Dokaz o dozvoljenom opterećenju tla pod dejstvom pojedinih šipova.
3. Dimenzionisanje pojedinih šipova.
4. Dokaz stabilnosti temelja kao cjeline.
5. Analiza predviđenih slijeganja, tj. pomjeranja temelja kao cjeline.
1. Analiza raspodjele opterećenja na pojedine šipove vrši se tako da se ispune uslovi
ravnoteže i da se usklade deformacije konstrukcije i tla, pri čemu se vodi računa o
krutosti i statičkom karakteru konstrukcije I savitljivosti (deformabilnosti) tla.
Heterogena i nelinearna deformabilnost tla, stepen krutsti šipova i temeljne konstrukcije
uzimaju se u obzir kod inkrementne metode konačnih elemenata, pri čemu se uvode u
račun i odnosi napona i deformacija na kontaktu između šipova u tla. Postupak metode
konačnih elemenata (MKE) je vrlo kompleksan i u praksi u strožijem obliku nije
uveden. Proračun podjele opterećenja na pojedine šipove koje preporučuje stručna
literatura su:
uprošćena aplikacija nelinearne analize,
grubi postupci koji tretiraju ukupnu temeljnu konstrukciju sa šipovima kao kruto tijelo i
zadovoljavaju samo ravnotežne uslove.
Ukoliko su uprošćenja proračuna veća onda treba povećati i faktore sigurnosti koji
figurišu u proračunu.
2. Dozvoljeno opterećenje pojedinačnog šipa možemo odrediti na više načina:
a) probno opterećenje,
