JU SREDNJA ŠKOLA ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SARAJEVO

MATURSKI RAD

ŠIROKOPOJASNE PRISTUPNE TEHNOLOGIJE

MENTOR

UČENIK

Kretija Branka dipl. ing. el.

Avdagić Ahmed IV-1

SARAJEVO, MAJ 2015.g.

JU SREDNJA ŠKOLA ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SARAJEVO

MATURSKI RAD

ŠIROKOPOJASNE PRISTUPNE TEHNOLOGIJE

Ocjena:

____________________________

Komentar:

Komisija:

1.___________________________

2.___________________________

3.___________________________

background image

1.  UVOD

Početkom ’80-tih godina prošlog vijeka na tržištu telekomunikacionih usluga izdvajala 

su   se   tri   nezavisna   segmenta:   javni   fiksni   telefonski   servis,   servis   kablovske   televizije   i 
povezivanje računara u izolovane lokalne računarske mreže. Kao rezultat procesa deregulacije 
i liberalizacije tržišta telekomunikaconih usluga tokom ’90-tih godina i značajno povećanog 
interesovanja   korisnika   za   multimedijalne   servise   ova   tri   segmenta   objedinila   su   se   u 
jedinstveni   segment,   sa  ciljem   da   se   korisnicima   ponudi  univerzalni   širokopojasni  servis, 
preko jedinstvene pristupne mreže. Bez obzira na princip realizacije, sa stanovišta korisnika 
telekomunikaciona mreža treba da obezbijedi: 
pouzdanu   komunikaciju   izmedju   krajnjih   korisnika,   uz   minimalno   vrijeme   uspostavljanje 
veze i kašnjenje signala;
• razmjenu   informacija   u   formatu   pogodnom   za   prijem   i   eksploataciju   na   korisničkim 

terminalima, uz odgovarajući kvalitet servisa zahtijevan od strane korisnika;

• pružanje dodatnih usluga u skladu sa zahtjevima korisnika i visoku fleksibilnost;
• jednostavno održavanje uz minimalnu vjerovatnoću otkaza.

Razvoj širokopojasnih usluga značajno utiče na razvoj mnogih sektora privrede ali i 

društva u cjelini. Postoje mnogobrojne studije na ovu temu kojima se ističe značaj tržišta 
telekomunikacija i njen uticaj na porast bruto društvenog proizvoda (BDP). Širokopojasne 
tehnologije   nude   velike   mogućnosti   za   unapređenje   društveno-ekonomskog   položaja 
pojedinaca,   od   pristupa   različitih   tipova   obrazovanja   ili   mogućnost   informisanja   o 
zdravstvenoj usluzi, preko elektronskog plaćanja računa mobilnim telefonom itd. Sve ovo 
omogućava uštede za pojedince, ali i brži i lakši pristup informacijama koje su značajne i za 
privatni   ali   i   za   poslovni   život.   Međunarodna   unija   za   telekomunikacije   (ITU)   je 
identifikovala   nekoliko   konkretnih   problema   čije   posljedice   bi   se   mogle   umanjiti   sa 
upotrebom   širokopojasnih   tehnologija.   To   su   tzv.   milenijumski   ciljevi   za   koje   su   se   sve 
zemlje članice Ujedinjenih nacija saglasile da bi na njima trebalo aktivno raditi u narednim 
godinama. Primjeri upotrebe širokopojasnih tehnologija za ublažavanje socio-ekonomskih i 
zdravstvenih   problema   u   svijetu   su   višestruki.   Istraživanje   Međunarodne   unije   za 
telekomunikacije   pokazuje   da   u   afričkim   zemljama   27,8%   djece   bolje   stiču   znanja   koja 
dobijaju upotrebom ICT tehnologija. Drugim riječima, visoko kvalitetni edukativni program u 
elektronskom obliku koji bi bio dostupan svoj djeci preko računara, laptopova ili drugih 
elektronskih uređaja bi omogućio brže i kvalitetnije sticanje znanja. Sve prethodno navedene 
prednosti upotrebe širokopojasnih tehnologija, nakon nekoliko godina intenzivne edukacije i 
prezentacija širom svijeta su omogućile da se veliki broj zemalja odlučio da usvoji strategiju 
razvoja   širokopojasnih   servisa   u   narednim   godinama.   Taj   broj   trenutno   iznosi   oko   130 
zemalja sa tendencijom porasta. 

2. PRISTUPNA MREŽA

2.1.

UVOD

Pristupna mreža povezuje krajnjeg korisnika s drugim mrežama i pružateljima usluga. 

Pojednostavljeno rečeno, pristupna mreža se sastoji od lokalnih petlji, za koje se ponekad 
koristi   i   naziv   pretplatničke   linije   (subcriber   lines),   te   od   pridružene   im   mrežne   opreme. 
Pristupna mreža krajnjim korisnicima omogućava povezivanje s jezgrenom mrežom preko 
koje pristupaju raznim uslugama. Lokalne petlje povezuju lokacije krajnjih korisnika usluge s 
lokalnim   centralama.   U   zapadnoj   literaturi   pojam   pristupne   mreže   primjenjuje   se   na   sve 
tipove tehnologija koje se mogu koristiti između ovih tačaka u mreži, bez obzira na strukturu 
mreže na prvom OSI sloju.

 

To znači da i optika i WLAN mreže imaju svoju verziju pristupnih 

mreža. Pristupne mreže obuhvataju: POTS, N-ISDN, kablovski modem i DSL tehnologiju.

Slika 1: Lokalna petlja kao linija za pristup 

 

2.2.

RAZVOJ PRISTUPNE MREŽE

 Telekomunikacije su se početkom i sredinom XX vijeka razvijale tako što je za svaku 

uslugu građena posebna infrastruktura. Na taj način nastale su odvojene mreže za telefonsku 
uslugu, telegrafsku uslugu i uslugu za prijenos podataka. U mreži za telefonsku uslugu, veza 
između krajnjih tačaka - telefonskih pretplatnika i njima najbližih komutacionih čvorova, 
realizovana je zasebnim linijama koje se dodjeljuju svakom pretplatniku. Ove linije, dužine 
od nekoliko stotina metara do par kilometara čine tzv. pristupnu mrežu. Pristupna mreža je 
dominantno   realizovana   korištenjem   kablova   sa   bakarnim   provodnicima   upredenim   u 
četvorke i/ili parice. Pristupna mreža građena je prema standardima za prijenos telefonskih 
govornih signala u opsegu od 300 Hz do 3,4 kHz. Preko nje se realizuje tzv. POTS servis. 
POTS   je   osnovni   telefonski   servis   koji   omogućava   svim   telefonskim   korisnicima   pristup 
javnoj telefonskoj mreži PSTN. 

Potreba  za  objedinjavanjem  usluga,  kao  i  za  sve  većim zahtjevima za prijenosom 

digitalnih podataka, nametnula je potrebu da se naprave intervencije u samoj pristupnoj mreži. 
Međutim, uzimajući u obzir ogromna ulaganja u kablovsku infrastrukturu pristunih mreža, 

background image

3. ŠIROKOPOJASNI PRISTUP

Razvojem Interneta i protokola TCP/IP pojavila se i rastuća potreba za korištenjem 

drugih usluga u pristupnom dijelu mreže, osim tradicionalnog POTS-a. Paralelno s razvojem 
Interneta   tokom   devedesetih   godina   prošlog   stoljeća   razvijen   je   i   koncept   širokopojasne 
digitalne   mreže   integriranih   usluga,   B-ISDN   (Broadband   Integrated   Services   Digital 
Network). Granica između uskopojasne i širokopojasne komunikacije postavljena je na 2 
Mbit/ tj. na brzinu veću od brzine primarnog pristupa ISDN-u (PRA). Međutim, naknadno je 
ta granica pomaknuta prema nižim brzinama, tj. na 144 kbit/s koliko iznosi podatkovna brzina 
osnovnog pristupa ISDN-u (BRA).  

Izvorna definicija širokopojasnog pristupa jeste da je to prijenos podataka brzinom od 

2 Mbit/s. To su, naravno, teoretske brzine prijenosa, dok praktična brzina iznosi dosta manje. 
Na samom početku 21. stoljeća širokopojasni pristup postao je jedna od ključnih smjernica 
savremenih   telekomunikacija.   Širokopojasni   pristup   nije   više   isključivo   mjera   tehnološke 
razvijenosti nekog društva, već govori i o njegovom razvoju u cjelini. 
Postoji više tipova širokopojasnog pristupa, a to su: žičani (DSL, kablovski), bežični ( UMTS, 
LTE,  Wi-Fi,  WiMAX), optički, satelitski i hibridni.

4.  ŽIČANI ŠIROKOPOJASNI PRISTUP

Žičani širokopojasni pristup predstavlja pristup uslugama putem kablova (bakarnih 

parica, koaksijalnih). Tehnologija koja se koristi za pristup putem bakarnih parica jeste DSL 
(Digitalna Pretplatnička Linija) koja nudi širok sprektar svoji podtehnologija. Ova tehnologija 
koristi postojeću telefonsku mrežu. Širokopojasni kablovski pristup predstavlja pristup uz 
pomoć koaksijalnih kablova i kablovskih modema.

4.1.

 DIGITALNA PRETPLATNIČKA LINIJA (DSL)

U vrijeme kad su se na tržištu pojavile tehnologije digitalne pretplatničke linije, DSL (Digital
Subscriber Line) alternativni oblici pristupa jezgrenoj mreži bili su sljedeći:

1. Pristup POTS kanalima s pomoću modema (voice-band modem, dial-up modem),
2. a prijenosne brzine su 33.600 bit/s ili najviše 56 kbit/s u smjeru prema korisniku;
3. Pristup   uskopojasnim   ISDN-om   (N-ISDN)   na   osnovni   pristupa   BRA   -   prijenosna 

brzina iznosi 160 kbit/s, a podatkovna brzina (na raspolaganju korisniku) 144 kbit/s, 
na   osnovi   primarnog   pristupa   (PRA)   -   prijenosna   brzina   iznosi   2,048   Mbit/s,   a 
podatkovna brzina 1,984 Mbit/s;

4. Pristup mrežom kablovske televizije uz pomoću kablovskih modema;
5. Pristup prijenosnim E1-sistemima - prijenosna brzina iznosi 2,048 Mbit/s.

Pristup   POTS   kanalima,   BRA-om   i   kablovskim   modemima,   uglavnom   je   bio   namijenjen 
kućnim korisnicima, a PRA i E1 sistemi poslovnim korisnicima. U devedesetim godinama 
prošlog stoljeća započeo je ubrzani masovni razvoj i primjena xDSL-a širom svijeta. Osnovna 

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti