Šta je siromaštvo i kako ga definisati?
Obično sociolozi i istraživači koriste dva načina pristupanju siromaštvu:
•
apsolutno siromaštvo
ili
održavanje golog života
i
•
relativno siromaštvo
.
Pod aposutnim siromaštvom podrazumjeva se
nepostojanje osnovnih uslova za
održavanje fizičke egzistencije – naime, dovoljno hrane, krova nad glavom i tako
dalje. Koncept apsolutnog siromaštva smatra se univerzalno primjenjivim. Gibbens
smatra da su standardi za ljudsko održavanje, više ili manje, isti za sve ljude istog
životnog doba i iste tjelesne građe, bez obzira gdje žive. Za bilo kojeg pojednica, bilo
gdje u svijetu, može se reći da živi u siromaštvu ukoliko se nalazi ispod ovog
univerzalnog standarda.
Međutim, nisu svi mišljenja da je moguće odrediti taj standard. Neki smatraju da je
pogodnije koristiti pristup
relativnog siromaštva
. Problemi formiranja pojma
relativnog siromaštva su složeni, i tu se uglavnom koriste mjerila dohotka, ali ona
mogu sakriti raznovrsnost u stvarnim potrebama ljudi. Zagovornici koncepta
relativnog siromaštva smatraju da se siromaštvo kulturno definiše i da ne može da se
mjeri na osnovu nekog univerzalnog standarda. Pogrešno je pretpostaviti da su ljudske
potrebe svuda identične – u stvari, one se razlikuju čak i u okviru jednog društva. Ono
što se smatra neophodnim u jednom društvu, u drugom može se smatrati luksuznim.
Teškoće postoje u formulacijama i apsolutnog i relativnog siromaštva. Uobičajena
tehnika za mjerenje apsolutnog siromaštva jeste određivanje granice siromaštva, koja
se zasniva na cijeni dobara koji su potrebni za ljudski opstanak u određenom društvu.
Za pojedinca ili domaćinstava čiji se prihod nalazi ispod granice siromaštva, kaže se
da žive u siromaštvu. Kada se za nekog kaže da živi ispod granice siromaštva, to znači
da nema dovoljno sredstava za ispunjavanja osnovnih životnih potreba. Ranije smo
rekli da je relativno siromaštvo također problematičano za definisanje jer kako se
društva razvijaju, tako se mijenja i shvatanje relativnog siromaštva.
Pojedini kritičari upozoravaju da korištenje pojma relativnog siromaštva skreće
pažnju sa činjenice da su najsiromašniji članovi društva danas mnogo imućniji nego
ranije. Kao na primjer da su porodice sa najnižim prihodima sada dostupniji roba i
usluga nego što je to bio slučaj prije dvadeset godina. (tabela 1.1.).
Tabela 1.1.
Mjerenje siromaštva
Zvanična mjerenja siromaštva
Za razliku od SAD i mnogo drugih zemalja u kojima postoji zvanično definisana
˝granica siromaštva˝, u Britaniji ne postoji tumačenje siromaštva od strane vlade.
Zbog toga što se postoji zvanična defenicija siromaštva, istraživači u Ujedinjenom
Kraljevstvu se u mjerenju nivoa siromaštva oslanjaju se na druge statističke
pokazatelje, kao što je na primjer socijalna pomoć. Oni su za svakog ko ima prihod
jednak iznosu socijalne pomoći, ili niži, smatrali da živi u ˝siromaštvu˝. Socijalna
pomoć odnosila se na novčani iznos isplaćivan ljudima čiji prihod nije prelazio
granicu koja je smatrana neophodnom za preživljavanje. Ljudi sa prihodima kojije
iznosio 1.00 i 1.40%. socijalne pomoći, definisani su kao oni koji žive na ˝granici
siromaštva˝.
Broj ljudi koji žive na granici tako definisanog siromaštva, ili ispod nje, dramatično se
povećao osamdesetih godina, što je utjecalo na sve veći broj djece. Godine 1979, 10%
djece ( ispod 15 god.) živjelo u domačinstvu sa prihodom 50% od nacionalnog
prihoda; do 1991 njigov broj porastao na 31%. Nakon dramatičnog porasta siromaštva
tokom 80-ih, situacija je, uglavnom, ostala na istom nivou tokom 90-ih. Podaci s kraja
90-ih pokazuju da je približno 10,7 miliona.
Subjektivna mjerenja siromaštva
