Siromaštvo

Univerzitet u Istočnom Sarajevu

Ekonomski fakultet Brčko

SEMINARSKI RAD

iz predmeta:

SOCIOLOGIJA

Tema: Siromaštvo

Mentor: Student:

_________________ __________________

prof. Vuković Drago Krstić Nada (1201/16)

Brčko, novembar, 2016.godina

Sadržaj

Uvod……………………………………………………………….. 3

. Siromaštvo kao višedimenzionalan fenomen ………………….. 4

Koliko se socijalni rad bavi siromaštvom ………………………. 6

Važnost edukacije o siromaštvu …..…………………………… 10

Pristup ljudima koji žive u siromaštvu ………………….…….. 13

Percepcija siromaštva …………………………………………. 15

Zaključak ………………………………………………………… 17

Literatura ………………………………………………….……... 18

1. Siromaštvo kao višedimenzionalan fenomen

Svi znaju šta je siromaštvo ili barem mogu reći da znaju kada ga vide.To često
podrazumijeva loš materijalni status, manjak društvene moći, loše uslove
stanovanja, nepostojanje prava glasa, određeni životni stil i stavove.Problem pri
razumijevanju siromaštva nastaje s problemom pokušaja definisanja i mjerenja
siromaštva.

O’Boyle je iznio mišljenje da su definicije siromaštva opterećene vrijednosnim
sastavom onih koji ih kreiraju. DiNitto, nasuprot tome, smatra da je definisanje
siromaštva politička aktivnost, odnosno oni koji zagovaraju program u kojem su
u središtu problemi siromaštva, biti će skloniji pri definisanju favorizirati indeks
koji ukazuje na velik broj ljudi koji žive u siromaštvu.Definiranje siromaštva u
SAD-u zasigurno je drugačije nego u Indiji, Bangladešu, Etiopiji ili u nekim
drugim krajevima svijeta.Djeca koja žive u siromaštvu u primjerice Moldaviji,
Kavkazu ili u Indiji žive u sasvim drugačijim i teško usporedivim uslovima u
odnosu na djecu koja žive u siromaštvu u zemljama razvijenog svijeta.

S jedne strane, siromaštvo se definiše kao nedostatak potrebnih materijalnih
sredstava za prihvatljiv životni standard, dok se s druge strane, siromaštvo
shvata kao višedimenzionalni fenomen koji u svom određenju uključuje
materijalne, socijalne, kulturne i psihološke aspekte života.Bez obzira na
naizgled oprečne pristupe pri shvatanju siromaštva, današnji teoretičari će se
ipak složiti da se radi o kompleksnoj pojavi koju nije moguće shvatati
jednodimenzionalno.

Prema Šućuru siromaštvo podrazumijeva društveno, a ne prirodno stanje.Zato
svaka definicija siromaštva implicira vrijednosne sudove i svaka definicija
siromaštva je i socijalna definicija jer se sve potrebe socijalno interpretiraju, kao
i resursi potrebni za njihovo zadovoljavanje.Prema Walkeru siromaštvo je stanje
deprivacije dohotka i drugih izvora, bilo materijalnih, socijalnih ili kulturnih.
Ono utiče na zdravlje i životna očekivanja, kao i na pristup socijalnim mrežama,
zapošljavanju, učenju i poštovanju.Autori pritom također navode da je teško
složiti se oko univerzalne definicije siromaštva. Materijalni deficit koji
najjasnije određuje siromaštvo povlači za sobom široku lepezu nezadovoljenih
osnovnih ljudskih potreba u biološkom,psihološkom i socijalnom smislu.Tako
Svjetska banka (2001., prema Palomar Lever,2005.) definiše siromaštvo

prvenstveno kao materijalni deficit koji ima za posljedice slabe socijalne
odnose, nesigurnost i ovisnost o drugima, nisko samopouzdanje i
bespomoćnost.Višedimenzionalnost siromaštva ispoljava se u stanju koje
obilježava dugotrajna i stalna uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti
izbora, sigurnosti i moći koje su nužne za odgovarajući životni standard i
ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih
prava.

Ne postoji neka dominantna teorija siromaštva, a vjerojatno nikad neće niti
postojati.Postoje teorije na makro, mezo i mikro nivoima i one variraju od onih
eksplanatornih do fragmentarnih.One su usmjerene na generalni pojam
siromaštva, razmatrajući i fokusirajući se na uzroke koji dovode do siromaštva,
posljedice siromaštva, život siromašnih, javne intervencije i individualne
strategije.Neke od brojnih teorija siromaštva su: teorija nejednakosti, teorija
raspodjele dohotka, teorija stratifikacije, klasna teorija, neomarksistička teorija,
teorija marginalizacije, teorija relativne deprivacije, teorija devijacije, teorija
uspjeha, teorija socijalne promjene, teorija razvoja, teorija modernizacije, teorija
ekonomskog rasta, teorija kulture siromaštva, teorija suočavanja itd.

Među najpoznatijim i najčešće korištenim teorijama siromaštva su tri sociološke
teorije: teorija deprivacijskog kruga, teorija kulture siromaštva i teorija
situacijske prisile.Teorija deprivacijskog kruga ima za osnovu tezu da
siromaštvo rađa siromaštvo i prenosi svoje posljedice s generacije na generaciju.
Siromaštvo je krug u kojem nema ni početka ni kraja. Prema Waxmanu (1983.)
ključni element siromaštva je stigma od strane ostalih članova društva, što
dovodi do toga da se ljudi koji žive u siromaštvu nalaze u začaranom krugu gdje
negativan stav prema njima dovodi do ograničavajućih prilika za njih od strane
društva.Kumulativno nasljedni karakter siromaštva uslovljava gomilanje
nepovoljnih životnih okolnosti koje podupiru i pojačavaju jedna drugu,
spriječavajući izlazak iz začaranog kruga.Kasnije, ovaj je pristup bio često
kritikovan kao statičan, deskriptivan, normativan i nefleksibilan.Teorija kulture
ili subkulture siromaštva jedna je od osnovnih socioloških teorija siromaštva
koju je cjelovito razradio američki antropolog Oscar Lewis pedesetih godina
prošlog vijeka.Zagovornici ove teorije smatraju da je siromaštvo najčešće
rezultat neprihvatljivih oblika ponašanja, devijantnih vrijednosti i morala, koje
ih razlikuje od dominantnog kulturnog i društvenog.Takvo loše ponašanje,
devijantne vrijednosti i moral prenose se međugeneracijski kroz socijalizaciju.
Kultura siromaštva se uči i internalizira u socijalizacijskom procesuvenog