Siromaštvo i nejednakost

UNIVERZITET U PRIŠTINI
EKONOMSKI FAKULTET
KOSOVSKA MITOROVICA

SEMINARSKI RAD

PREDMETA

: Osnovi ekonomije

TEMA

: Siromaštvo i nejednakost

Uvod

U ovom seminarskom radu obradila sma temu: Siromaštvo, nejednakost i razvoj. Za

ovu temu sma se odlučila iz razloga što je nejdnaka raspodjela dohodka, društvenog bogatstva
i siromaštvo već odavno veliki problem na samo u našoj države već i u ostalim zemljama
svijeta, uključujući ne samo zemlje u tranziciji već i visoko razvijene zemlje. Većina zemalja
u svijetu se suočava sa siromaštvom dugi niz godina pokušavajući ga riješiti, ali rijetko koja u
tome u potpunosti uspije.

U prvom djelu seminarskog rada obradila sam definisanje pojmova siromaštva i

nejednakosti.   Iako   većina   autora   smatra   da   je   siromaštvo   relativan   pojam   te   da   se   teško
definiše, nebi se u potpunosti složila s tim, smatram da se siromaštvo može definisati na
različite načine što sma objasnila u prvom djelu rada. U okviru ovog djela obajsnila sam i
mjerenje   nejednakosti   raspodjele   bogatstva   kako   grafički   tako   i   numerički,   odnosno
Lorenzovom   krivuljom   i   Ginijevim   koeficijentom.   Ovaj   dio   također   obuhvata   i   mjerenje
siromaštva.

U drugom djelu obradila sam siromaštvo i razvoj. U ovom djelu daje se odgovor na

pitanje ko ima veće koristi od razvoja siromašni ili bogati i da li ekonomski razvoj zaista
dovodi do smanjenja siromaštva. U ovom djelu također sam obradila najugroženiju kategoriju
u siromaštvu, a to je žena.

U zadnjem poglavlju nastojala sam navedenu temu povezati sa Bosnom i

Hercegovinom. BiH je zemlja koja se susreće sa visokom stopom siromašnih, a to siromaštvo
je uzrokovano prvenstveno neproduktivnom privredom i manjkom radnih mjesta. Ovdje se
navode stope siromašnih, te je izvršeno upoređivanje stopa siromaštva sa zemljama u regiju.

Siromaštvo i nejednakost

neki imaju previše novca te ne znaju kako ga potrošiti dok drugi nemaju dovoljno ni za
preživljavanje.

Najveće nejednakosti prisutne su u zemljama srednjeg dohodka, naročito u zemljama

Latinske Amerike kaošto su Panama, Venecuela, Peru, Brazil i druge. U tim zemljama 10%
stanovništva raspolaže sa 40% do 50% dohodka. Nejednaka raspodjela dohodka rezultira
bogaćenjem jednih i zadržavanjem siromaštva drugih. Bogati manje štede siromašni nemaju
od čega da štede. Bogati kupuju luksuzne robe i nastaje odliv kapitala u inostranstvo što se
loše odražava na domaću proizvodnju.

1.1.

Mjerenje nejednakosti i siromaštva

Siromaštvo i nejednakost ozbiljna su prijetnja privrednom rastu, posebno u

tranzicijskim zemljama, jer velika nejednakost pojačava krize vezane za vanjske šokove te
dovodi do sukoba bogatih i siromašnih kod raspodjeli dohodka. Dakle, veoma je važno
izvršiti adekvatno mjerenje ne samo siromaštva već i nejednakosti u raspodjeli dohodka i
bogatstva. Na osnovu mjerenja uočiti gdje su razlike najveće te sprovest adekvatne mjere da
se one otklone odnosno da raspodjela društvenog bogatstva bude sto ravnomjernija jer bi se i
na taj način otklonilo siromaštvo.

1.1.1. Mjerenje nejednakosti

U ovom djelu objasnit ćemo dva načina mjerenja nejednakosti raspodjele dohodka i

bogatstva, odnosno Lorenzovu krivu kao grafički prikaz neravnomjerne raspodjele dohodka i
Ginijev koeficijent kao numerički pokazatelj neravnomjernosti raspodjele dohodka u društvu.
Obično se nejednakost životnog standarda mjeri upotrebom raspoloživog dohodka ili rashoda
u posmatranom mjesecu.

Ekonomisti obično prave razliku između dvije glavne mjere raspodjele prihoda u

analitičke i kvantitativne svrhe: ličnu ili raspodjelu prihoda po veličini i funkcionalni ili
distributivni faktor raspodjele prihoda.

Raspodjela po veličini

- Pojedinačna raspodjela ili raspodjela prihoda po veličini je

mjere koju ekonomisti najčešće koriste. Ona se jednostavno bavi pojedinačnim osobama ili
domaćinstvima, kao i ukupnim prihodom koji oni primaju. Način na koji se ovaj prihod prima
ne razmatra se. Ono što je važno jeste koliko se zarađuje neovisno o tome da li taj prihod
dolazi isključivo na osnovu radnog odnosa ili iz drugih izvora kao što su kamte, dobit, renta,
darovi ili naslijeđe. Lokacija kao i profesionalni izvor prihoda (npr. poljoprivredna
proizvodnja, trgovina i uslužne djelatnosti), zanemaruju se.

Ekonomisti i statističari organiziraju sve pojedince prema njihovim ličnim primanjima

od nižih prema višim, a zatim djele ukupnu populaciju u različite grupe i veličine. Zajednička
metoda je podijeliti populaciju u nizove

petina

ili

desetina

shodno nivou zarade od najmanjeg

Todaro P. M. i Smith C. S., Ekonomski razvoj, deveto izdanje, New York University i Population Council, The

G. Washington Universitiy, str. 183.

prema najvećem i zatim se utvrđuje koji omjer ukupnog nacionalnog prihoda prima svaka od
ovih dohodovnih grupa.

1.1.2. Lorenzova krivulja

Lorenzovu krivulju najjednostavnije možemo definisati kao grafički prikaz

neravnomjerne raspodjele dohodka. Pored toga možemo reći da je Lorenzova krivulja grafički
prikaz distribucije dohodka među obiteljima u nekoj nacionalnoj ekonomiji u određenom
vremenu.

Grafikon 1. Lorenzova krivulja

Na grafikonu 1. prikazana je Lorenzova krivulja. Broj onih koji primaju prihod je

nanesen na horizontalnu osu, ne u apsolutnim kategorijama, nego u kumulativnim procentima.
Naprimjer,  u tački 20 imamo najnižih (najsiromašnijih) 20% stanovništva, na tački 60 imamo
donjih   60%,   i   na   kraju   ose   ukupno   100%   stanovništva   koje   razmatramo.   Vertikalna   osa
prikazuje   udio   ukupnog   prihoda   koji   prima   svaki   od   ovih   postotaka   stanovništva.   To   je
također kumulativno sve do 100%, što znači da su obje ose iste dužine. Cijela slika smještena
je u kvadratu i dijagonalna linija se proteže od donjeg lijevog ugla kvadrata do gornjeg denog
ugla.   Na   svakoj   tački   dijagonale   je   postotak   primljenog   prihoda   upravo   jednak   procentu
prihoda primaoca.

Lorenzova krivulja

pokazuje stvarni kvantitativni odnos između postotka primalaca

prihoda i procenta ukupnog prihoda koji su zapravo primili tokom recimo godine dana. Što je
Lorenzova krivulja dalje od dijagonale (savršene jednakosti), veći je predstavljeni stepen
nejednakosti.

Ekstremni slučajevi savršene nejednakosti (tj. situacije u kojoj jedna osoba prima sav

naionalni prihod, fok ostali ne dobivaju ništa) bio bi predstavljen slaganjem Lorenzove

Todaro P. M. i Smith C. S., Ekonomski razvoj, deveto izdanje, New York University i Population Council, The

G. Washington Universitiy, str. 183.

Todaro P. M. i Smith C. S., Ekonomski razvoj, deveto izdanje, New York University i Population Council, The

G. Washington Universitiy, str. 184, 185.