Pitanje: Objasnite pojmove starog i novog siromaštva?
“STARO” SIROMAŠTVO
Najčešće se isticalo da je siromaštvo s početka stoljeća bilo siromaštvo većine, dok je siromaštvo
1960-ih bilo siromaštvo deprivilegiranih manjina koje nisu uključene u ekonomski progres.
Siromaštvo s početka stoljeća
bilo je „akutno i cikličko“ a
siromaštvo 1960 - ih
„kronično i
strukturalno“.
“NOVO” SIROMAŠTVO
70-ih i 80-ih godina sve se češće govori o
"novom" siromaštvu
, koje se ne samo kvantitativno nego i
kvalitativno razlikuje od "staroga" siromaštva. Ono podrazumijeva
kvalitativne promjene statusa,
socijalnih odnosa i očekivanja
, a ne samo nove oblike materijalne nejednakosti i deprivacije. Novo
siromaštvo
uključuje bitne promjene u sustavu ekonomski marginalnih grupa, kristalizaciju
rasnih i etničkih podjela među njima, ograničavanje životnih šansi i porast njihove socijalne i
političke izolacije
.
Novo siromaštvo
se razlikuje od
staroga siromaštva
po tome što novi siromašni
uglavnom nisu
gladni, niti žive od danas do sutra kao beskućnici (što je bio slučaj u 19 stoljeću).
U usporedbi sa 1960-im, novi siromašni više
su izloženi birokratskim formama socijalne potpore,
koje dovode u pitanje njihovo dostojanstvo i njihov građanski status.
Novo siromaštvo nije na
prvi pogled vidljivo (ne radi se o prosjacima, skitnicama ili sličnim skupinama koji svoje siromaštvo
manifestiraju na javnim mjestima). Mnoge obitelji zahvaćene novim siromaštvom, mogu izgledati
posve uobičajeno, kao obitelji koje nemaju većih problema.
Moderne forme siromaštva
Ü
“
siromaštvo slučaja
” –
prisutno u svakom društvu ma kako ono prosperitetno bilo
. Ovo je
siromaštvo uobičajeno i povezano s karakteristikama samih pojedinaca (mentalna retardacija, loše
zdravlje, alkoholizam, obrazovni hendikepi, nesposobnost prilagodbe disciplini industrijskog života) a
ne s nedostacima zajednice.
Ü
“
otoci siromaštva
” ili
insularno siromaštvo
–
odnosi se na one zajednice čiji su svi ili gotovo
svi pripadnici siromašni i ono se ne može objasniti individualnim nedostacima.
Pojedinci koji
žive na „otocima siromaštva“ frustrirani su nekim faktorom koji je zajednički njihovoj okolini. Većina je
modernog siromaštva, prema Galbraithu, insularnog tipa, a ti „otoci siromaštva“ uglavnom su ruralni ili
urbani slamovi.
Ü
“
novo siromaštvo
”
Pitanje: Što je novo siromaštvo i koji su procesi povezani s pojavom novog siromaštva? I ROK
Definicija:
Novo siromaštvo označava prije svega one situacije
u kojima obitelji ili kućanstva nisu u
stanju održati dosadašnju razinu životnog standarda, odnosno kada prelaze iz relativno sigurnog
života u neizvjesnost, s kojom se dosada nisu toliko susretali.
Pojava novog siromaštva se dovodi u vezu s nekoliko ključnih procesa:
1.
ERODIRANJE SUSTAVA SOC. POMOĆI
- evidentan je rast broja ljudi u razvijenim zemljama koji
postaju ovisni o socijalnoj pomoći i žive od minimalnih socijalnih naknada. Ljudi koji ostaju bez
posla vrlo brzo gube pravo na naknade za nezaposlene. Mlađi nezaposleni pojedinci koji tek
ulaze na tržište rada, imaju male mogućnosti da uopće ostvare pravo na zaštitu od
nezaposlenosti.
2.
MASOVNA NEZAPOSLENOST I NESTABILNO ZAPOSLENJE
- Nezaposlenost, nesigurno
zaposlenje i siromaštvo sve više zahvaćaju puno veće segmente populacije nego ranije,
uključujući i dijelove srednje klase. Negativni učinci ekonomske recesije nisu ograničeni samo na
određene dijelove radništva, već također pogađaju i neka činovnička i uslužna zanimanja.
3.
FINANCIJSKA NESIGURNOST I ZADUŽENOST
– povećava se broj kućanstava koji se nalaze u
stanju zaduženosti i koja kasne s plaćanjem stanarina ili drugih troškova. Mnoga se kućanstva ne
snalaze u takvim situacijama jer nikada prije nisu bila u siromaštvu, niti se borila s niskim
primanjima. Poteškoće s plaćanjem dugoročnih kreditnih obveza, vezanih prvenstveno za
kupovinu kuće.
4.
RANJIVI TIPOVI OBITELJI
- sve je više samohranih roditelja koji traže neki vid pomoći. Rast
jednoroditeljstva odraz je promjena u obiteljskim oblicima. Ove su obitelji ranjivije u razdobljima
visoke nezaposlenosti. Nastaju nove socijalne podjele.
5.
BESKUĆNIŠTVO
- širi se beskućništvo a posebno njegovi vidljivi oblici (život na ulici ili drugim
javnim mjestima). Beskućništvo se promatra kao posebno upadljivi oblik novog siromaštva, koji
okuplja novo-siromašne i tradicionalno siromašne.
Pitanje: Pojam i pristupi novom siromaštvu?
Pristupi novom siromaštvu:
siromaštvo kao nemogućnost
zadovoljenja “postmaterijalističkih” potreba
(nedostatak
samoaktualizacije, usamljenost, frustracija, nesposobnost uživanja u slobodnom vremenu,
kulturna ovisnost i slično).
siromaštvo kao posljedica krize industrijskog sustava
(novi siromašni su žrtve ekonomske
krize i napredovanja tehnološke revolucije)
Novo siromaštvo kao oblik socijalne patologije,
kao što su kriminalitet, ovisnosti – za koje
država nema dovoljno razvijene načine rješavan
Pitanje: Objasni koncepte / pojmove apsolutnog i relativnog siromaštva?
APSOLUTNO SIROMAŠTVO
(“siromaštvo na rubu opstanka”) -
nemogućnost zadovoljenja
osnovnih potreba (imati manje od objektivno definiranog minimuma).
Uglavnom se odnosi
na fiziološke potrebe.
Prednosti:
transparentnost i razumljivost; odražava bazične potrebe; jednostavna evaluacija
programa.
Nedostatak:
osnovne (minimalne) potrebe u pravilu
su jednako definirane za sve ljude i u svim
društvima.
Obrasci njihova zadovoljenja
razlikuju se kako između društava tako i unutar
pojedinog društva.
RELATIVNO
SIROMAŠTVO
(“siromaštvo uslijed nejednakosti”) -
nemogućnost zadovoljenja
potreba ili sudjelovanja u aktivnostima koje čine dio prihvatljivog
(pristojnog)
životnog
standarda
(imati manje od drugih u društvu). Pruža mogućnost za cjelovito razmatranje socijalnih
potreba. Danas većina autora prihvaća koncept relativnog siromaštva. To je ono siromaštvo koje
se odnosi na određeno vrijeme i na određeno mjesto.
Nedostatak
ovog pristupa je
u
problemu
komparacije siromaštva između različitih društava, kao i između različitih razdoblja u istom
društvu
Objasnite razliku između apsolutnog i relativnog siromaštva?
Apsolutno
je siromaštvo uglavnom ograničeno na fiziološke potrebe, a
relativno
siromaštvo pruža
mogućnost za cjelovito razmatranje socijalnih potreba. Tako Atkinson pravi razliku između "
standarda
života
" i "
prava na minimalni dohodak
".
Pristup standarda života
je zaokupljen time
da ljudi
postignu specifičnu razinu potrošnje,
dok
pristup prava
ističe
pravo građana da raspolažu
minimalnim dohotkom.
Uz koncept apsolutnog siromaštva
najčešće su vezani
izrazi gladi,
izgladnjelosti i bijede,
dok koncept relativnog siromaštva
razvija pojmove
socijalne participacije,
isključivanja, uključivanja, građanskog statusa.
Teorije siromaštva
1.
Teorija “kulture siromaštva
” (O. Lewis) -
podrazumijeva da siromašni razvijaju specifičan
način života koji se uvelike razlikuje od života ostalih pripadnika društva
. Siromašni
pojedinci i obitelji iskazuju
niz zajedničkih crta u svom ponašanju i djelovanju
; oni oblikuju
obrasce
življenja koji su vrlo slični u različitim društvima.
