UNIVERZITET U NIŠU

FAKULTET ZAŠTITE NA RADU

SEMINARSKI RAD

BUDUĆNOST SISTEMA DALJINSKOG 

GREJANJA NASELJA 

MENTOR                                                                                            STUDENT
Prof. Dr MIOMIR RAOS                                           ZDRAVKOVIĆ MILOŠ

010149

NIŠ, 2011.

UVOD

Sistem daljinskog grejanja je sistem grejanja domaćinstava I industrijskih objekata iz 

jednog centra. To može da bude gradski sistem ili sistem snabdevanja toplotnom energijom 

vise   naseljensih   mesta,   to   mogu   biti   i   regije   ali   isto   tako   i   čitave   države.   Svaki   sistem 

daljinskog grejanja se sastoji iz elemenata. Sistem daljinskog grejanja je jedinstven tehničko 

tehnolški sistem međusobno poveyanih energetskih objekata koji služi za proizvodnju, prenos 

i   distribuciju   toplotne   energije.   Svaki   sistem   čine:   proizvodni   izvor,   toplovodna   mreža   i 

toplopredajne stanice. Proizvodni izvor je sistem postrojenja koji pretvara primarnu energiju u 

toplotnu   energiju.   Toplovodna   mreža   je   hijerarhijski   uređen   sistem   cevovoda   i   merno 

regulacionih   uređaja   koji   povezuje   proizvodni   izvor   i   toplopredajne   stanice.   Obuhvata 

cevovod i primarnu toplotnu mrežu . Distributivna mreža je deo sistem daljinskog grejanja 

koji   čine   toplopredajne   stanice   i   sekundarne   toplovodne   mreže   za   distribuciju   toplotne 

energije   do   objekata   korisnika   grejanja,   dok   toplopredajna   stanica   obezbeđuje   isporuku 

toplotne   energije   u   unutrašnje   toplotne   instalacije   i   do   uređaja   korisnika.   Jedan   sistem 

daljinskog grejanja podrazumeva povezanost i komunikaciju između elemenata sistema, kao i 

merenje određenih parametara u određenim tačkama (temperatura, protok, pritisak), daljinsko 

upravljanje   sistemom   i   očitavanje   parametara   na   svakoj   kontrolnoj   tački   sitema.   Za   ove 

potrebe koriste se različite vrste mernih uređaja, senzora, elektromotora i elektronskih uređaja 

koji se komunikacijskim kablom ili bežično povezuju sa računarom na kome se vrši praćenje 

ili upravljanje sistemom. Svaki sistem takođe ima subjekte sistema, odnosno, proizvođača 

toplotne energije, koji nju dalje predaje distributeru toplotne energije, distributer je energetski 

subjekat   koji   vrši   prenos,   distribuciju,isporuku   toplotne   energije   i   upravlja   sistemom 

daljinskog grejanja. Kupca predstavlja svako pravno ili fizičko lice koje ima u vlasništvu 

objekat koji je priključen na daljinski sistem grejanja i koji od distributera za svoje potrebe 

kupuje toplotnu energiju i može slobodno izabrati svog snabdevača. Postoji tarifni kupac i 

kvalifikovani kupac, tarifni je onaj koji kupuje energiju za sopstvene potrebe po propisanom 

tarifnom sistemu, a kvalifikovani koji ispunjava uslove propisane zakonom, kupuje energiju 

za svoje potrebe i može slobodno izabrati svog snabdevača energije. Distributer toplotne 

energije može da isporučuje energiju do potrošača koristeći vodu kao medijum prenosa, preko 

mreže toplovoda do korisnika, gde preko uređaja meri količinu isporučene energije. Kod 

stambenih zgrada gde ovakvo merenje ne može da se primeni postavlja se delitelj troškova 

koji omogućava da se srazmerno izvrši procena isporučene energije po delovima stambene 

1

background image

oko 6.600 MW. Na mrežu daljinskog grejanja priključeno je ukupno oko 400.000 stanova, što 

čini oko 17% stanova u Srbiji, a u Beogradu ovaj procenat iznosi oko 44%.  U 2003. godini 

ukupna potrošnja energenata u Srbiji je iznosila oko 550.000 tona. ( od čega je oko 65% činio 

prirodni gas, 18% teško ložulje, 2% lako lož-ulje i 15% ugalj )    U Srbiji se u toku 2003. 

godine   nisu   uopšte   koristili   obnovljivi   izvori   energije   u   ove   svrhe.   Srbija   je   usvojila   i 

Strategiju razvoja energetike do 2012. godine, a ono što treba tom strategijom da se ostvari je 

konkretna   realizacija   mnogih   programa   koji   su   sadržani   u   dokumentu.   Iskustva   iz 

skandinavskih zemalja iz oblasti daljinskog grejanja, pokazuju da je moguće smanjiti učešće

toplotne energije nastale spaljivanjem fosilnih goriva u ukupno isporučenoj energiji na oko 

12%. Najveće preduzeće u oblasti daljinskog grejanja u Srbiji su JKP "Beogradske elektrane" 

sa oko 2.800 MW instalisane snage.    Ovo preduzeće  prati nove tehnologije i zalaže se za 

primenu EU direktive broj 77 iz 2001. godine o primeni obnovljivih izvora energije. U našoj 

zemlji   su   već   analizirane   mogućnosti   primene:   geotermalne   energije,   biomase   i   solarne 

energije. Jedini problem koji bi mogao da se ipreči u modernizaciji sistema za daljinsko 

grejanje je finansijske prirode, mada bi se uložena sredstva vratila u određenom vremenskom 

periodu, zbog krišćenja obnovljive enefrgije koja je mnogo isplatljivija i ne zahteva velika 

ulaganja u održavanje sistema. 

SOLARNA ENERGIJA

Jedan od obnovljivih izvora energije koji može da se koristi svuda na planeti je solarna 

energija. Svake sekunde se na Suncu oslobađa ogromna količina energije, koja se emituje u 

prostor u vidu elektromagnetnih talasa. Samo deo te energije dospeva na površinu Zemlje, ali 

ta energija ipak iznosi 15 000 puta više od svetske potrošnje energije iz svih primarnih izvora. 

Sunčevo zračenje predstavlja praizvor svih energetskih resursa i najveći izvor energije. Na 

intenzitet i količinu globalnog zračenja utiču razni meteorološki, fizički i geografski faktori, 

isto tako se i 25 do 50% zračenja izgubi prilikom prolaska kroz atmosferu, tako da ukupna 

dozračena energija predstavlja samo potencijal, dok su resursi deo te energije koji mogu da 

budu   određeni   tehničkim   i   ekonomskim   mogućnostima.   Apsorpcija   energije   zračenja   u 

amosferi zavisi od sadržaja vodene pare i optičke vazdušne mase.  Solarna energija je energija 

sunčevog zračenja koju primećujemo u obliku svetla i toplote koju primamo od najvećeg 

izvora energije na Zemlji, Sunca. Sunčevo zračenje je odgovorno i za stalno obnavljanje 

energije vetra, morskih struja, talasa, vodenih tokova i termalnog gradijenta u okeanima. Već 

3

decenijama   se   solarna   energija   koristi   za   generisanje   toplote   u   smislu   zagrevanja   vode, 

životnog prostora, a takođe i za hlađenje. Upotreba solarne energije ima višestruke prednosti. 

To je tih, čist i pouzdan izvor energije. Zbog rastuće cene fosilnih goriva kao i zbog ječanja 

svesti o potrebi očuvanja životne sredine sve više reste interes za korišćenje sunčeve energije. 

U stambenim objektima postoje dva tipa solarno toplotnih energetskih sistema: oni koji se 

koriste isključivo za zagrevanje vode i oni koji uz to obezbeđuju i grejanje (takozvani kombi 

sistemi). Primena sunčeve energije najisplativija u sistemima za pripremu potrošne tople vode 

(PTV).   Daljinski   sistemi   grejanja   isporučuju   PTV   ograničenom   broju   potrošača.   Primena 

sunčevog zračenja za potrebe grejanja ima ograničenje u vidu nesrazmere između njegove 

dostupnosti i zahteva potrošnje u toku zimskog perioda, kada su potrebe za grejanjem najveće. 

Solarno toplotni energetski sistemi za zagrevanje vode su dizajnirani tako da su u toplijoj 

polovini godine kompletno odgovorni za zagrevanje vode. U zimskim mesecima topla voda se 

obezbeđuje bojlerima koji rade na naftu, gas ili drvo, a sunčanih dana podržava ga solarno 

toplotni energetski sistem. To znači da se svake godine oko 60% zahtevane tople vode može 

ostvariti solarnim toplotnim energetskim sistemima. Kod solarnih kombi sistema kolektori 

imaju veću površinu i takođe pomažu u grejanju zgrada tokom jesenjih i prolećnih meseci. 

Tipično, solarna energija može da obezbedi 10 do 30% ukupne energetske potrebe zgrade, 

zavisno od toga koliko je dobro izolovana i koliki je zahtevani stepen zagrevanja. Postoje i 

specijalne   solarne   kuće   koje   dobijaju   50   do   100%   ukupnog   grejanja   od   solarne   toplotne 

energije.   Postoje   različite   vrste   solarnih   kolektora.   Najjednostavnija   forma   kolektora   je 

nezastakljen   plastični   apsorber.   Kod   njih   se   voda  pumpa  kroz   crne   plastične   pokrivače   i 

obično se koristi za grejanje bazena. Ovom metodom postiže se temperatura od 30ºC do 50ºC. 

Veoma česti u upotrebi su kolektori sa ravnom pločom. Kod njih, solarni apsorber, koji 

konvertuje solarno zračenje u toplotnu energiju, je instaliran u izolovanoj staklenoj kutiji da bi 

se smanjili toplotni gubitci. Ravni kolektori uglavnom postižu temperaturu između 60ºC i 

90ºC.   Više   temperature   i   veći   stepen   efikasnosti   može   se   postići   upotrebom   vakumskog 

cevnog   kolektora   zato   što   je   toplotni   gubitak   dodatno   smanjen   preko   jakog   negativnog 

pritiska   u   staklenim   cevima.   Kolektor   se   sastoji   od   brojnih   vakumskih   staklenih   cevi. 

Zahvaljujući pokretnom montiranju pojedinih cevi, ravan apsorber postavljen na staklenom 

prijemniku može biti optimalno pozicioniran ka suncu. Kao rezultat, vakumski cevni kolektori 

se   mogu   instalirati   gotovo   vodoravno   na   ravnim   krovovima.   Pojedine   cevi   formiraju 

samoodrživ sistem koji prenosi toplotnu energiju izmenjivačem toplote do centralnog uređaja 

za   snabdevanje   solarnog   ciklusa.   Kako   i   fotonaponski   moduli   i   Solarne   termoelektrane 

4

background image

odgovarajuće mere zaštite. Toplotni gubici u isporuci toplotne energije mogu da budu znatni 

ukoliko je loša termička izolacija toplovoda. Za velike solarne sisteme potrebna je znatna 

građevinska površina. Dozračena energija od sunca u idelanim slučajevima kada nema oblaka 

ili prašine i zraci upadaju upravno na fotoelektrične ćelije iznosi oko 1.000 W po kvadratnom 

metru.   Pošto   su   ćelije   u   stanju   da   u   električnu   energiju   pretvore   najviše  10%  dozračene 

energije,  po jednom kvadratnom metru iz ćelije se u idealnim uslovima može dobiti  0,1 x 

1000 = 100 W. Prema tome, da bi se dobila snaga od 100 MW potrebno je fotoelektričnim 

ćelijama pokriti površinu od 100 hektara (1.000.000 kvadratnih metara).

Ako se uzmu u obzir gubici u ostalim delovima elektrane, da bi se dobila navedena snaga 

površina   pokrivena   ćelijama   trebalo   bi   da   bude   bar   za   reda  30%   veća  od   porethodno 

izračunate. Inače, fotoelektrične ćelije treba  neprekidno održavati i čistiti  ih jer im se inače 

stepen iskorišćenja još više smanjuje.

  

SOLARNA ELEKTRANA

Solarne termalne elektrane su izvori električne struje dobijene pretvaranjem Sunčeve energije 

u   toplotnu.   Nemaju   štetnih   produkata   prilikom   proizvodnje   električne   energijea   imaju 

srazmerno   dobru   efikasnost   20   –   40   %   i   predstavljaju   značajan   potencijal   za   budućnost. 

Količina energije koja pada na površinu je velika, pa bi izgradnjom ovakvih elektrana na 

primer na području u Sahari, mogao bi se energijom snabdevati veliki broj korsinika.   Ako 

sagledamo sve pozitivne i negativne aspekte korišćenja solarne energije, uviđamo da ona 

predstavlja jedan od obnovljivih izvora energije koji može da se korisiti u sistemu daljinskog 

6

Želiš da pročitaš svih 29 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti