2
1.Uvod
Kočnice su uređaj za usporavanje ili zaustavljanje vozila, zrakoplova, stroja, njihova
pokretnoga dijela i slično. Kočnice su također i naziv za jednostavan mehanizam kojim se
sprječava pokretanje nekog uređaja ili njegova dijela iz osnovnoga položaja u kojem miruje.
Prema načinu na koji se ostvaruje sila kočenja, razlikuju se mehanička, aerodinamička,
hidraulična i električna kočnica. [Sa aspekta bezbjednosti saobracaja, uređaj za zaustavljanje
je jedan od najvažnih uređaja na motornom vozilu. Zadatak uređaja za zaustavljanje je
veoma kompleksan, a da se takvi zahtjevi ispune, na vozliu se ugrađuju kočioni sistemi:
1. Radna kočnica
2. Pomoćna kočnica
3. Parkirna kočnica
Vozač, rukom ili nogom djeluje na komandu I na taj način se realuzuje kočenje. Aktiviranjem
sistema za kočenje nastaje trenje između pokretnih I nepokretnih elemenata kočnice.
Kinetička energija vozila se pretvara u toplotnu energiju, koja se oslobađa zbog radne sile
trenja nepokretnih I pokretnih elementa izvrsnog mehanizma kočnice. Ostvareni moment
kočenja zavisi od angažovanog momenta sile prianjanja između pneumatika I podloge.
Angažovana vrijednost sile prijanjanja zavisi od stanja pneumatika, karakteristike podloge,
vlažnosti podloge, brzine kretanja I drugo…
4
3.Razvoj kočionih sistema na vozilu kroz povijest
3.1.Mehaničke kočnice
Koĉioni sustavi su jedan od najvažnijih dijelova današnjih vozila jer nam osiguravaju sigurno
kretanje i zaustavljanje vozila. Pojavili su se i prije motora s unutrašnjim izgaranjem.Prve
koĉnice su se tada koristile za koĉenje koĉija i bojnih kola, a pretežno su korištene kao
parkirne koĉnice. U vrijeme kada se automobilska industrija poĉela razvijati, krajem 19.
stoljeća, koĉnice su se smatrale nevažnim dijelom dodatne opreme. Inžinjeri u to vrijeme su
se fokusirali na povećanje snage motora iz razloga što su tadašnja vozila razvijala male brzine
kretanja.Reitwagen (slika 2) kojeg su 1885. proizveli Wilhem Maybach i Gotlieb Daimler
razvijao je brzinu od 11 km/h. Trenja u prijenosima snage prvih vozila bila su toliko velika da
su osiguravala zaustavljanje vozila bez upotrebe posebnih koĉnica ili neke dodatne sile.
Povećanjem snage vozila i njihove brzine kretanja pojavila se i potreba za koĉnicama. Prve
koĉnice bile su pojasne koĉnice kojima je vozaĉ ruĉno upravljao pomoću sustava poluga ili
ruĉica. Vijek trajanja tih koĉnica bio je kratak jer su koĉne obloge bile naĉinjene od kože I
morale bi se mjenjati nekoliko puta tijekom putovanja.
3.2.Hidrauličke kočnice i bubanj kočnice
Napredak na podruĉju koĉnih sustava dogodio 1917. kada je inženjer Malcom Loughead (kasnije
Lockeed) patentirao hidrauliĉki koĉni cilindar za automobile koji je bio pokretan koĉnom tekućinom.
1920. godine patentirao je glavni hidrauliĉni koĉni cilindar pokretan nogom. Ti elementi su postali
najvažniji izumi kod hidrauliĉkih koĉnica koje su u upotrebi do danas. Velika prednost ovakvog
sustava osim jednostavnosti je i stupanj djelovanja koji se kreće izmeĊu ηhid = 0,8…0,9 za razliku od
mehaniĉkog koji se kreće izmeĊu ηhid = 0,4…0,5.
