SISTEMI ZA NAVODNJAVANJE
UVOD
Za normalan razvoj i plodonošenje mnoge povrtne kulture zahtjevaju potrebitu vlagu,
te njenim nedostatkom ili pomanjkanjem, biljke iz tla ne mogu usvajati hranjiva što se izravno
odražava na prirode.
Ukupne količine vode u različitim vrstama povrća kreću se u intervalu od 85 do 95 %, iz čega
se može zaključiti da bez intenzivnog navodnjavanja, posebno ljeti - nema ni rentabilne
proizvodnje povrća. Pri upotrebi vode za navodnjavanje povrća važno je poznavati određena
pravila za postizanje maksimalnih priroda.
Povrtlarske kulture poput rajčice, paprike, patlidžana, lubenice i dinje najbolje je navodnjavati
(npr. kapanje) bez kvašenja nadzemnih dijelova povrća. To su biljke kojima je potrebna veća
količina vode u tlu a manje vlage u zraku. Kišenje ovih kultura nije preporučljivo zbog
razvoja bolesti na istim.
Sve vrste kupusnjača, zelena salata i krastavci za optimalni uzgoj zahtijevaju istodobno dobru
vlagu u tlu i zraku, te se preporuča njihovo zalijevanje kišenjem.
Stanje rasta i razvitka biljke diktira i najveće potrebe za vodom (trenutak nicanja i
plodonošenja). Glavati kupus najviše vode treba u trenutku formiranja glavice. Rajčicu i
krastavce u trenutku cvjetanja minimalno treba zalijevati a početkom dozrijevanja treba
započeti sa obilnijim zalijevanjem.
Za korjenito povrće vrijedi pravilo kontinuiranog navodnjavanja tijekom cijele vegetacije.
Najbolje rezultate navodnjavanjem zbog najmanjih razlika temperature vode i temperature
zraka postižu se rano u jutro.
Najlošije rezultate postižemo ako navodnjavamo kada su visoke dnevne temperature a
navodnjavamo hladnom vodom, što izaziva šok kod biljke a i biljke su sklonije obolijevanju.
Kvaliteta vode ima važnu ulogu za dobar razvoj biljke i dobre prirode. Najkvalitetnija voda je
kišnica te slatka riječna i jezerska voda. Loša voda za navodnjavanje je zaslanjena (bočata)
voda što je specifično za dolinu Neretve, posebno u ljetnom periodu.
Tijekom ljeta povrće je preporučljivo navodnjavati više puta sa manjom količinom vode.
Od svih povrtlarskih kultura paprika, krastavci, lubenice i dinje iskazuju najveće potrebe za
vodom te ih zbog toga najviše treba navodnjava
www.maturski.org
NAVODNJAVANJE
Navodnjavanje i fertigacija
Voda, koje u svežoj biljnoj masi ima i do 90%, služi kao prenosilac hraniva do mesta
korišćenja ili skladištenja. Hranivo, koje mora biti rastvoreno u vodi da bi ga biljka mogla
koristiti, unosi se preko korena. Iz korena se voda sa hranom transportuje preko sprovodnih
snopića do ostalih delova biljke. Da bi koren usvojio hranu potrebno je da bude lako
pristupačna. Od ukupne količine vode koju biljka usvoji 90% isparava preko lišća
-transpiracija. Preostalih 10% učestvuje u hemijskim procesima unutar biljke i sastavni je deo
nastalih materija. Ukoliko nema dovoljno vode za transpiraciju biljka će prestati sa daljim
rastom. Ukoliko se takav trend nastavi biljka počinje da vene, te je za svaku uspešnu biljnu
proizvodnju neophodno da se obezbedi dovoljna količina vode odgovarajućeg kvaliteta. Za
snabdevanje biljaka vodom koristi se:
• bunarska voda,
• voda iz komunalnih vodovoda ili vlastitih izvora,
• atmosferska voda - kišnica,
• voda iz otvorenih vodotokova, reka, potoka i kanala,
• voda iz otvorenih stajaćih voda, jezera, bara i bazena.
Pre početka gradnje staklenika/plastenika treba poznavati koja je količina vode potrebna za
navodnjavanje, ispitati raspoloživost - količinu, kao i kvalitet vode na lokaciji koja je
odabrana. Takode je bitno da se sagleda kolika je cena vode pripremljene za navodnjavanje.
analiza je potrebna prilikom pravljenja recepta, nakon nekoliko nedelja korišćenja i nakon
nekoliko meseci.
Najbolja voda koja se koristi za navodnjavanje je kišnica, jer ima zanemarljivu količinu soli.
Jedini problem je skladištenje dovoljne količine. Padavine su neujednačene i relativno
nepredvidljive, te bi pri korišćenju kišnice kao jedinog izvora za navodnjavanje rezervoari
morali da budu velikih zapremina.
Loš kvalitet vode može da ima za posledicu spor rast biljaka, deformaciju plodova i biljaka, a
u nekim slučajevima i njihovo uvenuće. Visoka koncentracija soli u vodi može da omete
primanje vode od korena biljke. Akumuliranjem soli nastaju "opekotine" lišća. U tab. 14
prikazane su granične vrednosti sadržaja kuhinjske soli (NaCl) i preporuke za različite sisteme
za navodnjavanje.
Tabela 14. Granične vrednosti sadržaja kuhinjske soli (NaCI-a) i preporuke za različite
sisteme za navodnjavanje (Veenman, 2006)
Pre korišćenja izvora vode za navodnjavanje neophodno je da se obavi analiza. Osnovna
analiza vode sastoji se od fizičko- hemijske i mikrobiološke analize. Analizu treba poveriti
stručnoj specijalizovanoj laboratoriji. Tada će se, pored rezultata analize, dobiti i preporuka za
korišćenje, odnosno eventualne mere za otklanjanje nedostataka.
Fizičko-hemijskom analizom dobija se podatak o prisustvu i količini mikroelemenata, čije su
granične vrednosti prikazane u tab. 15. Biološkom analizom se utvrđuje prisustvo nematoda i
virusa.
Tabela 15. Granične vrednosti sadržaja mikroelemenata i ostalih karakteristika vode za
navodnjavanje staklenika/plastenika
