1
ŠKOLA BEZ STRAHA
Šta mislite o školi u kojoj nema straha od ocjenjivanja i propitivanja, u
kojoj postoji povjerenje između učenika i učitelja, gdje se ne gleda na sat kada
će završiti čas ili školska godina? Kada se vratimo na tradicionalne škole i ono
što ih karakteriše, uvijek zamislimo učitelja koji je strah i trepet u učionici,
učenike koji mirno sjede i bez motivacije nastoje da usvoje ono što on predaje,
učenike koje bježe sa časova zbog straha od loše ocjene, gdje je atmosfera
hladna itd. Zbog ovakvog odnosa u školi, kod učenika se stvara nepovjerenje,
smanjena želja za obrazovanjem, loš uspjeh, a sve to se kasnije odražava na
formiranje negativne slike o svijetu u kojem živimo. Neophodno je izbjeći
ovakav vaspitno-obrazovni sistem ili ga bar rekonstruisati time što bi uveli neke
inovacije. Svaki roditelj želi da njegovo dijete zavoli školu, da odlazi i vraća se
sa osmjehom na licu, da učenje shvati kao igru, a ne kao obavezu, da postane
odgovoran, marljiv i uzoran učenik. Zbog toga bira „ Školu bez straha“ jer su
sigurni da će tu njihova djeca na najbolji mogući način usvojiti osnovna znanja i
najvažnije biti sretna.
2
NAČIN ORGANIZACIJE NASTAVE
„ Škola bez straha“ je osnovna škola od prvog do devetog razreda.
Nastava i drugi oblici obrazovno-vaspitnog rada ostvaruju se u toku dva
polugodišta. U toku školske godine učenici imaju tri velika raspusta zimski,
proljećni i ljetnji. U školi se praznuju državni i vjerski praznici. U ovoj školi
nastava se sprovodi samo u jednoj i to jutarnjoj smjeni. Škola počinje sa radom
u 08:00 časova kada bi trebao i da počne prvi čas, a prestaje sa radom u 16:00
časova. Ono što je čini posebnom je to da nije vremenski određeno koliko jedan
čas traje jer ukoliko učenici ispune sve svoje obaveze mogu da slobodno završe
sa školom taj dan, a isto tako učenici koji ne ispune normu ostaju i duže sve dok
je ne ispune. Ovo je škola u kojoj učenici nemaju domaću zadaću, sve obavljaju
uz pomoć učitelja, tako da to velika olakšica roditeljima. Na mlađem uzrastu se
uglavnom uči kroz igru, učenici mogu slobodno da se kreću po učionici, da
zajedno sa drugarima stiču znanja, čak i da odlaze u druga odjeljenja. Na
starijem uzrastu dominira učenje u parovima, grupama, razni seminari, referati,
prezentacije. Nastavnici nastoje da što bolje praktično pokažu ono što je u
sadržaju. U sklopu škole postoje različiti kabineti među kojima su: kabinet za
učenje stranih jezika, laboratorije u kojima se izučavaju hemija, fizika i
biologija, informatički kabineti, fiskulturne sale. U ovoj šokli učenici se jednako
tretiraju bez obzira da li su slabijeg ili boljeg ekonomskog statusa. Zbog toga
nose uniforme tokom nastave. Do sada, učenici se nisu protivili, baš naprotiv,
njima je simpatično što su drugačiji od učenika ostalih škola.
Ko su nastavnici i učitelji ove škole?
Prije svega želim da istaknem da ova škola prima na rad samo učitelje i
nastavnike sa najboljim kvalifikacijama. Bez obzira da li imaju iskustvo ili ne
svi prolaze kroz posebne obuke sve dok ne budu dovoljno kompetentni za
ovakav način poučavanja. Ono što karakteriše nastavnika ove škole je prije
svega ljubav prema djeci i prema poslu, dobre kompetencije u smislu da zna
prenijeti znanje na učenika i aktivirati učenika. Nastavnik mora dobro poznavati
svakog učenika, njegove individualne sposobnosti kako bi na vrijeme reagovoao
i pružio pomoć ili ako se radi o darovitom djetetu da ga podiže na još viši nivo
uključujući dodatne obaveze. On je tu da ohrabruje, pruža podršku, nagrađuje
pohvalama ali i da kritikuje jer pravilno usmjerena kritika može izazvati
pozitivne posljedice. Nastavnik nije autokrata i njegovi učenici nisu pasivni
posmatrači. Tokom nastave nastavnik je taj koji najmanje priča, on motiviše
djecu da samostalno dolaze do riješenja određenog problema. Odnos se temelji
na povjerenju i prijateljstvu, što kog učenika izaziva pozitivna osjećanja, a ne
strah i odvratnost prema školi. Nastavnik je uzor učenicima, prijatelj a ne osoba
koje se plaše.
