Slavenska mitologija
1. UVOD
Kroz djelo Vitomira Belaja ''Hod kroz godinu'' autor je nastojao prikazati sva ona
pozadinska vjerovanja koja stoje iza mnogih današnjih, kršćanskih opće prihvaćenih
običaja. On vjeruje u magijsku podlogu mnogih naših običaja, te smatra da ih svakako
treba proučavati, a ne bježati od njih samo zato što su porijeklom poganski.
Uzeo je u obzir sve mitove ili kako ih on naziva, bajoslovlja, i sve običaje koji prethode
pokrštavanju Slavena na prostorima današnje Hrvatske i šire, odnosno opisao je stvari
koje su činile duhovni život starih Slavena prije kršćanstva, te krenuo tragom tih istih
poganskih običaja, koji su i danas prisutni u prožimanju s kršćanstvom.
Tako on uočava sličnost između Marije, bogoroditeljice, i njenoga panadana iz slavenske
poganske mitologije, koji je preuzet iz narodnoga vjerovanja, te daje primjer narodne
pjesme u kojoj je Marija, majka Isusova škrta, osvetoljubiva i nespremna pomoći kada je
u prilici to učiniti, što je u potpunoj suprotnosti od kršćanskog shvaćanja Marije, ali se
zato poklapa s jednim shvaćanjem iz slavenske poganske mitologije. Taj primjer tek je
jedan od brojnih koji ukazuju na prožimanja između mitološke prošlosti i sadašnjosti ovog
prostora.
Moguće je pronaći i slične običaje, dakle istih korijena, između krajeva geografski
međusobno izuzetno udaljenih. Tako je sličan običaj skrivanja iza kolača: u Srba,
Makedonaca, Ukrajinaca, Slovaka, bosanskih Hrvata, pa čak i na Baltiku, a izvodi se na
Badnju večer. Sastoji se od toga da se otac obitelji, ili vođa zajednice za Badnju večer
skriva iza velikog kolača, pogače, ili zdjele s proizvodima od pšenice i pita da li ga se
vidi; potom mu drugi (zajednica, djeca) odgovaraju da ga se ne vidi, na što im on odvraća
kako bi bilo dobro kako ga ne bi vidjeli ni sljedeće godine. Time im nije poželio smrt,
nego plodnu godinu, i kolač iste veličine za godinu dana, kako bi i tada svi imali obilje
hrane.
2. TERMINOLOGIJA
Riječ
bajoslovlje
označava termin koji autor uvodi kao hrvatsku istoznačnicu riječi
mitologija, a koja je grčkog porijekla (složenica od riječi
mythos
i
logos
), odnosno
legenda, latinskog porijekla (od
lego
– to što se treba čitati). Bajoslovlje je razumsko
1
pripovijedanje o bogovima, dok je mit pripovijedanje o zgodama bogova. Praznovjerje je
vjerovanje koje se ne može shvatiti kao pravo, dakle tuđa vjera koja se ne uklapa se u naš
sustav vjerovanja.
Termin 'slavenska mitologija' upotrijebljen je zato što bi bilo koji drugi termin bio preuzak
da se njim objašnjava mitologija na prostoru današnje Hrvatske. Ovim terminom
zahvaćeni su mitovi i legende šireg područja, no svi oni imaju svoj utjecaj i na mitološku
ostavštinu našeg prostora, kakvu danas poznajemo.
3. OBRED
Jedan od važnijih pojmova iz slavenske, ili bilo koje druge mitologije jest obred. Prema
današnjem gledanju znanosti, obred se sastoji od tri elementa. To su:
-
misao: spoznaja o katastofičnost situacije u kojoj se pojedinac nalazi, i koju je
potrebno savladati
-
obredni čin: njime postižemo razrješenje neke teške situacije
-
tekst (govor): prati obredni čin
Obred je potrebno izvesti zbog razrješenja napetosti i opasnosti koje prate sve ljude onda
kada oni pokušavaju razumjeti vječni sukob između Reda i Nereda. Sam obred, dakle
predstavlja proces razješenja, smirivanja. Vrhunac obred jest žrtva, a najviši oblik žrtve
predstavlja ljudska žrtva.
Tri elementa obreda čine vrst trojstva: misao – čin – govor. Ovdje također možemo uočiti
sličnost s kršćanskim trojnim shvaćanjem Boga.
Često su u starim obrednim tekstovima preko materijalnoga povezani ljudi i bogovi. Ljudi
predstavljaju mikrokozmos, a bogovi makrokozmos, a najčešće su poveznice između:
tijelo – zemlja
krv – voda
oči – Sunce
dah – vjetar
Time se mikrokozmos i makrokozmos poistovjećuju, pa i stvaranje Svemira i začeće čovjeka
dolaze na istu razinu.
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti