Vesnica Mlinarević*, Vesna Gajger*
SLOBODNO VRIJEME MLADIH - PROSTOR
KREATIVNOG DJELOVANJA
UDK: 379.8:37.03:371.38
Stručni rad
Sažetak
Postmoderno okruženje u kojem živimo stavlja djecu i mlade pred brojne krize i iza-
zove. Mladi traže od obitelji, škole, medija i drugih odgojnih čimbenika zanimljive i
primjerene aktivnosti za zadovoljavanje svojih potreba i interesa. Ako ih oni nisu
spremni pružiti, mladi traže odgovore na drugim mjestima, s vršnjacima sličnih in-
teresa i motivacije.
Rad se bavi sadržajnom dimenzijom provođenja slobodnog vremena mladih koja
određuje njihov prepoznatljiv životni stil, a uporište je u istraživanjima koja pokazu-
ju da aktivno i kreativno provođenje slobodnog vremena pridonosi razvoju cjelovite
ličnosti. Analiziraju se rješenja i mogućnosti koje nudi odgojno-obrazovni sustav te
istražuju mogućnosti slobodnoga vremena kao prostora samorealizacije i samoak-
tualizacije mladih kroz različite oblike kreativnog djelovanja. Dobri primjeri Škole
stvaralaštva Novigradsko proljeće i Međunarodne kolonije mladih u Ernestinovu
kompariraju se u ovom radu.
Ključne riječi: slobodno vrijeme; mladi; izvannastavne i izvanškolske aktivnosti;
Novigradsko proljeće; Međunarodna kolonija mladih Ernestinovo
Uvod
Slobodno je vrijeme društveni fenomen koji zahtijeva temeljit pristup u svim sferama
života. To je ono vrijeme u kojem čovjeka prepoznajemo kao homo univerzalisa, homo
ludensa i homo autocreatora (Shaft, 1989). Upravo stoga slobodno vrijeme i jest predmet
interesa većine znanstvenih disciplina kojima je u središtu interesa čovjek. Dok je u prošlosti
ono bilo predmetom borbe između društvenih klasa kao jedno od ljudskih prava, u
suvremenosti, osobito u budućnosti kakvu nam predviđaju futurolozi, ono postaje segment
vremena koji se svakim danom širi. Kao takvo istodobno pogoduje i prijeti, kako pojedincu
tako i cijelim društvima.
Ono je važno za razvoj ličnosti djece i mladih i otvara im mogućnosti za zadovo-
ljavanje interesa i potreba. Također im pomaže u aktiviranju svojih stvaralačkih snaga za čije
zadovoljavanje i izrazavanje nisu imali prilike u ostalim vidovima života. Kako svijet postaje
globalno selo u kojem s jedne strane postajemo toliko blizu jedni drugima dok se, s druge
strane, sve više razlikujemo i udaljavamo, djeca i mladi traže brze
doc. dr. sc. Vesnica Mlinarević, Vesna Gajger, Sveučiliste Josipa Jurja Strossmayara u Osijeku, Učitelj-
ski fakultet u Osijeku, L. Jagera 9, 31000 Osijek, e-mail:
[email protected]
43
i jednostavne odgovore od roditelja, učitelja i šire društvene zajednice. Fenomen vremena
sve više nalikuje na onaj koji vlada u medijima i velikim marketima gdje kupac s polica
odabire medijski najeksponiraniji, marketinski najdotjeraniji proizvod, a da se kvaliteti i
vrijednosti proizvoda posvećuje premalo pažnje.
Kultura slobodnog vremena ovisi o kvalitativnim vrijednostima njegovog sadržaja u
njemu. Kultura određuje „razinu na kojoj društvene grupe razvijaju uočljive obrasce života i
daju izražajni oblik cijelom društvenom i materijalnom kontekstu" (Hall i Jefferson, 1976,
10). Izgrađujući vlastiti stil u afirmativnom i kulturnom socijalnom okružju, mladi nalaze
smisao i snagu za buduću organizaciju života. Prema Tomić-Koludrović i Leburić (2002),
životni su stilovi relativno stabilni obrasci ponašanja i iskazuju se u svim životnim
područjima. Kako je predmet ovoga rada područje slobodnog vremena, obogaćivanjem
njegove strukture, promjenom dinamike i mjesta te dobrim strukturiranjem i vođenjem mogu
se djelomice mijenjati i životni stilovi mladih.
Mladi su sve manje organizatori zabave i slobodnog vremena, a sve više konzumenti
sadržaja koje nudi visoko profesionalna mašinerija (zabava, koncerti, utakmice, spektakli i
sl.). Konzumenti postaju pasivni auditorij, nepripremljeni za aktivno provođenje slobodnog
vremena. Umjesto iskazivanja njihove kreativnosti i aktivnog sudjelovanja, reklamna
potrošačka industrija natječe se u sadržajima gdje su mladi pasivni sudionici i često samo
promatrači.
Odredenje pojma slobodnog vremena kroz povijesni prikaz
Pojam slobodnog vremena različito se definira i doživljava. Znanstvenici ne odreduju
jednoznačno taj termin. Razlog je, izmedu ostalog, i u tome što se istražnjem slobodnog
vremena bave stručnjaci različitih profila: filozofi, sociolozi, psiholozi, pedagozi i dr. Ma
kako doživljavali slobodno vrijeme, važno je osvijestiti važnost kreativnog, aktivnog,
smislenog i strukturiranog provođenja slobodnog vremena.
Kao sto djeca uče razvijati svoj »osjećaj« vremena ovisno o civilizaciji i kulturi kojoj
pripadaju, tako i odrasli razvijaju svoj osjećaj slobodnog vremena i dokolice, ovisno o
socijalno-kulturnim uvjetima i socijalnim grupama kojima pripadaju. Kao što ne postoji
jedinstvena intuicija vremena, ne postoji ni jedinstvena intuicija slobodnog vremena. Nemaju
pripadnici svih socijalnih skupina isti osjećaj slobodnog vremena i ne možemo se pouzdati u
točnost predstave o tome što je dokolica, odnosno slobodno vrijeme kod pripadnika različitih
kultura i socijalnih skupina.
Razvoj misli i raspravu o značenju slobodnog vremena možemo pratiti još od antičke
Grčke. Aristotel u djelu “Politika” navodi da je krajnji cilj rata zapravo mir, a rada upravo
slobodno vrijeme. No već i on napominje kako su mir i blagostanje opasni ako jedna zemlja
ne zna što će sa slobodnim vremenom. Za Platona, Sokrata, Epikura, kao i Aristotela, sreća
postoji samo u slobodnom vremenu. »Rad je za stare Grke bio nedokolica, shvaćanje
dokolice nije se svodilo na puku besposlicu. Starogrčko
shole
(lat. schole) označavalo je
slobodno vrijeme, dokolicu, odmor, besciljnost; ali ta je riječ također označavala i vrijeme
posvećeno učenju i znanstvenim razgovorima, školu, naročito filozofsku školu
(srednjovjekovna
scholastica)«
(Gurević, 1994, 248).
Osnovna distinkcija u određivanju sadržaja slobodnog vremena produkt je nedoumice
ubrajaju li se u njega sve aktivnosti izvan društveno obveznoga rada (uz aktivnosti prema
vlastitom izboru, društvene i obiteljske obveze, učenje, dodatni rad
44
nužno ostvariti da bi se u potpunosti osjećao cjelovitim i kompetentnim (Arbunić, 2002, 32).
Slobodno vrijeme mladih kroz prikaz istraživanja
Osobito zanimanje dosadašnjih istraživanja usmjereno je na pojedine aktivnosti
slobodnog vremena i njihovu ulogu u procesu odrastanja. Neka od tih istraživanja zahvaćaju
cjelinu aktivnosti u slobodnom vremenu (Jerbić, 1970, 1973; Ilišin, 2000; Mlinarević, 2004)
dok se neka usmjeravaju na specifične oblike korištenja slobodnog vremena: kulturne
aktivnosti (Ilišin, 1988), mediji (Ilišin, 1999a; Ilišin i sur., 2001), zabava (Leburić i Relja,
1999) te razloge zbog kojih se mladi koriste tim aktivnostima.
Iz navedenih istraživanja može se zaključiti da su pojedinačne aktivnosti slobodnog
vremena mnogobrojne te da se mogu klasificirati na razne načine, ovisno o kriterijima
klasifikacije: prema manifestnim oblicima njihova izražavanja (Jerbić, 1970, 1973; Ilišin,
1988) i prema funkcijama koje ispunjavaju u životu mladih u slobodnom vremenu (Ilišin,
1999b; 2001; Leburić i Relja, 1999).
Ilišin (2000) govori o postojanju triju kulturnih obrazaca u provođenju slobodnog
vremena - elitni, urbani i ruralni, koji su znatno ovisni o socijalno-obrazovnom statusu i
podrijetlu ispitanika. Vrlo slične rezultate autorica dobiva i u pogledu razmatranja odnosa
mladih i televizijskog medija (Ilišin, 1999a), medija uopće (Ilišin i sur., 2001). Ona uočava
da, osim različitih medijskih obrazaca koji su istraživanjem utvrđeni, „gledanje televizije je
najzastupljenija aktivnost u slobodnom vremenu" te da su „u takvom načinu provođenja
slobodnog vremena mladi izrazito homogeni, a relativno malobrojne razlike javljaju se tek u
pogledu odabira programa". Autorica također prikazuje odnos prema društveno
neprihvatljivim ponašanjima, a rezultati pokazuju da adolescenti iskazuju izrazitu liberalnost
(ili možda iskaz bunta) prema oblicima drusštveno nepoželjnih ponašanja, što upućuje i na
hedonističko-konzumentsku orijentaciju mladih u strukturiranju slobodnog vremena (Ilišin,
1988,1999b; Ilišin i sur., 2001).
Istražujući kulturu i zabavu mladih u slobodnom vremenu, Leburić i Relja (1999)
utvrduju da su diskoklubovi najčesće korišteni oblik zabave među mladima toga vremena.
Nakon diska slijede u znatno nižem opsegu kafići, kino i kućni tulumi. Iz rezultata
istraživanja autorice zaključuju da prostori u kojima mladi provode svoje slobodno vrijeme
imaju prije svega socijalizacijsku funkciju, ali da su ti prostori i mjesta za „pražnjenje
nagomilane energije". Zanimljivost istraživanja jesu podaci koji govore da mladi, premda
samosvojni, imaju prilično tradicionalne sustave vrijednosti koji determiniraju njihov pogled
na svijet, a što bi bilo u izravnoj suprotnosti s njihovom hedonističko-zabavljačkom
orijentacijom. Autorice stoga zaključuju da mladi pojedinim aktivnostima i prostorima u
kojima se te aktivnosti zbivaju ne pridaju vrijednosnu komponentu nego isključivo
dokoličarsko-socijalizacijsku, unutar koje „ne tretiraju apsolutno nikakve edukativne i u tom
smislu individualno-formativne činitelje" (Leburić i Relja, 1999,179).
Istraživanje Ilišin (1999b) daje rezultate mladih u preferiranju određenih aktivnosti.
One se međusobno najviše razlikuju s obzirom na stupanj obrazovanja, zanimanje,
provenijenciju te rezidencijalni i bračni status. Komparacija između mladeži i starijih
potvrdila je da mladi provode znatno bogatije i svestranije slobodno vrijeme jer gotovo u
svim promatranim aktivnostima participiraju znatno više od starijih. U
46
tom se kontekstu u istraživanju pokazalo da ruralno podrijetlo i domicil (slično nižem
obrazovanju, zanimanju s nižim kvalifikacijama i življenjem u braku) djeluje restriktivno na
participaciju u vecćini promatranih aktivnosti.
Interdisciplinarnim istraživanjem slobodnog vremena mladih Plenković (2000)
upozorava na nužnost prevladavanja pasivističkih i konzumentskih oblika koji dehu-
maniziraju i pasiviziraju mladež, kao i na programe aktivnoga slobodnog vremena, pozitivno
usmjerenog za svestrani razvoj ličnosti, prema temeljnim idealima slobode i
samoaktualizacije. Navedeno upućuje na problem u ponudi sadržaja i prostora za slobodno
vrijeme škole, okružja i šire društvene zajednice u nas, što je jedan od poticaja za ovaj rad.
Provedeno istraživanje (Mlinarević, 2004) daje rezultate procjene srednjoškolaca na
njihove aktivne i pasivne stilove slobodnog vremena i to aktivno sudjelovanje u stvaralaštvu
i sportu u strukruriranim sadržajima te pasivnost u zabavi i nestrukturiranim
slobodnovremenskim stilovima. To signalizira i prisilnu pasiviziranu dokolicu u pojedinim
lokalnim sredinama u čemu svakako mogu pomoći prijedlozi učenika za podizanje razine
kulture slobodnog vremena mladih. Naime, mladi govore o sebi najviše kroz stvari s kojima
su u neposrednom kontaktu, kao što su glazba, film, likovni izričaj, literarni uradak,
istrazivački projekti, festivali, koncerti, klubovi, kafići, sport, televizija, časopisi i sl. Time i
stil života mladih predstavlja način zadovoljavanja osobnih potreba pojedinca u određenoj
društvenoj dinamici.
Zajednički nazivnik tih istraživanja jest kvantitativna metodologija kojom se istražuje
struktura slobodnog vremena mladih, vrijednosti, interesi, stavovi i aspiracije djece i mladih
u slobodnom vremenu.
Previsić (2000) ističe da je slobodno vrijeme prije i nakon svega, bar kad su u pitanju
djeca i mladi, pedagogijski problem. Mladi predstavljaju specifičnu subpopulaciju unutar
ljudskog društva koja zbog svoje oskudnosti iskustva traže intencijalni napor društva kako
prostor slobodnog vremena ne bi postao prostor besmisla ili mogućih društveno nepoželjnih
ponašanja mladih, a čije posljedice osjeća društvo u cjelini - trenutačno kao društvenu
opasnost i u budućnosti kao stil življenja (Perasović, 2000).
U istraživanjima tog problema pristupa se s dva polazišta: s polazišta količine i
kvalitete provođenja tog odsječka vremena i s polazista različitih rizičnih ponašanja i
moguće prediktornosti stilova slobodnog vremena na njih (llišin, 2000).
Kada su, pak, u pitanju vrijednosti kojima djeca pridaju značenje, uočava se "da se
nalazimo pred populacijom koja je u pogledu zastupanja vrijednosti prilično homogena"
(Radin, 2001, 86), ali se ispitanici ipak statistički značajnije razlikuju po nezavisnim
varijablama spola, dobi, teritorija i važnosti vjere u vlastitom sustavu vrijednosti.
Bammel (1993) navodi činjenicu da današnji adolescenti pred televizorom provedu i
do šest sati dnevno, a u prosjeku 40% slobodnog vremena američkih srednjoškolaca provodi
pred TV-om. Jedina «aktivnost» koju američki adolescenti prakticiraju više od gledanja TV-
a jest spavanje.
llišin (2001) iznosi zaokupljenost medijima kao jednu od karakteristika suvremenog
društva te nastavlja kako je potiskivanje starih na račun novih medija kratkotrajno pa se
nakon nekog vremena korisnici vraćaju uobičajenoj uporabi starih medija, ali uz stjecanje
navike upotrebe i novih.
Haywood i suradnici (1995) na sljedeći način tumače razlike u provođenju slobodnog
vremena mladih:
47
