SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ SOCIJALNOG RADA
TEORIJA SOCIJALNOG RADA
Emanuela Mijatović i Maja Galović
Socijalni rad s pojedincem
SEMINARSKI RAD
Prof. Tanja Penava
Orašje, prosinac 2012.
Sadržaj
1. Uvod.......................................................................................................................1.
2. Socijalni rad............................................................................................................3.
3. Metoda rada s pojedincem i obitelji........................................................................5.
4. Povijesni aspekti razvoja socijalnog rada kao profesije..........................................6.
4.1. Počeci socijalnog rada......................................................................................6.
4.2. Utjecaj rada dobrotvornih organizacija na razvoj socijalnog rada....................7.
4.3. Utjecaj maloljetničkog sudstva na socijalni rad................................................7.
4.4. Utjecaj medicine na razvoj socijalnog rada......................................................8.
5. Određenja i zadaci socijalnog rada..........................................................................9.
5.1. Različita određenja socijalnog rada..................................................................9.
5.2. Zadaci socijalnog rada......................................................................................9.
5.3. Da li je socijalni rad s pojedincem uopće moguć?..........................................10.
6. HUSR – Hrvatska udruga socijalnih radnika.........................................................11.
6. Zaključak................................................................................................................12.
2. SOCIJALNI RAD
Socijalni rad je profesija koja se zasniva na humanističkim idealima i ljudskim
pravima kako su ona određena u najvažnijim međunarodnim dokumentima. To je
znanstvena disciplina koja proučava ljudsko ponašanje i međuljudske odnose s
ciljem njihovog unaprijeđivanja. Socijalni rad se bavi socijalnim promjenama i
rješavanjem problema u međuljudskim odnosima (Dervišbegović 1995.). Koristeći se
teorijama ljudskog ponašanja i socijalnih sustava, socijalni rad intervenira u
međusobne interakcije ljudi sa njihovim okruženjem. Vodeći principi socijalnog rada
su oni koji su vezani uz promicanje socijalne pravde i zaštite ljudskih prava. Kako je
sve složenija problematika, veće su i potrebe snalaženja u složenim i nepredvidivim
životnim situacijama tako da su socijalnim radnicima potrebna mnoga znanja i
vještine kako bi što kvalitetnije izvršili svoje zadatke. Posebna znanja i raznolike
vještine omogućuju im:
pružanje kvalitetne stručne potpore, poticanje korisnika da iskoriste svoje
sposobnosti, a prilikom poticanja korisnika socijalni radnici mogu iskoristiti
ostale sposobnosti kako bi riješili problem korisnika sa pozitivnim ishodom i što
kvalitetnije
podizanje i poboljšavanje standarda i omogućavanje dostupnosti raznih oblika
socijalnih usluga i pomoći
utjecaj na razvijanje socijalne politike i na pravno uređenje.
Socijalni rad zasniva se na raznim profesionalnim vrijednostima koje su osnovane u
općoj tradiciji socijalnog rada. Vrijednosti socijalnog rada su i odraz posebnih
obilježja društvene sredine u kojoj se socijalni rad kao profesija odvija. Svojim
vrijednosnim određenjem on se suprostavlja kršenju ljudskih prava, socijalnim
nejednakostima i nepravdi, kao i diskriminaciji bilo kojeg oblika, te nastoji osigurati
promjenu u društvu putem intervencija na različitim razinama(pojedinac, obitelj,
grupa, zajednica). Profesionalne vrijednosti su osnova za odredbu načela u skladu s
kojim bi se socijalni radnici trebali ponašati prilikom obavljanja poslova. Etički
kodeks socijalnih radnika na temelju tih vrijednosti socijalne radnike upućuje na
propise kojih su se dužni pridržavati prilikom obavljanja svoje djelatnosti. Socijalni
radnici obavljajući svoju djelatnost dužni su poštovati vrijednost i dostojanstvo
svakog korisnika. Moraju svakom čovjeku pristupati kao osobi koja ima punu
ljudsku vrijednost i dostojanstvo samom činjenicom što je živo biće, te su dužni
svakom korisniku jamčiti poštovanje, privatnosti i povjerljivost, kako u
profesionalnom tako i u privatnom odnosu (HUSR Etički kodeks 2012.). Oni moraju
omogućiti svojim korisnicima i pravo na informirani izbor intervencije koja će
dovesti do pozitivne promjene u njihovom životu ili pravo na izbor odbijanja
intervencije ukoliko to ne ugrožava druge. Socijalne radnice i socijalni radnici
svojim djelovanjem promiču pozitivne vrijednosti zajednice i života ljudi u zajednici.
Štite one koji su zanemareni, iskorišteni, diskriminirani, koji su žrtve nasilja itd. Tad
socijalni radnici trebaju poduzeti sve raspoložive aktivnosti i iskoristiti sva
raspoloživa sredstva kako bi zaštitili one kojima je to potrebno. Podjednaka dužnost
im je i spriječiti, s odgovarajućim profesionalnim intervencijama, osobe koje bi kroz
neko vrijeme mogle izvršiti nasilje nad drugima ili nad samima sobom. Odnos
socijalnih radnika i korisnika treba se zasnivati na međusobnom povjerenju i
poštovanju. Korisnik može biti siguran da neće biti osuđivan od strane socijalnog
radnika zbog problema u kojem se nalazi. U njihovom odnosu raspolaže se s vrlo
povjerljivim informacijama i osjetljivim životnim situacijama koje su socijalni
radnici dužni štititi kao profesionalnu tajnu, no dužni su iskorisititi te informacije
kada je u slučaju potrebno zaštititi treću osobu ili da bi spriječili nastanak veće štete.
Uspostavljaju se profesionalni odnosi na temelju postavljenih jasnih, prikladnih i
kulturalno osjetljivih granica. Kada je riječ o granicama u odnosu korisnika i
socijalnog radnika treba istaknuti da su zabranjeni seksualni i intimni odnosi između
njih. Ne dozvoljavaju se primanja darova ili bilo kojih drugih materijalnih stvari i
usluga.
