1

1.UVOD

U ovom seminaru temeljno pitanje je dati odgovor na oblike nasilja i navesti sve, nama 

poznate   oblike   nasilja,   definirati   ih   kao   i   stvoriti   viziju     o   njegovom   sprečavanju 

(umanjivanju) i otklanjanju posljedica i sudjelovanje zajednice u tim radnjama uključujući 

i sve subjekte, a pri tome i neizbježno uskladiti rad sa zakonskim okvirima.

Kod obrade ove teme socijalni rad u zajednici nećemo promatrati kao ograničeni teritorij 

niti kao zajednicu pojedinaca i skupina koje povezuje pripadanje zajedničkim oblicima 

kao   što   su   udruge,domovi,škole   i   sl.   nego   kao   zajednicu   koje   povezuje   zajedničko 

obilježje dob ( djeca i mladi, u daljem tekstu istovjetno). U isto vrijeme oni ,naravno, 

pripadaju određenom teritoriju i povezani su neke oblike zajedničkog pripadanja što je 

također bitno u obradi ove teme.

Nasilje   nad   i   među   mladima   kao   jedna   vrlo   opsežna   tema,   u   ovome   radu   biti   će 

obrađena u osnovnim crtama, s pojavama koje susrećemo u   zajednici s ciljem kako 

bih se naveli, oblici nasilja nad i među mladima i kako se  i koliko pojedinac i zajednica 

može uključiti u dijagnosticiranju,otklanjanju posljedica  i prevenciji. 

Svjedoci smo da je potreba rada na ovom području stalna, jer razvojem tehnologije i sve 

veće   otuđenosti,   dolazi   do   razvoja   novih   oblika   nasilja,   a   sama   detekcija   iz   već 

spomenutih   razloga   je   teža   prekasna   i   često   teško   dostupna.   Nebriga,   sebičnost, 

zanemarivanje i opće neznanje o ovoj temi  teško se mogu zanemariti u  uključenosti 

drugih u sprečavanju i prevenciji ove vrste nasilja. 

Nasilje nad djecom je vrlo osjetljivo područje. Kad govorimo o tome uvijek se nađemo u 

procjepu   između   poštovanja   obiteljskog   integriteta   i   privatnosti,   sa   jedne   strane,   i 

potreba da se dijete zaštiti, sa druge strane. Iako broj prijavljenih slučajeva u zadnjih 

godina raste, zahvaljujući mnogim organizacijama i kampanjama, i kod nas i u svijetu, 

koje pozivaju djecu da se jave u slučaju bilo kakvog zlostavljanja, poznato je da mnoga 

zlostavljana djeca nikad nisu identificirana.

U   radu   s   mladima   svjedoci   smo   i   aktivni   sudionici   rada   na   prevenciji   nasilničkog 

ponašanja   kao   i   na   otklanjanju   posljedica   zlostavljanja   i   zanemarivanja   zbog     čega 

sudjelujemo u izradama brojnih protokola, postupovnika, pravilnika, sporazuma, pravnih 

akata kako bi se što učinkovitije približili žrtvi, ali u isto vrijeme i nasilniku, na pozitivan 

način i skrenuli pozornost na potrebu pozitivnog ponašanja uvažavajući moralne norme.

2

2. NASILJE NAD MLADIMA 

Zlostavljanje   je   nažalost   veoma   raširen   problem   koji   prožima   temelje   vrijednosnog 

sustava   suvremenog   društva,   pri   čemu   nezaobilaznu   ulogu   imaju   ne   samo   etički   i 

moralni, nego i kulturni i socioekonomski faktori. 

Usprkos   brojnim   naporima   raznih   humanitarnih   organizacija   širom   svijeta,   kako   u 

razvijenim,   tako   i   u   nerazvijenim   zemljama   koje   rade   na   suzbijanju   zlostavljanja   i 

zanemarivanja mladih, mediji sve češće izvještavaju o sve ekstremnijim i sve bizarnijim 

slučajevima   u   kome   mladi   postaju   žrtve   roditelja,   rodbine,   prijatelja   ili   neznanaca.

Nasilje je prisutno u svim sredinama. U javnosti se često iznose slučajevi nasilja nad 

mladima ,ali poznato je da tek mali dio mladih je prepoznat i obuhvaćen odgovarajućim 

tretmanom.

Nasilje nad mladima je vrlo osjetljivo područje. Kad govorimo o tome uvijek se nađemo 

u procjepu između poštovanja obiteljskog   integriteta i privatnosti, sa jedne strane, i 

potreba da se mladi zaštite, sa druge strane. Iako broj prijavljenih slučajeva u zadnjih 

godina raste, zahvaljujući mnogim organizacijama i kampanjama, i kod nas i u svijetu, 

koje   pozivaju   da   se   jave   u   slučaju   bilo   kakvog   zlostavljanja,   poznato   je   da   mnoga 

zlostavljana mladeži nikad nije identificirana.. Nasilje je prisutno u svim sredinama. U 

javnosti se često iznose slučajevi nasilja nad djecom, ali je poznato da je tek mali dio 

djece prepoznat i obuhvaćen odgovarajućim tretmanom.

Sadržaj i oblici nasilja nad mladima  se mogu odrediti kao upotreba sile da bi se neko 

povrijedio; upotreba sile sa ciljem utjecanja i iznuđivanja određenog ponašanja;napad 

na osobu, koji se sastoji u nanošenju udaraca i povreda, emocionalnom i psihičkom 

povrjeđivanju;   nezakonito   korištenje   sile   i   snage;   ilegalna,   protivpravna   i   nepravna 

upotreba sile; primjena različitih oblika prinude; oblik sile i agresije koji se koristi uz 

protivljenje i otpor onih nad kojima se ona provodi. Nasilje se najčešće dovodi u vezu sa 

protivljenjem i otporom žrtve, mada se taj otpor i protivljenje ne moraju neposredno 

izraziti s obzirom na postojanje straha žrtve.

Upravo zbog toga mnogi mladi nikad ne progovore o pretrpljenom zlostavljanju, zbog 

straha da bi im se moglo desiti nešto još gore od toga. Mladi mogu biti žrtve kako 

background image

4

Postoji ,mnoštvo oblika nasilja nad djecom i mladima, a mi ćemo izdvojiti:

2.1 . FIZIČKO NASILJE 

Fizičko nasilje  nad djecom definiramo kao odnos ili ponašanje kojim se, uz primjenu 

fizičke sile i uz ili bez upotrebe drugih sredstava, nanose povrede, ozljede ili rane djeci. 

Najčešći   i   najvidljiviji   oblik   nasilja   nad   djecom   je   fizičko   nasilje.   Ono   se   ispoljava   u 

raznim   formama,   a   najčešće   susrećemo:   udaranje   rukama   ili   nogama,   šamaranje, 

čupanje kose, uvrtanje dijelova tijela ili lica, nanošenje opekotina, bacanje na pod ili niz 

stepenice, vezivanje uz radijator ili ormar, uskraćivanje hrane, zaključavanje u stanu ili 

nekoj drugoj prostoriji, davanje otrovnih supstanci, alkohola ili neodgovarajućih lijekova, 

ujedanje,   pokušaji   utapanja   ili   gušenja   djeteta   i   sl.   Fizičko   zlostavljanje   najčešće   je 

propraćeno   emocionalnim   zlostavljanjem,   zanemarivanjem,   pa   i   seksualnim 

zlostavljanjem. Brojne su posljedice ovakvog zlostavljanja. Od vidljivih tjelesnih znakova 

najčešće se nailazi na modrice, prijelome kostiju, opekotine, podljeve i ogrebotine na 

tijelu,   unutrašnje   povrede   i   krvarenja,   oštećenja   mozga,   oštećenje   vidnog   i   slušnog 

aparata, itd. Dok se većina tjelesnih povreda vremenom zaliječi, neke ostaju trajno, a 

posebno strah, tuga i bijes.

 

„Djetetu   se   namjerno   nanose   povrede.   Fizičko   zlostavljanje   uključuje:   udaranje, 

trešenje,   stezanje,   griženje,   nanošenje   opekotina,   pokušaj   davljenja,   premlaćivanje, 

čupanje   kose.   Nasilno   hranjenje,   grubo   presvlačenje   s   djetetom   u   dojenačkoj   dobi 

također   se   smatra   fizičkim   nasiljem.   Fizičko   nasilje   može   prouzrokovati   modrice, 

opekotine,   fracture,   povrede   mozga   i   unutrašnje   povrede.   Ponekad   su   posljedice 

fizičkog zlostavljanja i smrt. Sredstva kojima se nanose fizičke povrjede su:čaka , ruka , 

lakat, noga, nož, drveni kolac, letva, stol, boca, željezne posude. Ako se djeci daju 

štetni lijekovi, droga ili alkohol, to se također smatra fizičkim nasiljem prosječna dob 

fizički zlostavljane djece je sedam godina i četiri mjeseca. Fizičko nasilje nad djetetom 

5

može početi i u prenatalnom periodu.“ (Coloroso, 2004.) 

Napadači su najčešće i sami bili žrtve nasilja. Čest slučaj su oblici fizičkog nasilja koji se 

dešavaju u kući, školi ili na nekom drugom mjestu,  a  koji  nemaju  sudski  epilog i    ne 

završe na sudu jer postoje sredine koje toleriraju  ovu pojavu i smatraju je 

kaoprihvatljivu odgojnu kaznu u odgoju djeteta.

„Znakovi fizičkog zlostavljanja u poređenju s ostalim oblicima zlostavljanja, ove znakove 

najlakše je uočiti i prepoznati,a to su:

- česte povrede (modrice, masnice, opekotine, ogrebotine, lomovi) 

- otežano kretanje, bolni pokreti

- tipično ponašanje: sklonost samoranjavanju, povlačenje ili agresija, bježanje od kuće, 

izbjegavanje povratka kući, izbjegavanje fizičkog kontakta.“ ( Kovačević,.2005.)

U svom određenju kod  fizičkog  nasilja   insistira  se na činjenici da je nasilje agresivno 

ponašanje kojim akter ili nasilnik koristi svoje tijelo ili neki predmet(uključujući oružje) da 

bi   nanio   (relativno   ozbiljnu)   povredu   ili   neprijatnost   drugojosobi   S   druge   strane, 

Farringtonova definicija nasilja naglašava moć i snagu pojedinca,te kaže da je nasilje 

svaki oblik opetovanoga fizičkog ponašanja moćnijeg i snažnijeg pojedinca (ili grupe) 

prema drugome koji se doživljava slabijim.

 U obiteljima veliki broj djeca suočava se s krajnjim iskustvima, ugroženosti, nasilja, pa i 

smrti,   koja   prelaze   granice   uobičajenih   dječjih   iskustava.   U   tome   se   osjećaju 

prestrašeno i nezaštićeno. Malo je situacija u kojima djeca mogu biti tako bespomoćna 

kao što su slučajevi obiteljskog zlostavljanja. Od onih od kojih očekuju ljubav i skrb, 

djeca su ugrožena, a prenemoćna su da se udalje ili potraže zaštitu. Psihička trauma 

čest je rezultat svih tih događaja i pripadajućih osjećaja.

Fizičko   nasilje   nad   djecom   obuhvaća   takve   odnose   i   ponašanja   od   strane   roditelja 

kojima   se   primjenom   fizičke   sile,   uz   upotrebu   drugih   sredstava   ili   bez   nje,   nanose 

ozljede ili rane koje ugrožavaju zdravlje i život maloljetnika ili izazivaju njegovu smrt. 

Iako je taj oblik nasilja najlakše otkriti, s obzirom na vidljive posljedice, u literaturi se 

navodi postojanje indikatora koji će ukazati da je dijete fizički zlostavljano. Indikatori koji 

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti