-

Etiologija – uzrok

-

Fenomenologija – način ispitavanja

-

Kriminalitet – negativna društvena pojava

-

Sociologija (latinsko-grčka kovanica) – nauka o bolesti društva.

Određenja sociologije:

1.

zasnovala sopstveni teorijski pravac

2.

definisanje socijalne patologije

-

Termin sociologija prvi put upotrebljen je 1848. godine i prvi je upotrebio francuz 

Gerin.  Prvo delo sociologije napisao je nemac 1941. godine.
-

Dirkem   definiše   socijalnu   patologiju   kao:   „patološko   je   ono   što   odstupa   od 

normalnog, a normalno je ono što je prosečno.“
-

Socijalno   medicinski   problem   proučava   socijalnu   higijenu,   sa   aspekta 

ekonomskih uslova.

Emil Dirkem:

1.

teorija devijantnosti

2.

teorija dezorganizacije

3.

teorija socijalnih problema

-

Predmet socijalne patologije – proučavanje socijalno-psiholoških pojava.

Odnos sociologije sa drugim naukama:

1.

sa kriminologijom

2.

sa psihologijom

3.

sa pedagogijom

4.

sa socijalnom politikom

5.

sa drugim naukama

Postoje još i:

1.

biološka teorija

2.

antropološka teorija

3.

teorija o nasleđu

4.

psihološka teorija

5.

teorija inteligencije

6.

teorija uređenosti

Sociološke teorije:

1.

teorija socijalne sredine

2.

teorija ekonomije

3.

teorija društvenih veza-društvene kontrole

4.

teorija funkcionalističkog pristupa

5.

teorija socijalnog učenja

6.

teorija diferencijalne identifikacije

7.

kulturološke teorije

-

Teorija etiketiranja (lica koja su telesno nesposobna, deca koja ne mogu normalno 

da se kreću, slepoća).

Prosec nastanka devijantnosti:

1.

primarna: uklanjanje devijacije; prihvtanje devijantne odluke

2.

sekundarna – identifikacija sa devijantnom ulogom

Devijantne grupe:

1.

narkoman

2.

alkoholičar

3.

hokštapler

Drame etiketiranja:

1.

primarna – prvobirna devijacija

2.

društvena etiketiranja

Model devijantne karijere:

1.

nekonfornistički čin

2.

promena u komunikaciji

3.

stereotipi – stereotipiziranje

4.

institucije

Tipovi institucije:

1.

za nemoćne i bezopasne

2.

nemoćni i opasni

3.

opasni

4.

bezopasni

5.

povlačenje od sveta

Način reagovanja pojedinaca, postoje nekoliko načina reagovanja:

1.

povlačenje – represija

2.

izvlačenje koristi

3.

preobraćanje

background image

-

Uska veza: egoizam, osude deprimirane osobe, agresivnost, nestrpljivosti,...

Agresivnost:

1.

fizička

2.

psihička

-

Egoizam i egoentričnost.

Faktori socijalne devijantnosti:

1.

psihološki

2.

biološki

3.

socijalni

-

Etiologija: uslovi, povodi, motivi.

-

Uzroci su neposredni činioci nastanka devijacije.

-

Uslovi oblikuju pojavu prema načinu ispoljavanja.

-

Vreme: noćni sati, kafana – koji oblik konzumiranja psihoaktivnih supstanci.

-

Motivi su psihičke prirode.

-

Samoubistvo – osećaj nesigurnosti, nemoćnosti, beg od stvarnosti, zavisnosti.

-

Alkoholizam – da se zaboravi želja, da se leči od zavisnosti.

Kad govorimo o faktorima imamo:

1.

unutrašnje fakote

2.

faktri socijalne sredine

3.

spoljašnji faktori

-

Unutrašnji fakotri nalaze se u samoj ličnosti i mogu biti urođeni i stečeni..

-

Organske determinante – uslovi, organski poremećaji, konstitucionalne anomalije 

(psihička stanja).

Anomalije (poremećaji) dele se u dve grupe:

1.

maloletna deca

2.

promena usled bolesti, zagađenosti, okoline, fizičkih trauma

-

Urođeni   faktori   su   subjektivni   element,   psihološke   prirode.   Interesantno   je  da 

većina naučnika u ovu grupu svrstava 5% ljudi.
-

Psihološki faktori u nastanku devijacije su individualno subjektivni.

-

Sklonost ka devijantnosti je pojava nekih od ovih karakteristika. Najefikasnija 

mera je jačanje karaktera.
-

Karakter – vezuju ga za sklonost ka devijantnosti. Predstavlja sistem moralnih i 

voljnih osobina (Ajzek).

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti